Usponi i padovi velikana hrvatskog glumišta

Kako su izgledali životi i karijere, usponi i padovi najvećih hrvatskih glumica i glumaca 20. stoljeća – Borisa Buzančića, Tonka Lonze, Vanje Dracha, Ivice Vidovića, Zdravke Krstulović i Marije Kohn? Tom se temom bavi druga sezona dokumentarne serije Velikani hrvatskog glumišta koja se na HRT-u počinje prikazivati od nedjelje 28. veljače. Prva epizoda posvećena je Borisu Buzančiću, glumačkom bardu i prvom gradonačelniku Zagreba u samostalnoj Hrvatskoj koji je svojim antologijskim ulogama splitskog gradonačelnika Vice Mihanovića u Velom mistu te oca Branka iz obitelji Matić u seriji Veliki i Mali, osvojio srca TV gledatelja, a svojim nezaboravnim izvedbama u filmskim remek-djelima najvećih imena sedme umjetnosti ušao u povijest hrvatske i jugoslavenske kinematografije.

Autor dokumentarnog serijala koji su režirali Jakov Sedlar i Lordan Zafranović je Fran Juraj Prižmić, producent je njegov otac Igor Prižmić, a urednica Nana Šojlev.
Serijal je temeljen na arhivskim materijalima i audiovizualnim svjedočenjima kako pojedinih suvremenika hrvatskih glumačkih velikana, tako i filmskih kritičara, redatelja i glumaca koji su tek počinjali svoje karijere u vrijeme kad su velikani poput Buzančića bili na vrhuncu svojih.

Autor serijala Fran Juraj Prizmić ističe da za neke od protagonista serijala nije bilo tako jednostavno doći do arhivskih materijala jer su unatoč tome što arhiva ima puno, oni bili dislocirani diljem Hrvatske, što je onda iziskivalo jako mnogo vremena dok se sve to nije lociralo, pregledalo i selektiralo. Posljednjih pola godine, kaže, proveo je više vremena u Hrvatskom državnom arhivu i arhivi HRT-a negoli doma, ali bez takvog minucioznog istraživanja teme, odnosno života protagonista koje obrađuje u serijalu kojeg je autorski koncipirao i smislio on ne bi mogao biti tako kvalitetan. Upravo zahvaljujući kvaliteti, ističe, HRT je prvu sezonu, koja je govorila o životima Ene Begović, Borisa Dvornika, Fabijana Šovagovića i Pređe Vujovića, reprizirao čak pet puta.

Foto: Velikani hrvatskog glumišta /HRT

“Protagonistice i protagonisti iz druge sezone su zaista bili najveća imena hrvatskog glumišta, svojevrsni temeljni stupovi na kojima čitava naša kinematografija i teatar stoje i na kojima sve ove generacije novih glumica i glumaca koje dolaze grade sve sadašnje i budućne predstave i filmove, tako da materijala stvarno za niti jednog tj. jednu nije manjkalo, dapače, bio je veći, možda i najveći izazov u cijeloj produkciji napravili tu selekciju materijala te odlučiti koju od stotina genijalnih uloga jednog Borisa Buzančića, Tonka Lonze, Vanje Dracha ili Ivice Vidovića izabrati te posredstvom nje pokazati svu raskoš njihovog talenta i umjetničkog djelovanja. Imali smo i sreću da za neke od glumaca koje obrađujemo u drugoj sezoni, poput Tonka Lonze i Ivice Vidovića, već otprije postoji izdana monografija o njihovom životu i karijeri, a koje su mi uvelike olakšale pripremu i realizaciju epizode o njima, šteta samo da takvih publikacija nema i o ostalim velikanima, poput Vanje Dracha i Borisa Buzančića ili Zdravke Krstulović i Marije Kohn jer su i oni apsolutno zaslužili da njihove živote i karijere budu ovjekovječene na takav način”, rekao je Fran Juraj Prižmić.

Štoviše, on smatra i da su velikani koje obrađuje u svojem serijalu zaslužili I puno više od monografija odnosno biografske filmove i to još za života.

“Naravno da su velikani koje obrađujemo u drugoj sezoni, kao i oni iz prve, kao i mnogi drugi o kojima mi još nismo stigli napraviti film zaslužili emisije još za života, ali evo moram priznati kao netko tko je toliko mjeseci proveo u arhivi HRT-a da takvih emisija zaista ima, i to vrlo kvalitetnih i odličnih emisija, poput onih pokojnog Ivana Hetricha i Bogu hvala još uvijek život Ive Štivičića, u kojima su im ti naši velikani hrvatskog glumišta reminiscirali neka svoja sjećanja na vlastite živote i karijere, a koje nama danas u ovom serijalu čine veliki i nezamjenjiv dio epizoda jer to su jedini audiovizualni arhivski materijali u kojima imamo njih da govore o sebi i to je neiscrpno blago na kojem treba HRT-u komplimentirati da ga ima i čuva te uspijeva iskoristiti u ovakvim serijalima koje mi kao neovisni producenti radimo za njih kao javnu televiziju”, kaže Prižmić.

   Saša Zinaja/ NFoto

 

Budući da i sam dolazi iz umjetničke obitelji, kao sin oca filmskog producenta i majke akademske glumice, od malena je navikao biti okružen glumicama i glumcima, nekima više, nekima manje, pa je iz prve ruke imao priliku upoznati neke od velikana o kojima je snimio serijal i uvjeriti se u njihove ljudske i profesionalne kvalitete:
“Zato sam i smatrao i prvi se sjetio da se 18 godina nakon smrti jednog Fabijana Šovagovića i Ene Begović treba napraviti film, odnosno serijal koji će se odati zaslužena počast i poštovanje njihovom liku i djelu te tu ideju prijavio na natječaj HRT-a koji je taj projekt odobrio. A kad me netko pita koji mi je od glumačkih velikana ostao u najljepšem sjećanju, moram tu izdvojiti jedno ime, ono velikog Tonka Lonze, tog dugogodišnjeg profesora scenskog govora na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu na kojoj sam i sam magistrirao filmsku produkciju, a na kojoj je on, između ostalog, predavao i mojoj majci Danieli, koja je baš na zadnjoj godini studija Glume ostala trudna samnom, tako da sam ja na neki način Lonzina predavanja slušao još u trbuhu i već tada se prvi put susreo sa umjetnošću, a sada 32 godine kasnije eto zatvaram taj krug kao autor dokumentarnog filma o tom istom profesoru Lonzi, koji je, po mom osobnom mišljenju, jedan od najvećih, ako ne i najveći glumac kojeg je hrvatskog glumište ikada imalo.”

Komentiraj