Kipar, slikar i pjesnik Vanja Radauš rodio se 29. travnja 1906. u Vinkovcima. Njegova je obitelj bila vrlo siromašna i nije podupirala njegovo obrazovanje. Već kao dijete volio je crtati i vaditi blato iz obližnje rijeke Bosut te od njega izrađivati kipove. Kiparstvo je bilo njegov istinski poziv. Na kraju je morao pobjeći od kuće.

Bio je samozatajan, šutljiv i nije volio iznositi svoj privatni život u javnost. O sebi je rekao: “Ne sjećam se da sam ijedan dan prokartao. Svaki dan, pa i kad nisam radio, bio mi je ispunjen.” Radauš je bio majstor, a njegovo bogato umjetničko djelovanje prostire se na područje kiparstva, crtanja, slikanja, pjesništva, fotografije… Završio je Likovnu akademiju na kojoj je kasnije postao profesor. Kiparstvo je diplomirao kod slavnog Ivana Meštrovića, a predstavljao je Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu.

U mladosti je bio u partizanima. Iz rata se vratio s punim kovčegom crteža i umjetničkih radova. Iza sebe je ostavio goleme crtačke i kiparske opuse, stotine fotografija te nekoliko zbirki pjesama. Izradio je službeni grb Narodne Republike Hrvatske koji je bio u upotrebi 1947. – 1990. godine. Najpoznatija djela su mu Bacač diska (ispred maksimirskog stadiona u Zagrebu), Petrica i galženjaki (Gornja Stubica), Spomenik palim vojnicima u Prvom svjetskom ratu (zagrebački Mirogoj), Pobuna Hrvata (Villefranche de Rouergue), Majka i dijete (Zagreb), Petrica Kerempuh (Zagreb, Opatovina)… Nažalost, brončani kipić dječaka, koji je stajao na groblju u zagrebačkoj Dubravi, ukraden je vjerojatno zbog dobivanja bronce.

Navodno je 1975. godine počinio samoubojstvo. Taj slučaj nikada nije razjašnjen.