Nakon što se učlanio u stranku Milana Bandića, bivšem SDP-ovu ministru zdravlja Siniši Vargi, kako je rekao, nije zbog toga nimalo neugodno, unatoč zgražanju i osudi javnosti. Krivnju za javnu osudu tog svog postupka, kojim je moralno diskreditirao posao saborskog zastupnika, prebacio je na „internetske hejtere, trolere i mainstream medije“ koji u novom tehnološkom trenutku pribjegavaju „neargumentiranoj retorici“. Poznato je, međutim, da je zagrebački gradonačelnik Bandić široke ruke kada treba nagraditi političke prebjege. Prema objavama u medijima, bivša potpredsjednica HNS-a Marija Puh prelaskom u Bandićev tabor omogućila je bratu zaposlenje u Zagrebačkom holdingu, a bivša potpredsjednica vlade Milanka Opačić osigurala je svom partneru Nemanji Gospaviću čak direktorsko mjesto u Zagrebparkingu. Siniša Varga zasad se prelaskom u stranku Milana Bandića izborio za dužnost predsjednika Upravnog vijeća Hitne pomoći grada Zagreba, a bude li izborne sreće, ne isključuje mogućnost da ponovo postane ministar zdravstva u nekoj od budućih vlada.

NACIONAL: Kad ste napuštali SDP, obznanili ste da ćete u Saboru djelovati kao nezavisni zastupnik. Učlanili ste se, međutim, u stranku Milana Bandića, zagrebačkog gradonačelnika. Je li vam zbog toga barem neugodno?

Ni najmanje. Nisam pristupio osobi, nisam pristupio Milanu Bandiću, nego sam pristupio stranci koja se zove Stranka rada i solidarnosti.

NACIONAL: Ali stranka se zove i Bandić Milan 365?

To je dosad bila naznaka u imenu stranke, ali kako mi je rečeno, stranka je u procesu pretvorbe i ime će joj biti depersonalizirano.

NACIONAL: Izbacit ćete Milana Bandića iz stranke?

To ne. Milan Bandić je predsjednik stranke, izabran od članstva. Naziv stranke bit će Stranka rada i solidarnosti.

NACIONAL: Jeste li svjesni toga da učlanjenje u tu stranku kompromitira političare? Već ih kolokvijalno zovu „žetončićima“, kako ih je prozvao sam Milan Bandić. Javnost na to gleda s gađenjem, a političarima priskrbljuje svakakve epitete i usporedbe s „najstarijim zanatom“. Niste li tom odlukom pridonijeli negativnoj percepciji političara i politike, kojima moral, kako se čini, nije naročito bitan?

Svjedoci smo razvoja društvenih mreža u proteklom desetljeću. Uz dobre strane, donijele su i nešto loše, a to je neodgovorna retorika poznata kao govor „internetskih hejtera“ i „trolera“. Ta crna, neodgovorna i neargumentirana retorika kao specifičan način izražavanja, bujala je i bujala pa se vremenom prelila i u mainstream medije. Tako se danas postavlja pitanje kako se kao političar nositi s tom vrstom neargumentirane, negativističke retorike. I sam pokušavam dokučiti kako komunicirati: kako s biračima, a kako s medijima.

NACIONAL: Po vama, dakle, za tako negativan doživljaj političara i politike krivi su „internetski hejteri, troleri i mediji“, a ne kompromitirajuće odluke koje vi kao političari donosite, vaša nevjerodostojnost?

Naravno da i neki političari pridonose općem ozračju svojim javnim djelovanjem, ali većina političara časno vrši svoje zakonske obveze i služi općem boljitku. To je opća društvena slika, uvijek postoji jedna manjina koja je izvan okvira. Tko je u kojem trenutku tendenciozno ocrnio sve političare, javne službe proglasio uhljebima i Hrvatsku okarakterizirao pogrdnim imenima poput Apsurdistana? Pripisujem to neodgovornom djelovanju i pogrdnim komentarima s društvenih mreža. Ali tko zna, možda sam u krivu, to je samo moje mišljenje, moj doživljaj, a ja dopuštam da svatko ima vlastito mišljenje i individualni doživljaj, koje se danas objavljuje, dijeli, „lajka“, komentira i sve češće prenosi u mainstream medijima.

‘Nije mi ni najmanje neugodno zbog moje odluke jer nisam pristupio osobi, nisam pristupio Milanu Bandiću, nego sam pristupio stranci koja se zove Stranka rada i solidarnosti’

NACIONAL: Svojim spornim potezom okrenuli ste leđa Zoranu Milanoviću koji vas je javno pozvao da vratite saborski mandat. Milanović vas je promovirao u ministra kratko vrijeme nakon što se učlanili u SDP, što među članstvom nije bilo prihvaćeno s oduševljenjem. Vaše imenovanje ministrom, kao i imenovanje Milanke Opačić potpredsjednicom vlade, Zoran Milanović smatra svojim pogreškama.

Ne mogu zamjeriti predsjedničkom kandidatu Zoranu Milanoviću ijednu izgovorenu riječ. Smatram ga prijateljem i apsolutno razumijem njegov kut gledanja. Ono što mogu reći jest da u SDP nisam ušao kao neafirmirana ličnost koja je tražila svoje mjesto pod suncem kroz političko djelovanje. Htio sam iskoristiti svoje znanje i iskustvo da pomognem stranci, a onda i građanima i pacijentima. Danas razmišljam isto kao i tada. Sve moje djelovanje bit će u korist građana. Ako to građani prepoznaju na nekima od sljedećih izbora, bit ću zbog toga sretan. Moja politička opcija u trenutku izlaska iz SDP-a bila je ispod 15 posto potpore. Osjećao sam da u takvim okolnostima trebam napraviti iskorak.

NACIONAL: Neće li ovaj transfer u stranku zagrebačkog gradonačelnika kompromitirati vašu političku budućnost? Pretpostavljam da se namjeravate nastaviti baviti politikom.

I dalje sam saborski zastupnik. Paralelno s onim što stručno radim, smatram da kao građanin Hrvatske imam dužnost i društveno djelovati.

NACIONAL: Društveno djelovati možete i izvan politike.

Da, ali politika ima polugu koja omogućuje najbržu realizaciju dobrih ideja. Više godina bio sam član u upravama raznih udruga. Davali smo primjedbe i sugestije, nudili suradnju onima koji su imali poluge vlasti, koji su odlučivali o tome, ali rezultati su bili mizerni. Najoportunije je, dakle, biti poluga te vlasti da bi se te ideje mogle realizirati. I kao ministar i kao ravnatelj HZZO-a bio sam poznat po suradnji s nevladinim udrugama u zdravstvu, da im pomognem i integriram ih u sustav, ali to nije uobičajeno.

NACIONAL: Osim tog općeg okvira sigurno imate i osobne interese?

Da sam se u životu rukovodio isključivo osobnim interesima, danas bih živio u Kanadi. Imam kanadsko državljanstvo i odavno sam mogao otići. Međutim, ostao sam u Hrvatskoj i bio dragovoljac Domovinskog rata. Ostao sam raditi u javnom sektoru iako sam imao mogućnost raditi privatno zdravstvo. Počeo sam politički djelovati upravo zato da to svoje znanje i iskustvo, kompetencije koje imam u upravljanju u zdravstvu, mogu primijeniti na nacionalnoj razini. To je prepoznato na međunarodnoj razini i u Svjetskoj banci, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) i Europskoj komisiji, međunarodnim organizacijama koje koriste moje savjetničke usluge. Kad sam bio ministar, to se najviše osjetilo kroz smanjenje lista čekanja te poboljšanje dostupnosti zdravstvene zaštite i novih lijekova. Taj iskorak napravili smo u vrijeme najveće ekonomske krize, kada novca nije bilo.

NACIONAL: Želite li reći da ste bili bolji ministar od aktualnog Milana Kujundžića?

Na drugima je da procijene tko je bolji, a tko lošiji ministar. Kad bi se napravila tablica o tome, nogometnim rječnikom rečeno, koliko je tko golova postigao, a koliko je imao promašaja i izgubljenih utakmica, jasno bi bilo da smo mi u vrlo kratkom roku i u lošim terenskim uvjetima postigli puno više golova nego sadašnja uprava u Ministarstvu.

NACIONAL: Što smatrate svojim golovima, a promašajima ministra Kujundžića?

Bio sam ministar u financijski oskudno vrijeme, u doba recesije. Te 2012. godine zatekli smo dospjeli dug od preko pet milijardi kuna, a na kraju mog mandata dospjeli dug smanjili smo na 2,5 milijardi kuna s tendencijom daljeg smanjivanja. Da smo ostali na vlasti, do kraja 31. prosinca 2017. sveli bi dug na nulu, a rokove plaćanja na 60 dana. Dakle, cilj nam je bilo samoodrživo zdravstvo. Danas, međutim, imamo zdravstveni proračun HZZO-a od 26 milijardi kuna, veći nego što je ikad bio. Na to se dodaju sanacije dospjelih dugova od dvije milijarde kuna tijekom prethodne dvije godine, ali bez obzira na to dospjeli dugovi ponovno su narasli na oko 3,5 milijardi kuna s tendencijom daljnjeg rasta.

NACIONAL: Koliki je taj proračun bio u vaše vrijeme?

Proračun HZZO-a je 2015. bio 22 milijarde kuna.

NACIONAL: Razlika između tadašnjeg i današnjeg proračuna u zdravstvu ipak nije dramatična.

Te četiri milijarde kuna predstavljaju ogromnu razliku zato što imate veliki hladni pogon: plaće, oprema, infrastruktura, struja, voda, plin, a varijabilni troškovi su lijekovi, kirurški ugradbeni materijal itd. Varijabilni troškovi su manji dio proračuna, ali jako osjetljiv na veličinu proračuna.

NACIONAL: U prethodnom intervjuu Nacionalu govorili ste vrlo kritično o ministru zdravstva Milanu Kujundžiću, ocijenivši da bi za njega bolje bilo da je ostao liječnik, u čemu je stručan, nego što je ministar. Jeste li priklanjanjem Bandiću promijenili mišljenje o ministru Kujundžiću?

Ne vidim razloga da drastično mijenjam mišljenje u novim okolnostima. Očekuje se da Ministarstvo zdravstva provodi nacionalni program reformi i program Vlade u segmentu zdravstva. I ja ću iz svoje pozicije pomagati da građanima u zdravstvu bude bolje.

‘Ne mogu zamjeriti predsjedničkom kandidatu Zoranu Milanoviću ijednu izgovorenu riječ. Milanovića smatram prijateljem i apsolutno razumijem njegov kut gledanja’

NACIONAL: Ministar Kujundžić je u neugodnoj poziciji zbog zahtjeva sindikata za povećanjem plaća. Ministar je parafirao kolektivni dogovor o povećanju plaća sedam posto, ali Vlada mu je srušila taj dogovor. Je li to bila premijerova poruka ministru da napusti Vladu?

U usporedbi s drugim državama EU-a, zdravstveni sustav u Hrvatskoj je podfinanciran. To je dugogodišnji gorući problem koji ne samo da ima svaki ministar zdravstva, nego i svaki ministar financija, kao i vlada u cjelini. Kada se raspoređuje proračunski kolač na određene resore, 14 posto trebalo bi ići zdravstvu. To je europski prosjek, a u Hrvatskoj to doseže jedva 10 posto. Tih četiri posto razlike je nedostatak koji se vidi i u plaćama zaposlenika u zdravstvu, u kvaliteti opreme i infrastrukture u zdravstvu te u dostupnosti novih lijekova. Taj iznos od oko četiri milijarde kuna jednom za svagda mora se staviti na stol u Republici Hrvatskoj. U ovoj vladi ili nekoj od sljedećih morat će se ići u smjeru konsolidacije računa u zdravstvu.

NACIONAL: Je li odbijanje vlade da prihvati kolektivni dogovor ministra Kujundžića sa sindikatima, nagovještaj njegove buduće eliminacije iz Vlade, što ministar Kujundžić još nije shvatio? To se ministrima do sada nije događalo.

Pročitao sam izjavu premijera. On je i ministra zdravstva i ministricu obrazovanja podsjetio da su oni članovi vlade, a ne članovi sindikata. Tako razgovarati sa svojim ministrima ukazuje na problem koji postoji unutar Vlade oko tih pregovora sa sindikatima. Problem je u tome što Milan Kujundžić ima i dugu povijest kao tajnik hrvatskog liječničkog sindikata, koji je vodio i štrajk liječnika 2003. godine. Tada sam bio pomoćnik ministra i znam koliko je to štetilo hrvatskom zdravstvenom sustavu i građanima. Problem je što sada imamo ministra, Vladina pregovarača, koji ima tu sindikalnu povijest. Danas se nalazi s druge strane stola i možda je izgubio orijentaciju kada je parafirao sporazum. Zato je od premijera i dobio opomenu pred isključenje. Što znači pregovarati sa sindikatima, znam i sam, imam to iskustvo.

NACIONAL: Kad ste vi pregovarali sa sindikatima, je li ministar Kujundžić bio s druge strane stola?

Ne. S liječnicima nisam pregovarao jer je liječnički sindikat izgubio pravo na reprezentativnost.

NACIONAL: Liječnički sindikat ni danas nema pravo na reprezentativnost. Zašto?

Zato što je premali broj liječnika učlanjen u sindikat zbog previsoke članarine. Od 18.000 liječnika u Hrvatskoj, liječnički sindikat ima 2000 do 3000 članova. Za reprezentativnost bi članovi trebali biti skoro svi liječnici članovi sindikata.

NACIONAL: Koliko je visoka ta članarina u liječničkom sindikatu?

Mislim da je 100 kuna mjesečno. Kad sam bio ministar imao sam razgovor s Hrvatskom liječničkom komorom o tome da se liječnička profesija izdvoji iz kolektivnog pregovaranja, da se ide na individualizaciju profesionalnih ugovora s liječnicima posebnim zakonom i da se tako izvuku sa sindikalne scene. Liječnici su, međutim, inzistirali na sindikalnom djelovanju.

NACIONAL: Jesu li ministru Kujundžiću odbrojani dani na toj dužnosti?

Teško mi je procijeniti promišljanje premijera o poziciji ministra Kujundžića.

NACIONAL: Premijer je ministru Kujundžiću poslao neugodnu poruku anulirajući njegov paraf na sporazumu sa sindikatima. Prvi put dogodilo se da je vlada odbila potpisati dokument koji je jedan njen ministar parafirao.

Kad sam ja pregovarao sa sindikatima imali smo pauze da bih se konzultirao s uredom premijera i ministrom rada.

NACIONAL: Očekujete li da vam Milan Bandić kod premijera Andreja Plenkovića isposluje mjesto ministra?

U ovim okolnostima, na kraju mandata Vlade, nikako to ne bih prihvatio. Smatram da, ustreba li, ima kompetentnih ljudi unutar samog Ministarstva koji mogu preuzeti dužnost ministra. Nakon sljedećih parlamentarnih izbora sve su mogućnosti otvorene. Ne odbacujem a priori mogućnost da ponovo preuzmem dužnost ministra, ali isključivo u sljedećem saborskom mandatu.

NACIONAL: Ako ne želite sada biti ministar, čime vas je onda Milan Bandić kupio? Dodjelom gradskog prostora vašoj kćeri za otvaranje ordinacije?

Nije bilo nikakvih “kupoprodajnih aranžmana”. Prvim danom izlaska iz SDP-a oglasio sam da nisam vješt oporbeni političar jer ne znam “lajati na mjesec” i biti onaj koji samo nešto jamra. Tražio sam mogućnost djelovanja, da se primijene politike koje će koristiti građanima. Nakon izlaska iz SDP-a u intervjuu Jutarnjem listu naglasio sam da tražim mogućnost primjene svojih politika koje će koristiti građanima u području zdravstva. Jedino plodno tlo ta moja ponuda našla je u Gradu Zagrebu. Imao sam razgovore s gotovo svim klubovima u Saboru, stranačkim i nezavisnim. Iako sam bio izišao iz SDP-a, zbog saborskih mehanizama dobio sam čak i ponudu da ostanem u njihovu zastupničkom klubu zbog održavanja˝ brojčanog stanja, ali to nije dolazilo u obzir.

NACIONAL: Zašto onda niste ostali nezavisni saborski zastupnik?

U prvom trenutku odgovaralo mi je biti nezavisni zastupnik, ali takvo djelovanje ne znači samo nemati zastupnički klub, nego i imati ograničenu mogućnost govora u Saboru, kao i ograničenu mogućnost djelovanja kroz odbore. To je tražilo iskorak i priklanjanje nekom klubu, a razgovarao sam sa svim klubovima osim s klubovima krajnje desnice.

NACIONAL: Što su vam rekli kolege iz Sabora nakon vašeg političkog transfera Milanu Bandiću?

Dogodilo se to u ljetnim mjesecima pa su kontakti s kolegama bili oskudni. Bilo je nešto razumijevanja, nešto negodovanja, a većina je bila indiferentna.

NACIONAL: Jeste li to izabrali najbolji tajming da izbjegnete prigovore i neugodnosti koje ste mogli očekivati?

Poklopilo se jer se i prihvaćanje mojih projekata u Gradu Zagrebu dogodilo u ljetnim mjesecima.

NACIONAL: S vama se u stranku Milana Bandića učlanila i Milanka Opačić, čiji je partner, prema medijima, već dobio direktorsko mjesto u Zagrebačkom holdingu, o čemu također odlučuje gradonačelnik. Je li to bila koincidencija?

Moj i njezin ulazak u stranku nisu bili koordinirani. Ona je ušla u Stranku rada i solidarnosti tjedan ili dva iza mene. Ja sam to učinio u srpnju, a ona početkom kolovoza.

NACIONAL: Priklonili ste se, dakle, klubu, a potom i stranci Milana Bandića, a jeste li pregovarali i s GLAS-om?

Jesam. U Saboru sjedim do predsjednice GLAS-a Anke Mrak Taritaš. Svi su me zvali da pristupim njihovu klubu, ali sam procijenio da kroz djelovanje tih klubova ne mogu realizirati projekte koje zagovaram.

NACIONAL: Koji su to projekti koje zagovarate, a za koje vam je bio potreban baš zagrebački gradonačelnik Bandić?

Jedna od stvari potrebnih hrvatskom zdravstvu zbog njegove jednakomjerne dostupnosti je hitna helikopterska medicinska služba, koju ćemo realizirati kroz Nastavni zavod za hitnu medicinu Grada i suradnju s aerodromom Lučko.

NACIONAL: Već ste postali i predsjednik Upravnog vijeća Hitne medicinske službe grada Zagreba?

Jesam, predsjednik sam tog vijeća kao volonter. Ovoga tjedna imat ćemo prvu konstituirajuću sjednicu i početi s radom. Drugi moj projekt je ambulanta za akutna stanja, da bi se riješio problem noćnih dežurstava i dežurstva vikendima i praznicima koncesionara i zaposlenika domova zdravlja. Tako bi se smanjio pritisak na hitnu medicinsku pomoć kroz objedinjene bolničke prijeme u gradu. Treće je drugačija organizacija djelatnosti pedijatrije i ginekologije na primarnoj razini. Četvrti projekt je Institut za tumore grada Zagreba. Ukidanjem Instituta za tumore državne razine i formiranjem Klinike za tumore kao dijela Vinogradske bolnice, izgubili smo institut za tumore u Hrvatskoj u pravom smislu te riječi. U Europi postoji mreža instituta za tumore, a Hrvatska je član te mreže kroz Kliniku za tumore Vinogradske bolnice, ali tamo je izostao znanstvenoistraživački razvojni dio.

‘SDP je prepustio Mostu mjesto predsjednika saborskog Odbora za zdravstvo, kao i mogućnost imenovanja vanjskog člana Odbora. Vrh stranke je pokazao potpunu nezainteresiranost za temu zdravstva’

NACIONAL: Imate li i privatnu stomatološku ordinaciju na Medveščaku?

Nemam ja, ali moja supruga još od 1992. godine ima privatnu stomatološku ordinaciju na Gupčevoj zvijezdi u Zagrebu. Uspješno radi u kontinuitetu.

NACIONAL: Ako vi, kako tvrdite, niste ništa dobili, je li vaša kći dobila gradski prostor za ordinaciju, o čemu se govori u gradskim kuloarima?

Iako se o djeci u politici u načelu ne govori, odgovorit ću na pitanje. Kći je zaposlenica u ordinaciji moje supruge. Ona je također doktorica dentalne medicine i trenutno je u postupku apliciranja za specijalizaciju, ali to je pitanje državne razine koja nema veze s Gradom Zagrebom.

NACIONAL: Preuzeli ste rukovodeću funkciju u Upravnom vijeću Hitne medicinske službe, a saborski ste zastupnik. Niste li u sukobu interesa?

To nije rukovodeća nego nadzorna funkcija. Prije mene tu je dužnost obnašao profesor Mladen Bušić, ravnatelj Kliničke bolnice Sveti Duh u Zagrebu.

NACIONAL: Zar u SDP-u niste mogli realizirati svoje političke ambicije?

Na prvim stranačkim sastancima nakon posljednjih izbora bilo je rečeno da bivši ministri moraju biti tihi i dati prostor novim ljudima za političku afirmaciju. Kao bivši ministri načelno smo to poslušali, uz negodovanje. Uvidjelo se, međutim, da ti novi ljudi nisu pokazali interes za sektore koje su preuzeli. Politika zdravstva unutar SDP-a pokazala je distanciranje od interesa za upravljanjem u zdravstvu.

Tako je SDP prepustio Mostu i mjesto predsjednika saborskog Odbora za zdravstvo, kao i mogućnost imenovanja vanjskog člana Odbora. Vodstvo SDP-a pokazalo je potpunu nezainteresiranost za temu zdravstva.

NACIONAL: Kako se osjećate u novoj stranci?

Dobro. Već smo imali nekoliko sastanka, npr. oko formiranja nove političke akademije. Veseli me što možemo mlade ljude educirati o pitanjima javnog upravljanja. Nadalje, imam puno posla oko Hitne medicinske pomoći i tu rad koordiniram s Gradom i profesoricom Anom Stavljenić-Rukavina. Imam pune ruke posla.

NACIONAL: Kakve izglede imaju ti vaši projekti? Mislite li da ćete ih doista sada moći realizirati?

Budući da sam tek imenovan predsjednikom Upravnog vijeća zagrebačke Hitne pomoći, slijede razgovori s dionicima sustava u izgradnji karika za realizaciju projekta. Plan je sve projekte financirati sredstvima Europske unije.

NACIONAL: U svom političkom djelovanju stalno naglašavate stručnost, zar ne?

Stručnost znači da se koriste znanstvene i praktične metode za donošenje dodatne vrijednosti. Primijenjena politika je bitna kako bi ljudi osjetili boljitak u svakodnevnom životu.