VELIKA KRIZA RATNOG ZRAKOPLOVSTVA: Još 30 pilota odlazi iz HRZ-a u civilni promet

Objavljeno u Nacionalu br. 776, 2010-09-28

Visoki vojni dužnosnik upozorava da će se preostali hrvatski MiG-ovi raspasti u zraku, HRZ je spao na dva instruktora, a 2009. nijedan novi vojni pilot nije primljen na studij

“Došlo je vrijeme da se borbena komponenta zrakoplovstva u potpunosti ugasi ili da se počne s nabavom novih zrakoplova. Sve ostalo, pa tako i nekakva najavljena modernizacija MiG-ova, bit će produžavanje agonije i ugrožavanje ljudskih života, kako u zraku, tako i na zemlji. MiG-ovi se više ne mogu modernizirati jer se raspadaju u zraku. To znači da je struktura materijala odradila svoje i samo je pitanje dana kada će se jedan od preostalih šest MiG-ova jednostavno prepoloviti u zraku. Činjenica da je jedan od dvaju palih zrakoplova bio star čak 38 godina, a drugi 31 godinu, dovoljno govori sama za sebe. Pa mi smo MiG-ove bez opreme i naoružanja dobili za 700 tisuća USD po komadu.S obzirom na to, previše su i letjeli”, izjavio je Nacionalu visoki vojni dužnosnik u povodu prošlotjednog pada dvaju zrakoplova MiG-21 te dodao da Hrvatskoj zbog ekonomskih mogućnosti ne treba eskadrila od 12 novih zrakoplova, nego su za početak dovoljna i četiri oko kojih bi se stvorila čvrsta pilotska i tehnička jezgra za bolja vremena u budućnosti kada bi se zbog povoljnije financijske situacije moglo krenuti u nabavu optimalnog broja zrakoplova.

Državi je ponuđeno jako puno mogućnosti pri odabiru, pa i odgoda plaćanja prve rate do 2014. ili 2015. godine. Usto, dobavljači su spremni odmah za nabavni iznos zrakoplova jednak iznos uložiti u hrvatske gospodarske tokove. Primjerice, ako četiri nova zrakoplova s naoružanjem, obukom i rezervnim dijelovima stoje 200 milijuna eura, toliko bi se vratilo u hrvatsko gospodarstvo. Dakle, nije toliko riječ o novcu, jer on nije potreban do 2015., nego o tome da nitko do sada iz sustava MORH-a ili Oružanih snaga nije nastupio pred hrvatskom vladom i predsjednikom te čvrsto i argumentirano objasnio razloge ulaganja u borbeno zrakoplovstvo. Prije svega, riječ je o ustavnim određenjima koja govore o suverenitetu, nacionalnom ponosu, tehnološkim i gospodarskim koristima. Nacionalov izvor nam je potvrdio da su redovita smanjenja vojnog proračuna iz godine u godinu ponajveći uzrok svega ovoga što se događa u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, a nesreća kod Slunja samo je posljedica takvog stanja jer se ne ulaže ni u novu tehniku niti u ljude. Stoga tvrdnje ministra obrane Branka Vukelića da štednja nije kriva za nesreću – nikako ne stoje.

Priča oko obnove flote stara je više od deset godina, ali do toga nikada nije došlo jer se cijelo to vrijeme uvijek govorilo da se novca nema. Također, novca nema ni za kvalitetnije osposobljavanje pilota ni više sati naleta, što je ključ obuke svakog ratnog zrakoplovstva. Prema svemu sudeći, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo dotaknulo je dno. Zrakoplovi se raspadaju u zraku i pitanje je samo dana kada će se zbog starosti još koji MiG jednostavno prepoloviti. Zrakoplovima upravljaju mladi piloti koji na MiG-ove, umjesto s nekog prijelaznog mlaznog zrakoplova, dolaze s turboprop zrakoplova Pilatus na kojem uopće nisu prošli obuku u gađanju ciljeva, što je jedinstveni slučaj u svijetu.

Godišnji nalet hrvatskih pilota na MiG-ovima je 40-ak sati, što je nedovoljno za bilo kakvu ozbiljniju ocjenu njihove spremnosti jer da bi svoje zadaće u zrakoplovu izvršavali rutinirano i bez suvišne napetosti, potrebno je najmanje 90 – 100 sati naleta godišnje. Da bi prošao put od pete do prve kategorije pilota MiG-a, mladi pilot mora imati oko 500 sati naleta. Za vrhunskog pilota MiG-a školovanje traje deset godina i prema nekim procjenama državu stoji do šest milijuna USD. Čak i kada bi se obojici pilota koja su pala kod Slunja zbrojili sati naleta, oni ih ne bi imali toliko. Zbog malog broja sati naleta godišnje i velikih vremenskih razmaka između dvaju letova, pilotima refleksi gube na oštrini, više vremena im treba za neku radnju. Najgore od svega, mlade pilote više nema tko podučavati. U Hrvatskoj je trenutačno samo jedan instruktor na MiG-ovima, i to je pukovnik Robert Huf. Brigadir Ivan Selak drugi je instruktor, ali on je zaposlenik Zrakoplovno-tehničkog centra kao probni pilot, što ga u pravnom smislu ograničava u osposobljavanju pilota na MiG-ovima. Ostali su instruktori oboljeli u nekoliko posljednjih godina od šećerne bolesti, tromboze, jedva su preživjeli infarkt i tome slično, a većina njih je dragovoljno napustila oružane snage i zatražila mirovinu. Nagli gubitak zdravlja tih pilota treba pripisati činjenici da u Hrvatskoj piloti na MiG-ovima operativno lete i do 45. godine, dok se u zapadnim borbenim zrakoplovstvima ta granica penje najviše do 35 godina. S održavanjem MiG-ova slična je situacija kao i s instruktorima. U državi su dva stručnjaka za održavanje njihovih motora.

Dvojac nikada zajedno ne putuje da im se ne bi što tragično dogodilo, a Hrvatska ostala bez jedinih stručnjaka za motore. Suvišno je spominjati da su instruktori osobno znali obilaziti skladišta i tražiti, primjerice, gume za MiG-ove, jer su potrošili one koje su skidali s rashodovanih MiG-ova. Tako se ne ponaša zrakoplovstvo koje se nalazi u NATO-u. Nadalje, ratno zrakoplovstvo nema uopće napravljenu regulativu, prije svega Pravilnik o vojnom letenju, što je “Biblija” koja uređuje sve bitno kad je riječ o vojnom letenju. Na čelu zrakoplovstva u posljednjih deset godina zapovjednici nisu nikad bili dolazili iz redova borbene avijacije, nego su to bili isključivo helikopteraši, pa ne začuđuje nedostatak sluha i jačeg angažmana zapovjedništva HRZ-a u korist borbenog zrakoplovstva. Uzme li se u obzir da je do sada iz hrvatskog vojnog sustava, koji je počeo sa školovanjem vojnih pilota još 1993., otišlo 30 pilota, Nacionalovi podaci o tome da je još 30 spremno izići iz oružanih snaga – i to odmah jer ih je toliko prijavljenih u bazama podataka Croatia Airlinesa i Dubrovnik Airlinea – i više su nego alarmantni te govore o potpunom raspadu kadrovske politike unutar Ministarstva obrane koje ništa nije učinilo da bi pilotski poziv uopće bio populariziran. Nesretni događaj kod Slunja samo će dodatno ubrzati odluku o napuštanju oružanih snaga.

Nije više samo riječ o onima koji bi rado otišli iz sustava, nego je stanje poražavajuće i s popularizacijom poziva s obzirom na prijave kandidata. Prema rezultatima natječaja iz 2009. godine za upis kandidata na Fakultet prometnih znanosti za smjer vojnog pilota daje se naslutiti da bi Hrvatska uskoro mogla ostati bez budućih generacija vojnih pilota.

Naime, te se godine na natječaj javilo samo 75 kandidata, za razliku od ne tako davnih vremena kada se na natječaj javljalo i više od tisuću kandidata. Da stvar bude gora, nitko od 75 kandidata nije zadovoljio liječničke kriterije, pa je to bila prva godina u kojoj nema ni jednog kandidata koji bi nakon četverogodišnjeg školovanja postao pilot ratnog zrakoplovstva. Zbog toga se smanjuju kriteriji za odabir pa je selekcija kandidata vrlo upitna. Kad se govori o stanju ispravnosti hrvatskih MiG-ova, gore od sadašnjeg stanja bilo je samo u veljači 2008. Riječ je o osam neispravnih zrakoplova MiG-21 od ukupno 12, dakle za četiri zrakoplova bi se moglo reći da su bili donekle u redu. Zbog čestih kvarova i nedostatka pričuvnih dijelova za zrakoplove i helikoptere, tada je bilo prizemljeno čak 36 letjelica od ukupno tadašnjih 76. Nije tajna da je zbog katastrofalnog stanja tehnike većina pilota tada bila na kolektivnom zimovanju.

Komentiraj

Source:Marko Biočina