IVO JOSIPOVIĆ: Velika nesreća na medijskoj sceni: Nino Đula teško ranjen, hoće li se oporaviti?

Đula naletio na ljevičara, teško stradao

Na medijskoj sceni, preciznije na stranicama novog Nacionala, teško je ranjen Nino Đula. On, prekaljeni medijski pljuvator desne provenijencije lutajući medijskim prostorom naletio je na tamo nekog, kaže, ‘poluostvarenog” političara ljevičara. Odbio se i odletio tamo gdje inače obitava, na dno novinarske profesije. Pri tome, snažno je udario glavom o to dno, pa mu se naglo zamutila svijest. A i srce mu stradalo, zaboljelo ga. Jer kako se njemu, rasnom pljuvatoru koji svako malo s razlogom ili bez njega pljucne kome u obraz, može tako okrutno reći istinu u lice. Da je kriptodesničar, loš i tendenciozan novinar, manipulator, dodao bih, kvazianalitičar političke scene s uratcima, neka se djeca ne naljute, kvalitetom primjerenih nižoj pučkoj školi.

Đula kao nedostojna inačica

Krvari mu srce, taština lipti, vrije mu krvca. Pa je mene koji sam ga, nakon više desetaka malih ili velikih ispljuvaka koje mi je bio uputio, prokazao kao model novinara Ivkošić 2.0, (opet) krenuo napadati. Inačica 2.0. lošija je od originala, desnog novinara s puno više talenta i časti nego što ima Đula. Pa krenuo Đula kao razvaljivati. I opet se pokazao kao nedostojni manipulator a očajno loš polemičar. Očito, navikao čovjek dijeliti šamare, ali ne i spreman dostojanstveno ih primiti. Pa se “pofajtati” koristeći kakve razumne argumente. On bi rađe pljuvao. Pa je krenuo bulazniti o lignjama i muzgavcima. Da, ono su me baš tvrdi desničari htjeli vrijeđati tezom kako sličim lignji. Međutim, ti korifeji s mračnih desnih portala novina u čije se društvo stavio Đula, razni narodi.hr, bratstvo, ustaštvo, dnevno, noćno ne znam što sve hr, ne mogu me uvrijediti.

Takvi ne dodiruju moj ego, ne impresioniraju civiliziran svijet, pa to, naravno, ne čini ni Đula. U svom kratkom uratku, pamfletiću, pokazao je sve vrline sebe kao novinara. Još jednom, zamračena uma, ranjena srca, hipertrofirane taštine i reducirane sposobnosti logičkog rasuđivanja, pokazao je što je za njega novinarstvo. Misli Đula da je novinarstvo neka kvaziolimpijska disciplina pljuvanja na daljinu. Pa i laganja i manipulacije. U tih par nesuvislih rečenica koje je stavio na papir krivotvorio je moj tekst krateći moju opasku o izboru fotografije iz JNA na naslovnici posebnog izdanja o novoizabranom predsjedniku 2010. godine da bi joj dao drugo značenje. Kratio je tekst i manipulirao njime tako da čitatelj njegova pamfletića ne primijeti ironiju spram njegova odabira fotografije. Pa je fantazirajući o mom nasilnom pokušaju ulaska u medije, uvrijedio svoje kolege novinare, jer da su nerelevantni.

Inače, pišem za Nacional, za Autograf, povremeno, iako puno rjeđe, i za Globus, za mnoge portale, ali uvijek na njihov poziv. Kao, oni su nerelevantni pa jedino tamo uspjevam pisati. Ma nemojte, Đula! Svaki od urednika i kolumnista, recimo, Nacionala ili Autografa za vas je Krleža. Pa trkelja Đula o mojoj ljubomori spram Milanovića i Gotovca. Tako što može samo osoba koja ne čita ništa osim svojih tekstića. Jer, Gotovca sam snažno podržao u kampanji za predsjednika gradskog SDP-a.

I sam Đula isticao je da mi je politički učenik, što zapravo nije istina, on je formiran, mlad, samostalan i sposoban čovjek. Mislio Đula da će mu time naškoditi. A Milanovića sam kao premijera znao jako kritizirati, ali, imao je moju javnu i snažnu podršku u predsjedničkim izborima. Kao i sada, u sukobima s Vladom u kojima je bio u pravu (Vrhovni sud, tajne mjere, položaj vrhovnog zapovjednika…). Toliko o ljubomori, toliko o Đuli. I ovdje, Đula se predstavio kao manipulator. Pa se osvrne Đula na moj predsjednički mandat, koji kao, ništa ne vrijedi. Zavisi tko ocjenjuje. Eto, neka Đula samo svrati pogled na tekst svoje kolegice Ivanke Tome u jučerašnjem Jutarnjem listu. Tek da čuje i drukčije mišljenje.

Pomozimo Đuli

Očito, Đula je teško ranjen. Ima li mu spasa? Budući da sam sukrivac za njegovo stradanje, želio bih pomoći u njegovu liječenju.

Prvo, molim one hrabre, javno deklarirane desničare, pa i one ekstremne, da prigrle Đulu i podrže ga u ovoj polemici. Time bi Đula konačno osvijestio svoju duhovnu pripadnost desnici i odagnao fobiju da ga kakvi boljševici guraju na desnu stranu. Drugu važnu stvar mogu i hoću učiniti sam. Svaki put kad Đula podlegne boleštini zvana pljuvatorstvo i licemjerno kriptodesničarstvo, rado ću u nekom od medija javnosti ponuditi podsjetnik tko je Đula i kakvim se novinarstvom bavi, koliko je neizmjerno lijep i pametan. Valjda će to ozdraviti Đulino ranjeno srce i veliku, preveliku taštinu.

P.S. Molim dragog Nina da onu moju lijepu fotku u uniformi Titove garde objavi na duplerici Jutarnjeg ili Globusa. Bila je potpuno izvan konteksta izbora predsjednika Republike Hrvatske, stavljena u neuspjelu pokušaju malicije. A zapravo, lijepa je uspomena na mlade dane i neke dobre ljude s kojima sam podijelio godinu dana svoga života. Ako to ne može sada, molim Đulu, neka to učini kad se onom lijepom zagrebačkom trgu bude vraćalo Titovo ime.