“Večer posvećena Peri Budaku – 100 godina svestrana umjetnika, književnika, kazališnoga čovjeka i urednika”, kojom se obilježava 100. obljetnica rođenja tog hrvatskoga književnika održana je u srijedu navečer u Matici hrvatskoj u Zagrebu.

O Budaku su govorili tajnica Odjela za kazalište i film Matice hrvatske Mira Muhoberac, književni povjesničar Vinko Brešić, redatelji Aida Bukvić i Željko Duvnjak te glumci Dubravka Ostojić i Vojko Perić.
Muhoberac je ocijenila kako kroz Budakov opus probija silna energija i radost života, što najbolje ocrtavaju njegovi dramski komadi “Mećava” i “Klupko”.
Oba su komada i danas aktualna, napomenula je dodavši “Mećava” tematizira povratak iz iseljeništva, a “Klupko” život pasivnih krajeva.
Tamnu stranu, odnosno groteskni prostor otkriva “Mećava”, a svijetla je strana u “Klupku”, naglasila je.
Ocijenila je kako se u njegovu opusu mogu pronaći sličnosti s Ibsenom i Strindbergom te dodala i da u njegovu proznom opusu postoje mnoge sličnosti s norveškom prozom u djelima Knuta Hamsuna.
Po Brešićevim riječima Peru Budaka je još za života sustigla sudbina kanonskoga pisca, što je, smatra Brešić, dokaz uspješnoga života, karijere i djela.
Naglasio je kako se Ličanin Pero Budak upisao i kao autor prvoga kajkavskog  humorističkog romana “I norija je meštrija” objavljen 1994. te podsjetio i na njegov kratki roman “Mirisnica” objavljen 2003. na brajici. To je priča o jednom stoljeću viđenom kroz sudbinu jedne zagrebačke obitelji, koja svemu usprkos uspijeva održati sebe i svoju parfumeriju ne libeći se ni spletki ni sirovih strasti.
Željko Duvnjak je rekao kako Budak ima živu i podatnu rečenicu koja preko glumaca korespondira s publikom. Ocijenio je kako u samo jednoj sceni uspijeva sagraditi potpuno novi cjelovit svijet.
Po Perićevim riječima Budak je autor koji glumcima tekst ulijeva u glavu pa ga zato, smatra, nije teško izvoditi i posredovati prema publici.
Dramatičar, pjesnik i pripovjedač Pero Budak rođen je 1917. u Trebinju, a preminuo 2008. u Zagrebu. U Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) od 1940. do 1950. imao je mnoge uloge u djelima Shakespearea, Molierea, Begovića, Brezovačkog i drugih autora. Nakon rata bio je redatelj u Kerempuhovu vedrom kazalištu (1949.-1950.) i kazalištu Komediji (1950.-1953.). Bio je dugogodišnji ravantelj kazališta “Gavella” (1953.-1970.), i direktor  Nakladnoga zavoda Matice hrvatske (1970.-1981.) te predsjednik Društva hrvatskih književnika (1982.-1984.).
Iznimno plodan Budak je u hrvatskoj književnosti, smatra kritika, najvažniji kao komediograf. U njegovim komedijama s puno elemenata folklora, komično se ostvaruje vještim zapletima i jezičnim kontrastiranjem. Glavni nositelji radnje obično su mu ličke šaljivčine. Autor je djela: “Proljeće bez ljeta”, Klupko”, “Potez kistom”, “Posljednji valcer”, “Komarac Zuzuka”, “U suzama i smijehu”, “Iza zavjese”, “Prag doma moga”, a najveći su mu uspjeh postigle drame “Mećava” i “Klupko”.

Komentiraj