VAIDOTAS MALINIONIS: ‘Odluka o mobilizaciji ruskih građana pokazuje svu nemoć Vladimira Putina u ovome trenutku’

Umirovljeni pukovnik litvanske vojske i gost Zagrebačkog sigurnosnog foruma koji će se u petak i subotu održati u hotelu Sheraton govori o stanju na Baltiku nakon sabotaže plinovoda Sjeverni tok te komentira posljednje poteze ruskog predsjednika

Sabotaža plinovoda Sjeverni tok u Baltičkom moru prošloga tjedna označila je otvaranje novog poglavlja u sukobu između Rusije i ostatka Europe. Iako se još ne zna tko stoji iza eksplozija koje su zaustavile isporuku ruskog plina, sabotaža Sjevernog toka dodatno je narušila sigurnost na sjeveru Europe, pogotovo u skandinavskim i baltičkim državama. Upravo će o sigurnosti u Europi i zaštiti ključne infrastrukture poput plinovoda biti riječi i na Zagrebačkom sigurnosnom forumu koji se 7. i 8. listopada održava u hotelu Sheraton. Jedan od gostiju ovog foruma bit će i umirovljeni pukovnik litvanske vojske Vaidotas Malinionis koji je u razgovoru za Nacional otkrio kakvo je trenutno stanje na sjeveru Europe nakon napada na plinovod Sjeverni tok, ali i nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio mobilizaciju ruskih građana, što je dovelo do velikog pritiska na granice okolnih država poput Litve. Nakon umirovljenja iz litvanske vojske, Vaidotas Malinionis danas je direktor Nacionalne obrambene fondacije te je jedan od vodećih litvanskih stručnjaka za odnose s NATO savezom.

NACIONAL: Kao bivši vojni časnik, kako procjenjujete posljednje događaje na sjeveru Europe i sabotažu plinovoda Sjeverni tok?

Riječ je o dodatnoj eskalaciji odnosa Rusije i ostatka Europe, a vjerojatno se može govoriti i o sigurnosno najosjetljivijem trenutku u Europi od kraja Drugog svjetskog rata. Iako još nema konkretnih dokaza da iza sabotaže plinovoda stoji Rusija, trenutak u kojem se ta sabotaža dogodila otklanja bilo kakvu dvojbu tko je za tu sabotažu zaslužan. Vladimir Putin se nalazi u jako teškoj situaciji i ne bira sredstva kako bi se iz te situacije pokušao izvući. Napadi na ključnu infrastrukturu širom Europe zajedno s kibernetskim prijetnjama nešto je što bi u idućim mjesecima mogla postati velika prijetnja sigurnosti na cijelom kontinentu.

‘Sabotaža plinovoda dovela je do dodatne napetosti između Europe i Rusije, pa se može reći da je ovo najosjetljiviji trenutak od kraja 2. svjetskog rata’. FOTO: Swedish Coast Guard/Handout via TT News Agency/via REUTERS/PIXSELL

NACIONAL: Dolazite iz Litve koja graniči s Rusijom i koja bi se u mogućoj eskalaciji sukoba mogla prva naći na udaru. Kakva je situacija u Litvi? Postoji li među stanovništvom strah od mogućeg sukoba?

Službena procjena naših političara, odnosno litvanske vlade je da trenutno ne postoji veći rizik od mogućeg ruskog napada na Litvu. Takva procjena bazira se na tome da su ruske trupe trenutno zauzete napadom na Ukrajinu, ali i na činjenici da je ukrajinska vojska uspjela uništiti dobar dio kapaciteta ruske vojske. Vidimo da je zbog tih gubitaka Rusija krenula s novačenjem rezervista, ali da bi oni postali efektivni u borbi treba proći najmanje od sedam mjeseci do godine dana za njihovu pripremu. Međutim, vidimo da Rusija planira te trupe poslati na bojište u iduća dva, tri tjedna, a to samo znači dodatne probleme za rusku vojsku. Dakle, generalna procjena o mogućem ruskom napadu na Litvu je da su šanse za to male i s time se donekle mogu složiti, ali znate da je u ratu sve moguće i bilo kakva eskalacija donosi nove opasnosti. Jedna od opasnosti je potencijalno veliki broj Rusa koji bježe iz zemlje jer ne žele sudjelovati u ratu. To možda ne predstavlja opasnost, ali može postati problem i to ne samo za Litvu, nego za bilo koju državu u ruskom susjedstvu. S druge strane, svjedoci smo da ukrajinske snage posljednjih tjedana nanose velike gubitke Rusima i da vraćaju izgubljeni teritorij. Moguće je da Putin iz neke osvete ili potpune nemoći odluči otvoriti novu frontu te da napadne neku drugu susjednu državu poput Litve. Takav scenarij se sada ne čini vjerojatnim, ali rat je rat i u njemu je sve moguće. Dakle, iako je službeni stav litvanske vlade da ne postoji direktna prijetnja, mislim da moramo biti na oprezu. Baš iz tog razloga su i naše vojne snage cijelo ovo vrijeme u najvišem stanju pripravnosti i spremni smo ako se Putin odluči na neki ludi potez.

NACIONAL: Spomenuli ste Ruse koji bježe od mobilizacije, je li dio njih došao i u Litvu?

Jedan manji broj je prešao granicu, iako je litvanska vlada donijela odluku o zatvaranju granice s Rusijom. To nije bila odluka na razini Europske unije, nego samostalna odluka naše vlade. Osim Litve takvu su odluku donijele i Poljska, Estonija i Finska. Naravno da postoje načini kako da ruski građani uđu u Litvu i na prostor Europske unije, ali smo zatvaranjem granice povećali pritisak na Putina i ruske vlasti.

‘Putin je do sada vukao poteze koji su se možda pokazali uspješnima u afričkim državama ili u Siriji, ali u Ukrajini ti potezi ne uspijevaju’. FOTO: Sputnik/Gavriil Grigorov/Kremlin via REUTERS/PIXSELL

NACIONAL: Možete li pojasniti zašto se zatvaranjem granica taj pritisak povećao?

Očekuje se da bi se ostankom većeg broja nezadovoljnih ljudi koji se protive prisilnoj mobilizaciji stvorila veća kritična masa koja bi onda svojim nezadovoljstvom pojačala pritisak na Putina. Naravno da takav plan nije sto posto siguran i da vam budem iskren nisam siguran da će ovaj plan naše vlade uspjeti i ne slažem se s odlukom da se zatvore granice. No takva je trenutna odluka i zapravo je prava istina da nitko ne zna što nam sutra donosi i koji će potez Putin sutra povući.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni s pomoći i suradnjom koju pruža NATO?

To je dobro pitanje jer smatram da se dosadašnja politika NATO saveza pokazala poprilično neuspješnom. Pokazala se neuspješnom jer nije ozbiljno shvatila prijetnju koju Putin i Rusije predstavljaju za cijeli ovaj prostor. U Litvi ima određen broj vojnika iz drugih država NATO saveza, ali riječ je o malom broju vojnika koji su tu tek toliko da se pokaže da je NATO prisutan u regiji, a ne da se stvarno pokuša održati neki balans s ruskim snagama. Mislim da to nije dovoljno jer je jasno da se Rusija neće promijeniti i da će imperijalističke pretenzije Moskve ostati jednake čak i u slučaju poraza u Ukrajini. Za pet ili deset godina kada se Rusija oporavi ponovno će se te pretenzije pojaviti i tada će nakon Ukrajine na meti možda biti neka druga država. Potpuno se slažem s procjenama nekih ukrajinskih vojnih časnika koji su rekli da Ukrajina možda sada pobjeđuje u ratu, ali da ta pobjeda znači samo pauzu do idućeg rata. Povijest nas uči da ruske osvajačke pretenzije nikada ne prestaju i to će se nastaviti i u budućnosti. To je razlog zašto bi NATO trebao više raditi na jačanju međusobne suradnje i na zajedničkom jačanju oružanih snaga. Poznato je da 3. članak ugovora govori o tome da je svaka država članica odgovorna za jačanje svoje vojske, ali mislim da je sada vrijeme da se neke stvari po tom pitanju moraju promijeniti i neke države članice koje međusobno graniče ili koje se nalaze u istoj regiji bi trebale ustanoviti neke zajedničke vojne snage jer bi se tako jačala njihova obrana. Ne vidim razloga zašto Litva, Finska i Švedska ne bi imale jedan zajednički dio obrambenih snaga, a istovremeno bi se moglo raditi i na boljoj interoperabilnosti kada je u pitanju obrana o kibernetskih napada. Trenutno je situacija takva da u slučaju nekog napada mi ne bismo mogli pomoći našim susjedima, a ni oni ne bi mogli pomoći nama. Kada bi spojili dio snaga, naša bi obrana bila puno snažnija. To je vrlo važno i kada bi se takav pristup prihvatio, veliki broj ljudi bi puno mirnije spavao. Nažalost danas veliki broj država u Europi nije spreman odgovoriti na rusku prijetnju. Naravno, meni je kao stručnjaku lako reći što treba napraviti, ali političari su ti koji bi trebali donijeti odluku, a svi znamo da oni takve odluke teško donose.

‘Napadi na ključnu infrastrukturu širom Europe zajedno s kibernetskim prijetnjama nešto je što bi u idućim mjesecima mogla postati velika prijetnja sigurnosti na cijelom kontinentu’

NACIONAL: Nekoliko ste puta spomenuli Švedsku i Finsku, koliko njihov ulazak u NATO znači za sigurnost na cijelom Baltiku?

U stalnom sam kontaktu s ljudima iz Švedske i Finske i oni dijele stavove koje sam malo prije iznio i nadaju se da će ulaskom u NATO spremnost njihovih država da odgovore na ruske prijetnje biti puno veća. Baš iz tih razloga u posljednjih se nekoliko mjeseci održava niz sastanaka svih država u regiji te se pokušava dogovoriti neka zajednička strategija koja bi značajno unaprijedila sigurnost na Baltiku. Toga u prošlosti nije bilo i svaka je država na neki svoj način pokušavala naći neku optimalnu strategiju.

NACIONAL: Kako kao vojni stručnjak komentirate posljednje poteze Vladimira Putina, jesu li to potezi iz očaja ili iza njih postoji neka vojna strategija?

Mislim da ima i jednog i drugog. On je do sada vukao poteze koji su se možda pokazali uspješnima u afričkim državama ili u Siriji, ali u Ukrajini ti potezi ne uspijevaju jer se suočava s ozbiljnom, profesionalnom vojskom. Međutim, potez s pozivom na mobilizaciju je potpuno promašen jer se ne može očekivati da rezervisti koji uopće nemaju neku ozbiljnu vojnu obuku mogu voditi ovakav rat. Odluka o mobilizaciji zapravo pokazuje svu nemoć Vladimira Putina u ovome trenutku.

Umirovljeni pukovnik litvanske vojske Vaidotas Malinionis sudjelovat će na Zagrebačkom sigurnosnom forumu koji će okupiti stručnjake iz mnogih europskih zemalja. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Kako onda vidite razvoj događaja u Ukrajini u budućnosti nakon ove Putinove odluke?

Ukrajini sigurno neće biti lako, ali ne vjerujem da će mobilizacija puno promijeniti stvari na terenu. Sigurno je da mobilizacija neće donijeti nikakvu prednost Rusiji, ali će i Ukrajina biti prisiljena odgovoriti slanjem dodatnih snaga i nabavom više oružja i streljiva za svoje vojnika. Pretpostavljam da bi se oslobađanje teritorija moglo nastaviti iduća dva do tri mjeseca, a to će Putina dovesti u vrlo težak položaj, pogotovo nakon što je sada pokrenuo potpunu mobilizaciju u koju su uključeni gotovo svi. Od studenata pa do onih koji su pred mirovinom.

Bojim se da će u takvoj situaciji Putinu ostati samo jedna mogućnost, a to je nuklearno oružje. Zato smatram da je ovo ključni trenutak u ratu i da će NATO savez pronaći dovoljno snage da spriječi taj najgori mogući scenarij. Naravno da bi najbolji scenarij bio svrgavanje Vladimira Putina i promjena vlasti u Moskvi prije nego što se to uopće dogodi. Teško je vjerovati da bi Rusija u tom slučaju odmah postala demokratska i slobodna država, ali bi se sigurno dobilo na vremenu i sljedećih barem pet godina bismo živjeli u miru, a nakon toga bi se vidjelo u kojem smjeru Rusija ide. Ponavljam, ovo je kritični trenutak kada je u pitanju korištenje nuklearnog naoružanja i toga su svjesni svi jer čak i neki visoki dužnosnici američke administracije govore kako je ovo najveća prijetnja od kraja Drugog svjetskog rata, čak veća i od Kubanske krize.

‘Oslobađanje teritorija moglo bi se nastaviti iduća dva do tri mjeseca, a to će Putina dovesti u vrlo težak položaj. Bojim se da će mu u takvoj situaciji ostati samo jedna mogućnost, a to je nuklearno oružje’

NACIONAL: Jesu li Europa i SAD spremni odgovoriti na ovu prijetnju i imaju li dovoljno snage spriječiti Putina?

Mislim da imaju. Mislim da su u posljednjih sedam mjeseci od početka invazije na Ukrajinu puno toga naučili te da sada puno bolje znaju kako se treba postaviti prema Putinu. Ako se sjetite dana prije početka invazije, svi su govorili kako se treba napraviti sve kako situacija ne bi eskalirala i kako ne bi došlo do nuklearnog rata. Svi su bili oprezni u pristupu prema Putinu, ali sada su shvatili da takav pristup ne djeluje i da se prema Putinu treba čvrsto postaviti te da mu treba dati do znanja da ni u kojem slučaju neće iz ovog sukoba izaći kao pobjednik.

NACIONAL: Kakvu ulogu u svemu tome imaju ekonomske sankcije protiv Rusije, djeluju li one ili više štete europskoj ekonomiji?

Sankcije protiv Rusije itekako djeluju. Možda ljudi nemaju taj dojam, ali vjerujte mi da te sankcije jako slabe Putinovu poziciju. U Rusiji se masovno zatvaraju tvornice koje proizvode oružje i tenkove, a nema ni visokotehnoloških materijala koji su neophodni za njihove rakete. No najveći problem za Rusiju je što sankcije onemogućuju dugoročni razvoj njihove vojske i ona će za par godina biti potpuno tehnološki zastarjela i gotovo potpuno neupotrebljiva za bilo kakav ozbiljan sukob. Taj učinak sankcija se ne vidi, ali vjerujte da baš to najviše pogađa Putina i njegove osvajačke aspiracije.

Komentiraj