‘Uz dvije karijere i tri benda, napisali smo pjesmu i Josipi Lisac’

Bračni i glazbeni par – Željka Veverec i Toni Starešinić desetak godina stvaraju glazbu u dvjema grupama – Chui i Mangroove – a Željka je započela i samostalnu karijeru kao Je Veux. Osim mnogih nastupa, spremaju i album, ali i sviraju filmsku glazbu uživo

Bračni i glazbeni par Željka Veverec i Toni Starešinić posljednjih desetak godina stvara vrlo kvalitetnu soul, pop i jazz glazbu kroz grupe Mangroove i Chui, a Željka Veverec odnedavno i samostalno kao Je Veux. Njihova grupa Mangroove nastupit će 12. listopada u Tvornici kulture u sklopu večeri Vinyl Factory, uz grupe Kozmodrum i Truth ≠ Tribe. Nekoliko dana kasnije, 17. listopada, Starešinićev fusion jazz bend Chui nastupit će na otvorenju festivala Berlinale Special u Zagrebu, kada će u sklopu novog programa kina Tuškanac pod nazivom Kinofonija biti održana projekcija glasovitog nijemog filma “Berlin, simfonija velegrada” Waltera Ruttmanna iz 1927. godine, uz glazbenu pratnju grupe Chui koja će posebno za tu priliku skladati i uživo izvesti originalnu prateću glazbu. Početkom listopada u prodaji će se pojaviti i novi album grupe Chui “Iz kapetanova dnevnika”, a početkom studenog u prodaji će se pojaviti i vinilno i digitalno izdanje soundtracka TV serijala “Nesreća” Arsena Oremovića, za koji je Starešinić napisao glazbu. Često nastupa s pratećim grupama Ede Maajke i Josipe Lisac, s kojima je surađivao na albumima “Put u plus” i “Tu u mojoj duši stanuješ”. Nekako paralelno novi singl “Beautiful” objavit će Željka Veverec, koja je početkom godine započela samostalnu karijeru kao Je Veux, najavljujući samostalni album “I Glow”. Zajedno često sviraju jazz i soul standarde u grupi Željka At Ease, dok Starešinić još povremeno zasvira u glazbeno-improvizacijskom kolektivu Sunrise Sessions koji predvodi Ivan Kapec. Uz sve nabrojeno njih dvoje nedavno su napisali pjesmu “Daleko” za Josipu Lisac, koju će ona uskoro predstaviti kao svoj novi singl.

Toni Starešinić rođen je u Zadru te je djetinjstvo proveo u Zadru i na otoku Istu. Pohađao je osnovnu glazbenu školu u Zadru, gdje je naučio osnove klavira i solfeggia, ali je, kako ističe, najviše naučio slušajući glazbu. Krajem osnovne škole tata mu je iz Francuske donio niz jazz i blues albuma, kao i kompilaciju Credence Clearwater Revivala, koji mu je neko vrijeme bilo najdraži bend. Dizzy Gillespie bio mu je omiljeni džezist, a Jesse Lee Fuller blueser.

“Nisam se baš uklapao u srednjoj školi gdje su među dečkima dominirali Grdović, Mišo, Blur i Oasis. Zatim sam na otoku Istu preko caffe bara Mulić došao do jazz rock fusiona Eumira Deodata i Billyja Cobhama, prijatelj Dragan posudio mi je kompilaciju Santane, a među nešto starijom ekipom šuškalo se i o King Crimsonu i Van Der Graaf Generatoru, tako da sam došao u kontakt s puno dobre glazbe na otoku koji je tada zimi brojio do dvjesto ljudi. Na to se nadovezala i gradska knjižnica u Zadru u kojoj sam puno posuđivao CD-e, a kad sam došao u Zagreb, otkrio sam allmusic.com i proveo poprilično sati istražujući pa preslušavajući svu tu glazbu”, rekao je Starešinić.

Željka Veverec nema stručno glazbeno obrazovanje, već sebe u šali naziva “plemenskom pjevačicom”, iako je odmalena pjevala u zborovima i nastupala s folklornim skupinama. Diplomirala je komparativnu književnost i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a sa Starešinićem se upoznala 2003. godine.

“Bilo je to negdje krajem 2003. godine, kada smo oboje igrom slučaja ili sudbine pozvani kao gosti na jednu gažu i tamo smo u pauzama krenuli razgovarati o nekom svom poimanju muzike i o raznoraznim stvarima. Mjesto je bilo na Šalati, kafić/klub Mango Mambo”, rekla je Željka Veverec.

‘U posljednje je vrijeme sve mi teže postaje paralelno voditi Chui i Mangroove. Ne volim nešto odraditi i nikad nisam pristupio glazbi kao biznisu’, kaže Toni Starešinić

Prisjetila se da je u tom istom kafiću prvi koncert odsvirao i Mangroove, koji je da njezina ulaska bio isključivo instrumentalna grupa. “To je zanimljiv splet okolnosti”, dodala je.

Starešinić je opisao kako je zapravo nastala njegova prva grupa:

“Znao sam dolaziti u bivši Yamahin glazbeni dućan na Zagrebačkom velesajmu i isprobavati odnosno svirati malo na klavijaturama. Tamo je tada radio zagrebačka gitaristička legenda Tomislav Tenšek Snoopy koji me čuo i pozvao u svoj fusion jazz rock band. Tada sam dosta jammao s današnjim basistom grupe Zoster Nikolom Galićem, a Snoopy nije imao basista pa sam pozvao Nikolu u bend. Kako smo svi bili puno mlađi od Snoopyja, nismo s njim baš klapali pa smo odlučili napraviti svoj bend. Nikola se tada vratio u Hercegovinu pa je bubnjar Jasmin Javorina doveo Hrvoja Kaučića, svog prijatelja basista, a ja sam pozvao gitarista Marina Zadru, Nikolina prijatelja s kojim sam tada isto puno jammao – i eto, desio se Mangroove. Gost na prvim koncertima bio nam je i Marin Živković, današnji saksofonist Porta Morta, a ubrzo je došla i Željka. Sve se to događalo krajem 2003. godine.”

Međutim, grupi Mangroove trebalo je punih šest godina do prvog albuma “Svijet za nas”, koji su 2009. godine objavili za IDM Music. Nacionalovi sugovornici složili su se da je njihov pravi početak zapravo bio drugi album “Put na mjesec” objavljen 2012. godine za Dancing Bear, jer je odredio njihov put i predstavio ih kao glazbenike. Napomenuli su da sve što su kasnije radili, uključujući i grupu Chui i Je Veux, zapravo ima svoju početnu točku u tom albumu jer su upravo na njemu kombinirali pop pjesme, instrumentale i pjesme na engleskom, igrali se akustikom i elektronikom te zaplesali između popa, alternative i jazza. “To nam je bila i prva nominacija za Porin i neki poticaj za dalje. Možda se nekome iz ove perspektive to ne čini velikim uspjehom jer ni jedna pjesma s tog albuma nije postala hit u onom smislu koji se možda podrazumijeva, ali da smo imali bolju infrastrukturu, kako to ono ide, ja mislim da je ‘Blizu’ mogla biti taj hit – za mene je”, rekla je Željka Veverec. Ona je negdje u to vrijeme svoje mjesto pronašla i na Radiju Plavi 9, kamo je stigla kao pjevačica mlade i perspektivne domaće grupe:

“Tada još radio Plavi 9 raspisao je i objavio audiciju za mlade voditelje. Tamo je radio Alen Balen, prepoznao je moj glas i rekao mi da dođem na audiciju. ‘Imaš super glas, lijepo pričaš, ne sramiš se’, rekao mi je na prvom susretu. I tako sam ja došla i krenula u radijsku avanturu. Nisam odmah bila voditeljica ili DJ. Prvo sam zapravo dolazila povremeno i čitala vijesti pa tako sve postupno dok nisam na kraju postala one man band. Bila je to avantura od nekih skoro osam godina. Taj period pamtim po super ljudima s kojima ne samo što sam lijepo surađivala, nego sam i stvorila neka neraskidiva prijateljstva koja još uvijek traju. Pamtim ga i po puno smijeha i puno stvari koje sam naučila, kako tehničkih, tako i o samoj sebi. Jedna fantastična škola i fantastični ljudi koji su me primili kao učenicu, a na kraju smo postali kolege i više od toga – prijatelji. Mislim, bilo je tu i teških trenutaka i puno izazova, ali pamtim samo sretne dane.”

I prije nego što se priključila Mangrooveu, Željka Veverec prošla je audiciju za mjuzikl “Kosa” u kazalištu Komedija i dobila ulogu, nakon čega sve češće pjeva i pleše. Tako iza sebe danas ima nastupe u mjuziklima “Aida”, “Ljepotica i zvijer”, “Svaki pas ima svoj dan”, “Spamalot”, “Ruža na asfaltu”, “Cabaret”, “Jalta, Jalta”, “Jesus Christ Super Star”. Godine 2013. Željka Veverec gostovala je na albumu “Yesterday Today Tomorrow” projekta Soul Basement talijanskog skladatelja i producenta Fabia Puglisia, koji je objavio za njemačku diskografsku kuću Stereo Delux Records.

Nakon što je grupa Mangroove dobila potvrdu za svoju glazbu nominacijom za Porin te stvorila vlastiti zvuk, novi album “Sami” objavila je 2015. godine za Dancing Bear. Pjesme s tog albuma jedna za drugom izlazile su kao singlovi koji su se sve češće vrtjeli na domaćim radiopostajama. Svojevrsni vrhunac karijere grupe Mangroove dogodio se s albumom “Srce”, objavljenom 2018. za Aquarius Records, s kojim su se našli na godišnjim listama najboljih albuma, i to pri samom vrhu.

Starešinić je sve to vrijeme uživao u jazzu pa je naposljetku osnovao vlastitu jazz fusion grupu Chui: “Prvo sam se našao s ritam sekcijom iz benda Minimum System Requirements i moj prijedlog je bio da se taj sastav zove Chui. To je trajalo možda mjesec dana, dok se oni nisu sjetili da je bolje Punk Data pa su me nadglasali jer su bila dvojica i tako je nastao Punk Data s kojim smo objavili jedan album za diskografsku kuću Spona. Onda se desilo nekoliko Mangrooveovih proba na kojima smo se pojavili samo ja i tadašnji bubnjar Mangroovea Đuro Dobranić pa smo sami svirali i improvizirali te nakon nekog vremena shvatili da to funkcionira i da nam je lijepo dok tako sviramo. Potom sam složio nekoliko tema, ušli smo u studio i pozvali tadašnjeg trubača Mangroovea Andreja Jakuša da nam uleti na nekoliko pjesama. Andrej je taj materijal dao na slušanje u Dancing Bear, gdje su odlučili objaviti naš prvi album. Svi smo bili sretni, a dečki su prihvatili ime Chui.”

‘Kao i Toni, imam i ja neke ideje koje ne stanu sve u Mangroove pa eto nastade Je Veux. Je Veux zato što sam htjela da bude kao moje ime, a ne bend’, kaže glazbenica Željka Veverec

Pojasnio je to ime:

“Chui, kao prvo, nosi jasnu poruku: čuj ovu glazbu. Glazbi treba dati priliku da je se čuje i ljudima treba dati priliku da čuju glazbu. Kao drugo, jer zvuči jako slatko, kao ime za neko malo simpatično biće pristiglo s nekog drugog planeta. Što se i realiziralo kroz maskotu benda, prvo kao crtež, nedavno i kao 3D model.”

Istaknuo je da mu nije bilo teško paralelno voditi Chui i Mangroove, iako mu postaje sve teže jer ga sve češće pozivaju razni glazbenici da s njima surađuje:

“To je super, ali ponekad za sve fali vremena. Ne volim nešto ‘odraditi’ odnosno nikad nisam pristupio glazbi kao nekakvom biznisu, želim da je meni super to što napravim, a onda se nadam da će biti super i ljudima s kojima surađujem. A posljednjih godina skupilo se toliko toga da se, na primjer, snimanje novog Chuijeva albuma razvuklo na dvije godine, iako se tu efektivno na albumu radilo tek možda dva mjeseca.”

Članovi grupe Chui ostali su zapanjeni sjajnim recenzijama prvog albuma. Prvi koncerti bili su pred očekivano malo ljudi, ali na svakom sljedećem publike je bilo sve više. Potaknut odličnim prijemom Chui je već sljedeće, 2013. godine, objavio novi album “The Second Arrival”, a 2015. treći studijski album “Third Sun From The Stone” s kojim je osvojio titulu domaćeg albuma godine većine godišnjih top ljestvica, što nije uspjelo gotovo nijednom hrvatskom jazz sastavu. Dvije godine kasnije, na poziv tadašnjeg ravnatelja i dirigenta Jazz orkestra HRT-a Andreasa Marinellija, grupa Chui s njima snima album “Chui ovu glazbu” s kojim osvajaju Porina na najbolji jazz album i najbolju jazz izvedbu. Starešinić je prisjetio te suradnje:

“Andreas je popratio nekoliko naših nastupa i jako mu se svidjelo to što radimo, a moji kolege iz benda Vojkan Jocić i Janko Novoselić već su bili vanjski suradnici Jazz orkestra HRT-a pa sam jedino ja bio taj koji se morao uklopiti u orkestar, što je puno olakšalo uvježbavanje repertoara, tako da je cijela priča nastala vrlo opušteno i nekako je sve vrlo prirodno sjelo. Koncerti su bili uživancija i za orkestar i za nas. Nakon dvaju nastupa u Gorgoni u MSU-u stvorilo se jedno izuzetno ugodno okruženje. Sjećam se koliko je svima bilo žao kad je kiša prekinula nastup na Bundeku, a nakon koncerta u Tvornici svi smo bili jako ponosni na cijelu tu priču.”

U to vrijeme odlučili su se javiti i Josipi Lisac te joj ponuditi suradnju. Rezultat je bila pjesma “Tebi putujem” koju su mnogi proglasili pjesmom 2017. godine. Željka Veverec o tome je rekla:

“Josipa je jedna jedina, diva, i nisam ni sanjala o radu s njom, ali Toni je rekao da će Chui napraviti pjesmu za Josipu. Smijuckala sam se tome sa strane jer, mislila sam, to se mene ne tiče. I onda me odjednom zamolio da napravim tekst, malo osmislim tu vokalnu melodiju i otpjevam demo. Uh, kad se sjetim, bilo je straha i uzbuđenja, ali i jako velikog veselja kad je Josipa pristala. Naravno, srce je bilo prepuno kad sam je uživo čula kako izvodi našu stvar. Nestvarno, jednostavno nestvarno.”

‘Mangroove je nastao slučajno, nakon što sam ‘jammao’ u glazbenom dućanu, gdje je radio Tomislav Tenšek Snoopy koji me pozvao u bend. Malo poslije imao sam svoj bend’, kaže Starešinić

Da se suradnja nije dogodila slučajno i da je Josipa Lisac doista bila zadovoljna pjesmom, pokazuje činjenica da su ove godine obnovili suradnju i napisali pjesmu “Daleko” koju će Josipa Lisac uskoro predstaviti kao svoj novi singl. Otprilike u vrijeme izlaska svog prvog samostalnog singla “Girlfriend”, Željka Veverec je s pjesmom “Dvoje” sudjelovala i na kompilaciji hrvatskih kantautorica “Femme Nouvelle”. Više je nego zadovoljna jer je napokon stavljen naglasak na žensko glazbeno stvaralaštvo u Hrvatskoj. Ohrabrena tom činjenicom odlučila je okrenuti još jednu stranicu u svojoj karijeri i zapjevati pod imenom Je Veux:

“Zapravo sam uz Mangroove uvijek imala trio ili kvartet s kojima sam svirala obrade poznatih i manje poznatih stvari koje su mi nešto značile ili mi znače. Dan danas ga imam, to je kao neka vokalna higijena, ali i jako dobra igra i vježba. To me uvijek veselilo i u tome sam bila jako slobodna jer bismo svi nekako došli na scenu neopterećeni i jednostavno svirali neke svoje stvari koje volimo. Ljudima se to jako svidjelo, vjerujem i zbog odabira stvari, ali i zbog koncepta da je zapravo sve otvoreno i slobodno. Često se znalo dogoditi da zapravo na licu mjesta ‘zajammamo’ i nastane neka stvar koja se više nikad ne ponovi pa sam shvatila da trebam to snimiti. Toni je, naravno, opet tu bio motivator koji mi je uvijek govorio da to napravim, svakako snimim te svoje pjesme, jednostavno me stalno poticao. To je drugačije od Mangroovea jer, kao i Toni, imam neke ideje koje ne stanu sve u Mangroove pa, eto, nastade Je Veux. Je Veux zato što sam htjela da bude kao moje ime, a ne bend, a Željka Veverec mi se činilo tako komplicirano i ne-scenski pa sam odabrala Je Veux jer na francuskom to znači ‘želim’ kao i moje ime, a izgovara se kao moji inicijali Ž. V. Malo drugačija ja, a opet ja.”

I dok ona završava svoj samostalni album, on privodi kraju snimanje novog albuma grupe Chui:

“Novi album se zove ‘Iz kapetanovog dnevnika’ i inspiriran je uvelike znanstvenom fantastikom. Sjećam se kad sam kao klinac dobio prvi dječji sintesajzer, da mi je uglavnom služio kao kontrolna ploča za moj svemirski brod. Dio putovanja tog svemirskog broda zapisan je u kapetanovom dnevniku. Album se, pak, glazbeno nastavlja na ‘Third Sun From The Stone’ i razvija rokerski zvuk benda pa na trenutke zalazimo i na teritorij punka i metala, opet ima puno jazz improvizacija, a na mala vrata ušetali smo i u world music. Zvukovno plivamo od elektronskih dijelova do potpuno akustičnih. Imamo i puno gostiju, od klasičara preko jazzera do world music glazbenika. U naslovnoj pjesmi ugostili smo čitav bend – naravno, Mangroove.”

Komentiraj