Nedavno je objavljena zbirka kolumni “Zašto psujem”, riječke spisateljice i svojedobno dugogodišnje kolumnistice Nacionala Vedrane Rudan. Radi se o presjeku tema o kojima je u nekoliko proteklih godina pisala na svom blogu. Prvu knjigu “Uho, grlo, nož” Vedrana Rudan objavila je prije petnaest godina. Do sada je objavila devet knjiga, od kojih su neke prevedene na engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. U Sjedinjenim Američkim Državama prevedene su njezine dvije, a u Rusiji tri knjige. Neke su njezine knjige poslužile i kao predložak za kazališne predstave igrane u Poljskoj, Velikoj Britaniji, Americi, Mađarskoj, Srbiji i Hrvatskoj.

Vedrana Rudan za Nacional progovara o svojoj novoj knjizi, aktualnim političkim zbivanjima u Hrvatskoj i Europi, stanju u medijima, ravnopravnosti spolova i položaju nacionalnih i rodnih manjina.

NACIONAL: Kolumne s vašeg bloga za “Zašto psujem?” odabrao je srpski pisac Vladimir Arsenijević. Kako je došlo do suradnje i zašto ste njemu prepustili taj odabir?

Godinama surađujem s Arsenijevićem. On je fenomenalan pisac i najbolji urednik na svijetu. Od nekoliko stotina kolumni s moga bloga napravio je knjigu koja ima i glavu i rep. Urednici su umjetnici. Nažalost, zatrlo ih. Hrvatskoj ne treba književnost, nama treba Zdravko Mamić.

NACIONAL: Zašto ste “upokojili” www.rudan.info?

Na svom blogu pisala sam o životu u Hrvatskoj. Izdržala sam nekoliko godina, što smatram herojskim činom. Pisati dva ili tri puta tjedno o ovakvoj zemlji veliki je stres i sredstvo za izazivanje opakog povraćanja. Odustala sam da ne bih dehidrirala. Možda sam ipak trebala nastaviti i crknuti. Jebeš život u ovakvoj rupetini.

NACIONAL: U nedavnom intervjuu objašnjavajući naziv knjige rekli ste da ljudi psuju kad su nemoćni, kad ne mogu riješiti ijedan svoj problem i da je bolje da ljudi psuju nego da se kolju. Mislite li da dolazi ili se nadate da će doći vrijeme kad će ljudi manje psovati, a više djelovati, ne mislim pri tome na klanje, nego na angažman da se stvori ravnopravnije društvo?

Građani i građanke Hrvatske nikad se neće promijeniti. Nama su kukavičluk i potreba da služimo kriminalcima upisani u gene. Ima u tome i nešto dobro. Mi smo među najtalentiranijim psovačima na kugli zemaljskoj. Ne znam koliko katolika na svijetu svakoga dana jebe krv Isusovu.

NACIONAL: U svojim kolumnama bavite se i položajem žena u društvu, često ističete podčinjenu žensku ulogu. Smatrate li da se situacija ipak popravlja i može li propis da političke stranke koje nemaju više od 40 posto žena na izbornim listama, plaćaju 50.000 kuna kazne, pomoći ženama u ostvarivanju ravnopravnosti?

Ženama u Hrvatskoj moglo bi pomoći kad bi one godišnje ubile onoliko muškaraca koliko muškaraca pobije žena. Mužjaci razumiju samo jedan jezik. Žene će se osloboditi kad budu imale svoju lovu, svoj krov nad glavom i kad prestanu pušiti priču da postoje samo kad doma imaju svog kućnog kretena. Do tada će “padati niz stepenice” i krvave se smiješiti svom zlotvoru u nadi da ih neće umlatiti.

NACIONAL: Treba li uvesti takve propise u političke stranke i spram nacionalnih i rodnih manjina?

U Hrvatskoj je “uvođenje propisa” gubljenje vremena. Mi smo još uvijek Titovi, a drug Tito je davno rekao, jebeš zakon, ili tako nešto.

NACIONAL: Kako komentirate to što je ministar Arsen Bauk poručio strankama da ipak neće plaćati kazne jer će se propis početi primjenjivati od 2019.?

Nemojte se ljutiti, ali ja zaista ne znam tko je Bauk. Kad bi me na ulici prebio i oteo mi torbicu, ne bih ga na policiji mogla prepoznati u onom albumu gdje drže fotke hrvatskih lopina.

NACIONAL: U knjizi je jedno poglavlje posvećeno vašim tekstovima o djeci. Kakvo je vaše mišljenje o njima?

Djeca su bezuvjetna ljubav i doživotna robija. Ako nemate djecu, pitajte mamu jesam li u pravu.

NACIONAL: Može li obećanih predizbornih 1000 eura za svako novorođenče od HDZ-ova Tomislava Karamarka ili bilo kojeg drugog političara pomoći roditeljima i kako bi po vama trebalo izgledati društvo koje brine za djecu, roditelje pa tako i za svoj opstanak?

Poticati građane i građanke Hrvatske da se jebu bez zaštite da bi dobili tisuću eura, bilo bi smiješno da nije smiješno. Hrvati i Hrvatice jesu glupi, ali ne toliko. Kad nakon poroda u 15 dana na osnovne stvari koje ti trebaju za dijete potrošiš tu lovu, kako ćeš dalje? Udaviti malog Hrvata ili majušnu Hrvaticu? Ljudi znaju da na to ne bi bili spremni jer čovjek bebu brzo zavoli. Sigurna sam da su Hrvatice i Hrvati odgovorna ljudska bića koja neće nasjesti na tu pizdariju.

NACIONAL: Mogu li mladi u Hrvatskoj od kojih, prema nedavnom istraživanju, njih tri četvrtine smatra da NDH nije bila fašistička, a polovica da je homoseksualnost bolest, pružiti ikakav pomak prema ravnopravnijem društvu?

Ne znam zašto mediji toliko drve na tu temu. Naši su petnaestogodišnjaci, po svjetskim istraživanjima, najneobrazovaniji klinci u Europi. Tko je našoj djeci u školi rekao istinu o NDH? Oni uče kad se rodio Trpimir Dvadesetipeti, kad je zanijela kraljica Jelena Šezdeseta i na koji je način magarac svojim toplim dahom Isusa zaštitio od upale pluća. Odakle vama ideja da homoseksualnost nije bolest? Zašto ne idete u crkvu, a na popisu ste se deklarirali kao katolik?

NACIONAL: Mislite li da je za jednog mladog čovjeka zdravije da se drogira ili da postane član Glavaševe SSG mladeži?

Hrabro pitanje. Ne znam na čemu ste, ali bilo bi jako dobro da se s toga skinete. Vama još nisu rekli da je Glavaš heroj a ne zločinac? Kad vas netko od njegovih napoji kiselinom iz akumulatora, sve će vam se samo kasti. Kad kažem “netko od njegovih”, naravno da mislim na članove SDP-a.

NACIONAL: Kako komentirate Glavaševe predizborne poruke i parade, kao i njegov ponovni angažman na izborima?

Poštujem Glavaša. On činovima, djelom i odijelom šalje poruku: ja sam zločinac. Mene brine Milanović kome je sve to normalno i koji će nakon izbora s Glavašem leći u isti krevet. Tko će tu koga kresati, nije teško pogoditi. Ne treba zaboraviti da je Hrvatska zemlja s dugogodišnjom fašističkom tradicijom i time se ponosi.

NACIONAL: Jesu li naši građani tolerantniji prema fašizmu ili prema manjinama?

Tko su u Hrvatskoj “manjine”? To su Srbi, Cigani, pederi, lezbe. Svi oni stalno nešto traže. Srbi, njih petero koji još šeću Hrvatskom, ne žele na vrbe, Cigani ne vole stanovati u kartonskim kutijama, traže pravo na školovanje i pravo na rad kao da nisu Cigani, a pederi i lezbe nikako da krenu na liječenje. Hrvati i Hrvatice ne misle da su fašisti, njima se samo čini da bi svaka tolerancija trebala imati granice, pa tako i ona prema manjinama.

NACIONAL: Tolerancija, prema nekim tumačenjima, pretpostavlja da jači (većina) dopušta slabijem (manjini) raditi nešto što jačem nije po volji. Mislite li da većina u Hrvatskoj tako percipira taj pojam?

Bilo bi krasno kad biste o tome pročitali knjigu profesorice Mirjane Krizmanić “O toleranciji”. Knjiga je tako napisana da je čak i Hrvati mogu razumjeti.

NACIONAL: U knjizi pišete o spremnosti građana da pomognu poplavljenim područjima. Pri tome zaključujete da pomažemo ljudima koji su sve izgubili u poplavi, a ne pomažemo sebi ili susjedima kojima je sustav poput “elementarne nepogode” oduzeo posao ili banka kuću. Kako iz tog diskursa vidite angažiranost Hrvata u pomoći izbjeglicama s Bliskog istoka?

Naši su ljudi, iako žive u zemlji kojom vlada ogavni ološ, još uvijek spremni od srca pomoći potrebitima. Poplave su iz nas izvukle ono što smo mislili da je u nama umrlo. Nije svako zlo za zlo. Teško je živjeti u Hrvatskoj jer se svakoga dana moraš pogledati u ogledalo i upitati, zašto ne spalim jebenu banku koja me pretvorila u roba, zašto ne umlatim političara koji je slizan s tajkunom koji je za vrijeme Jugoslavije bio monter centralnog grijanja, vozač autobusa, trgovac karanfilima koji se vozio u drndavoj stojedinici. Danas njegova bahata djeca našoj jadnoj gladnoj djeci ukazuju milost otvarajući vrtiće. Nas, hrvatske robove, status frustrira ali smo kukavice, nažalost. Izbjeglice su posebna priča. One su američko oružje kojim ona želi oslabiti Europu. Nisu s neba pale, organizirano dolaze. Ova vlada se jako dobro snalazi jer su izbjeglice na njenoj strani. Nikome iz Sirije ne pada na pamet da se u Hrvatskoj zadrži duže nego što treba. Pretpostavljam da je Europa, kad kažem Europa mislim na velike europske sile, namjeravala Hrvatsku i njoj slične zemlje pretvoriti u koncentracijske logore iz kojih će izvlačiti radnu snagu koja joj treba, a ostale će prepustiti nama. Zajebali su se. Izbjeglice su elementarna nepogoda koja ruši sve pred sobom i valja se kamo hoće. Naši mediji strogo paze da previše ne naglašavaju da je Hrvatska izvozila oružje, a čini to i danas, kojim se ubijaju ljudi u mnogim Sirijama. Naša je država ponosna što “izvoz oružja raste” pa se ne bi trebala čuditi ni što izvoz izbjeglica raste.

NACIONAL: Kako komentirate politička prepucavanja sa susjednim državama oko izbjegličke krize, podizanje bodljikave žice, zatvaranje granica, vojsku na granici zemalja u Europskoj uniji?

Europa je zatečena. Amerika joj je stavila muški spolni organ bez najave. Žice, ograde, zidovi odgovor su političara na situaciju u kojoj se ne snalaze. Vidimo da ne postoji zid koji će spriječiti te ljude da stignu do cilja. A “konačno rješenje” je već neko vrijeme u Europi neprihvatljivo. Mislim da smo zaslužili ovo što nam se dešava. Zašto Europa godinama s Amerikom ubijanjem nevinih širi “demokraciju”? Odakle joj ideja da njeni zločini nikad neće doći na naplatu? Vjerujem u Nijemce. Oni će riješiti problem. Imaju u tome iskustva. Deratizirat će Europu, samo im treba malo vremena.

NACIONAL: Koja je uloga Kolinde Grabar-Kitarović u izbjegličkoj krizi, ali i općenito, koliko može pridonijeti pravednijem položaju žena s obzirom na funkciju?

Kolinda Grabar Kitarović nema uloge.

NACIONAL: Kako doživljavate predizbornu kampanju, simpatizirate li neku stranku ili pojedinca i za koju opciju biste ženama preporučili da glasaju?

O hrvatskim političarima mislim sve najgore. Zadnja sam koja ću bilo kome bilo što “preporučiti”.

NACIONAL: Pisali ste dugo za Nacional, kako biste opisali to iskustvo i kako komentirate što još uvijek nisu poznati naručitelji ubojstva Ive Pukanića i Nike Franjića te što čitav slučaj polako tone u medijski zaborav?

Ubojstvo Ive Pukanića blagoslovila je država Hrvatska. Njegovu agoniju gledali smo na televiziji, u mojim ušima još odzvanja cerek gadnih novinara koji mu nisu vjerovali da ga “netko” želi ubiti. Pukanić je bio i ostao moj najdraži urednik, jedini me nije cenzurirao. Mafijaši koji vladaju Hrvatskom sigurno nikad neće dozvoliti da se otkrije istina.

NACIONAL: Živite u Rijeci, jeste li zbog svojih tekstova doživjeli neke neugodnosti okoline?

Pred sto godina mi je HDZ iz Opatije preko Novog lista uputio službeni dopis da će me ubiti. I to bi bilo to.

NACIONAL: Kako ocjenjujete rad Olivera Frljića, ravnatelja riječkog HNK, i mislite li da će ga Karamarko, ako postane premijer, zaista i smijeniti?

Zašto je Frljić već godinama u Hrvatskoj tema, meni nikad neće biti jasno. Donedavno je bio autor više ili manje uspješnih kazališnih predstava. Sve su te predstave, osim njegove najbolje “Mrzim istinu”, slale političku poruku koja je nekima bila prihvatljiva, drugima nije. Danas je Frljić, zašto se to zaboravlja, državni službenik. Intendant jednog kazališta. Gospodin kojeg plaća država. Ne gologuzi performer kome bih ja dala sva prava ovoga svijeta da Hrvatsku nabija na kurac. Gologuzi performer svoj stav plaća golom guzicom. Frljić ne spada u tu kategoriju. On je “performer” kojeg plaćaju ljudi koji mu se dive i oni koji ga ne vole. Naglašavam, on je plaćenik, a plaćenik nema pravo ni na kakvu “slobodu”, on jednostavno ne smije biti “otkačen”. Poštovala bih ga da na riječko kazalište sam vješa što mu padne na pamet, da se sam penje uz fasadu i riskira da tresne. Poštovala bih ga kad bi ljudima kojima je u jednom od svojih “performansa” ponudio kamenje da ga njime gađaju, dozvolio i da ga kamenuju. Stav se treba platiti iz svog džepa. Nije im dozvolio. “Performans” je bio nabrajanje poruka koje su njemu i njegovu pajdašu preko fejsa slali hejteri. Neš ti teme. Frljić za mene nije borac za demokraciju, za slobodu. On je dečko koji se zajebava za moje pare. Njegova predstava “Kompleks Ristić”, gledala sam je u Beogradu, golo je sranje. Kad bi Karamarko došao na vlast, ne bi smijenio Frljića i kad bi mogao. Svaka vlast plaća nekog Frljića koji će biti dokaz da zemljom hara demokracija.