VEĆ SU RASPISALI TENDER: MOL zatvara Rafineriju Rijeka preko zime i uvozi dizel

Najnovija informacija o Ininoj kupovini derivata na svjetskom tržištu umjesto vlastite proizvodnje u riječkoj rafineriji mogla bi biti najava najgoreg i najnepovoljnijeg scenarija za domaću naftnu kompaniju: odluke da se trajno obustavi rad rafinerije u Rijeci

Domaća naftna kompanija Ina je krajem prošloga tjedna na adrese nekolicine najvećih svjetskih trgovaca naftom poslala poziv za dostavu ponuda za prodaju 270.000 tona dizelskog goriva namijenjenog pretežno hrvatskom maloprodajnom tržištu derivata, ekskluzivno je doznao Nacional iz dobro obaviještenih naftaških krugova. Poziv je, prema našem izvoru, poslan dobro poznatim svjetskim trejderskim kompanijama poput Glencorea, nizozemskog Vitola, talijanskog Enija, britanskog BP-a (British Petroleum) te švicarskim podružnicama tvrtki Petraco i Litasco i još nekima, a dizel gorivo bi, prema istim izvorima, Ini trebalo biti isporučeno tijekom studenoga i prosinca ove te siječnja iduće godine. Jedan od Nacionalovih izvora, zamoljen da prokomentira tu informaciju, kazao je: „Nije toliko sporno što Ina kupuje dizelsko gorivo, jer ono je u ovom trenutku, s obzirom na niske cijene sirove nafte na svjetskom tržištu zbog globalnih posljedica pandemije i zasićenost tržišta uzrokovane smanjenom potražnjom za derivatima, vrlo jeftino. Taj je potez, gledajući isključivo s poslovne strane, donekle razumljiv. No problem je u tome što naše vlastito rafinerijsko postrojenje stoji, što je čisti gubitak, a MOL će zaraditi na jeftinom uvozu derivata i skupoj prodaji na maloprodajnom tržištu. Pritom će sjeverna područja Hrvatske pokriti derivatima prerađenima u vlastitim rafinerijama u Bratislavi i Százhalombatti, jer je sisačka rafinerija zatvorena, a južne krajeve će opskrbiti derivatima koje će kupiti od trejdera i uvesti preko luka u Rijeci i Pločama.“ Da apsurd bude veći, dio derivata uvezenih iz Slovačke i Mađarske proizveden je iz domaće nafte koju MOL Janafovim naftovodom odvozi u Százhalombattu.

Najnovija informacija o Ininoj kupovini derivata na svjetskom tržištu umjesto vlastite proizvodnje u riječkoj rafineriji, mogla bi biti najava najgoreg i najnepovoljnijeg scenarija za domaću naftnu kompaniju, na koji je Nacional upozoravao u nekoliko navrata posljednjih godina, a mogao bi se dogoditi upravo u režiji mađarskog MOL-a: odluke da se trajno obustavi rad rafinerije u Rijeci. Nakon zatvaranja rafinerije nafte u Sisku, koje je MOL uspio ishoditi početkom prošle godine nakon dugotrajnih pregovora s Vladom, a iza kojih su se, kako je u više navrata proteklih godina pisao Nacional, skrivale i nerijetke ucjene i uvjetovanja, čini se da je na red došla i rafinerija u Rijeci. A scenarij je, kako je doznao Nacional, vrlo sličan. Najava privremene obustave prerade nafte u rafineriji u Rijeci opravdana je navodnim nužnim remontom postrojenja – iako je veliki remont na rafinerijskom postrojenju obavljen u prvoj polovici prošle godine – te pripremama za navodni proces modernizacije, odnosno nabavu i instaliranje postrojenja za obradu teških ostataka nafte (tzv. Delayed Coker Unit), koje bi trebala obaviti talijanska tvrtka KT – Kinetics Technology. Nacionalov izvor upozorava: „Sadašnja privremena obustava prerade nafte u riječkoj rafineriji tek je prvi korak u ostvarenju mađarskog plana. Ova odluka ima tendenciju da potiho preraste u trajnu obustavu rada rafinerije u Rijeci. Mađari će tako uštedjeti četiri milijarde kuna koje su obećali uložiti u modernizaciju riječkog postrojenja, a otvorit će novo tržište derivatima iz svojih rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj.“

‘Sadašnja privremena obustava prerade nafte u Riječkoj rafineriji tek je prvi korak u ostvarenju mađarskog plana. Ova odluka ima tendenciju da potiho preraste u trajnu obustavu rada rafinerije’

Odluka o kupovini dizelskog goriva od trejdera umjesto proizvodnje u vlastitoj rafineriji, jednako kao i odluka o obustavi prerade nafte u Rijeci, trebala je dobiti zeleno svjetlo na sjednici Uprave Ine u kojoj, podsjetimo, uz mađarske članove Sándora Fasimona, Ákosa Székelyja i Zsolta Pethöa, sjede i Barbara Dorić, Niko Dalić i Darko Markotić. Osim Nike Dalića, koji istu funkciju obnaša od 2011. godine, Barbara Dorić i Markotić imenovani su u travnju ove godine nakon što su s tih pozicija smijenjeni Ivan Krešić i Davor Mayer, članovi Uprave koji su se tijekom svojih mandata nerijetko suprotstavljali odlukama mađarskog suvlasnika. Imenovanjem Barbare Dorić, donedavne direktorice tvrtke LNG Hrvatska (koja je posljednjih nekoliko godina sa sadašnjim ministrom gospodarstva i održivog razvoja, a tadašnjim ministrom zaštite okoliša i energetike Tomislavom Ćorićem učestalo pohodila Budimpeštu nastojeći nagovoriti mađarske državne tvrtke da zakupe kapacitet budućeg LNG terminala na Krku, što su ovi i pristali učiniti, ali tražeći zauzvrat neke ustupke u Ini, o čemu je Nacional također pisao) i Darka Markotića, operativnog direktora Usluga kupcima i maloprodaje Ine kojega je na tu poziciju postavio upravo MOL, Ina je, slažu se Nacionalovi izvori, konačno izbijena iz ruku hrvatskog suvlasnika. Najnovija odluka o uvozu derivata za domaće tržište, za koju su ruke podigli i hrvatski članovi Uprave, tek je neminovni slijed događaja kroz koje je hrvatska vlada prepustila Inu Mađarima.

U Ini, pak, na Nacionalovo traženje da potvrde informaciju o kupovini dizelskog goriva i objasne razloge takve odluke, odgovaraju da će se „rad Rafinerije nafte Rijeka, slično kao i prethodnih godina i u skladu sa standardnom praksom, od studenoga 2020. do kraja siječnja 2021. optimizirati, a opskrba tržišta nastavit će se neometano iz proizvedenih zaliha i djelomično kroz uvoz derivata s mediteranskog tržišta“. U odgovoru Inina Odjela korporativnih komunikacija i marketinga na pitanje je li točno da riječka rafinerija uskoro obustavlja svoj rad, stoji: „Zbog uobičajenog pada potražnje na tržištu nakon sezone te povijesno niskih cijena finalnih proizvoda, rafinerija preradom nafte ne pokriva svoje fiksne troškove. Također, pad potražnje zbog pandemije koronavirusa i dalje utječe na naše poslovanje, rafinerijske marže su niske, a proizvodi koje rafinerija proizvodi nisu u skladu s potrebama tržišta, odnosno uvoz dizela uobičajena je praksa jer ga Ina ne može proizvesti dovoljno da pokrije potražnju. To će se promijeniti nakon izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka. Napominjemo da će u gore navedenom periodu (od početka studenoga ove do kraja siječnja iduće godine, op. a.) rafinerija obavljati redovite tehnološke aktivnosti na procesnim postrojenjima, poput regeneracije katalizatora i pripreme tih postrojenja za novi ciklus prerade u 2021. godini kroz redovne radove održavanja. Sukladno planovima, nastavit ćemo, i po mogućnosti ubrzati, radove na našem strateškom projektu Izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka te na implementaciji ostalih kapitalnih projekata koji se mogu odraditi samo onda kada postrojenja djelomično nisu u radu.“

‘Problem je u tome što naše rafinerijsko postrojenje stoji, što je čisti gubitak, a MOL će zaraditi na jeftinom uvozu derivata i skupoj prodaji na maloprodajnom tržištu’, kaže stručni izvor

U Ini pritom negiraju plan trajne obustave prerade u riječkoj rafineriji te kažu: „U sklopu programa INA R&M Novi smjer 2023. koji podrazumijeva koncentraciju aktivnosti prerade sirove nafte u Hrvatskoj u Rafineriji nafte Rijeka i konverziju Rafinerije Sisak u industrijski centar, krajem 2019. godine Ina je donijela odluku o investiciji od oko četiri milijarde kuna u projekt izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka u RNR, a što je najveća investicija u povijesti kompanije u Hrvatskoj te je dokaz posvećenosti Ine ulaganju u Rijeku. Radovi na izgradnji postrojenja su započeli. Također, prošle godine proveden je najveći remont u povijesti kompanije, vrijedan 800 milijuna kuna, u sklopu kojeg su odrađeni i radovi na novom postrojenju Propan propilen splitter, vrijednom 600 milijuna kuna. Navedenim ulaganjima riječka rafinerija svrstat će se u moderne europske rafinerije u kojima je prerada nafte dugoročno održiva i profitabilna, a to će u konačnici osigurati mogućnost provođenja i drugih projekata važnih za transformaciju Ine u niskougljičnu kompaniju, npr. projekata vezanih uz obnovljive izvore energije i sl. Dakle, Ina ne zatvara niti namjerava zatvoriti Rafineriju nafte Rijeka.“ U zaključku tvrde da zbog negativnih posljedica pandemije koronavirusa na poslovanje kompanije i činjenice da u takvim nepovoljnim tržišnim uvjetima rafinerija u zimskim mjesecima ne pokriva svoje troškove, „optimizacija prerade doprinosi očuvanju likvidnosti i ostvarivanju boljeg poslovnog i financijskog rezultata Ine“.

Komentar o najavljenoj kupovini dizelskog goriva na inozemnom tržištu uz istovremeno zaustavljanje procesa prerade nafte u jedinoj preostaloj domaćoj rafineriji zatražili smo i od ministra Tomislava Ćorića, no odgovor na naša pitanja nije stigao. Iz Službe za odnose s javnošću i protokol Ministarstva gopodarstva i održivog razvoja nam je tek, na naše pitanje kakve je garancije MOL pružio hrvatskoj Vladi da će investicija u modernizaciju riječke rafinerije doista biti dovršena, stigao neprecizni i uopćeni odgovor u kojem se navodi ovo: „Garancija koju spominjete u upitu se odnosi na Odluku INA-e Industrije nafte d.d. o modernizaciji riječke rafinerije, koja je donesena u prosincu 2019. godine. Ugovor o izgradnji postrojenja za obradu teških ostataka vrijedan je više od 3,3 milijarde kuna dok cijela investicija iznosi oko četiri milijarde kuna što predstavlja najveće ulaganje u hrvatsku industriju u posljednjih 30 godina. Tim će projektom rafinerijska prerada u Rijeci doći na višu razinu, učiniti rafinerijski biznis konkurentnim te dugoročno osigurati vertikalnu integriranost INA-e Industrije nafte d.d. kao kompanije od strateškoga interesa za Republiku Hrvatsku. Nadalje, prema našim saznanjima, radovi na postrojenju teku prema planu.“

U Ini na traženje da potvrde informaciju o kupovini dizelskog goriva i objasne razloge takve odluke, odgovaraju da će se rad Rafinerije nafte Rijeka, od studenoga 2020. do kraja siječnja 2021. – optimizirati

Nacional je još 2016. godine upozoravao na očite MOL-ove ucjene kojima je mađarski suvlasnik nastojao pridobiti Plenkovićevu vladu za suradnju i ispunjavanje mađarskih strateških interesa vezanih uz Inu. Premijer Plenković je, valja se prisjetiti, odmah nakon pobjede na parlamentarnim izborima najavio da će Vlada spremno odgovoriti MOL-u i naći načina da ih prisili na poštivanje obaveza preuzetih dioničkim ugovorom iz 2003. godine. No Plenkovićevo obećanje ni do danas nije ispunjeno, a MOL je nastavio neometano provoditi svoju politiku ucjena i „puzajućeg“ osvajanja Ine putem poslovnih odluka koje su se redom donosile u Budimpešti, a na koje odgovor iz Zagreba nikada nije stigao. Uz to, Plenkovićeva vlada je u posljednje tri godine donijela niz odluka kojima je MOL-u olakšala realizaciju svojih poslovnih planova. Osim zatvaranja sisačke rafinerije i rastakanja Inina stručnog kadra, što je premijer šutke prihvatio, početkom 2019. prihvaćene su i izmjene Zakona o privatizaciji Ine iz 2002. godine, kojima su hrvatskom suvlasniku praktički oduzete i one malobrojne ovlasti koje je do tada imao, a MOL je u od početka ove godine domaću naftu počeo transportirati na preradu u Mađarsku.

Valja podsjetiti i na to da je ugovor o modernizaciji riječke rafinerije, koji je potpisan u prosincu prošle godine, također stvoren na temelju ucjena. Naime, MOL je pristao ispuniti svoju obvezu (koju je preuzeo dioničarskim ugovorom iz 2003. godine, ali je do danas nije ispunio) pod određenim uvjetima, pa su tako od hrvatske vlade zatražili da im se vrati preplaćeni porez iz prijašnjih godina (porez na vlastitu potrošnju energije), da im se osigura transport domaće nafte JANAF-ovim naftovodom u oba pravca te da se Vlada obveže na to da u narednih najmanje 20 godina neće uvoditi nikakve nove poreze, davanja ili zakonske obveze usmjerene poslovanju Ine i njezinih tvrtki. Pregovore s MOL-om vezane uz modernizaciju riječke rafinerije vodio je, kako je Nacionalu potvrđeno, osobno ministar Tomislav Ćorić. Vlada je pristala na sve MOL-ove zahtjeve i ugovor je potpisan, no hrvatska strana ni do danas nije jasno kazala je li MOL ponudio konkretne dokaze i jamstva da će ugovorena investicija biti doista i ispunjena. Prema informacijama do kojih je došao Nacional, ni u Odluci Ine o modernizaciji riječke rafinerije koju u odgovoru spominje Ministarstvo gospodarstva, nema nikakve konkretne klauzule koja bi MOL obvezivala da dovrši započetu investiciju.

 

Komentiraj