Kazališni, filmski, televizijski i radio glumac Ljuba Tadić uživao je reputaciju jednog od najvećih imena jugoslavenskog glumišta. Godine 1956. igrao je Vladimira u ‘Čekajući Godoa’ u prvoj sezoni Ateljea 212, što je ujedno bilo i prvo igranje Godoa u istočnoj Europi. U Ateljeu 212 našao se i u svojoj posljednjoj ulozi, glumeći kralja Lira par mjeseci prije smrti. Otprilike u to vrijeme u jednom od svojih intervjua je rekao:

“Ja lično, za svoga života, neću doživijeti nikakva poboljšanja. Otiću ću iz njega pa ću onima gore pričati da se ništa popravilo nije. Da se ljudi ubijaju, da mladi ljudi ne ustanu starom čovjeku u autobusu, da isti ljudi hoće da se bave politikom, a ništa novo ne donose, da smo sve gladniji i gladniji… A završio bih, kad im budem pričao, jednom laži: sve će biti dobro. To je rečenica od inih koje sam izgovarao. Igrao sam u Dubrovniku na Lovrijencu Kralja u Hamletu, i to je najgora rečenica koju sam ikada izgovorio. Kralj, na molitvi, kaže: ‘Sve će biti dobro.’ Ja sam reditelja Mencla molio da to ne kažem, jer me je muka hvatala od te laži…”

Ljuba Tadić umro je 28. listopada 2005. godine.