Vrhovni sud odbio je zahtjev za obnovom sudskog postupka Mirku Graorcu, osuđenom na petnaest godina zatvora zbog stražarskog statusa u logoru Manjača u BiH, premda je osuđenik predložio pet novih svjedoka: dva bivša zatočenika Manjače i tri bivša pripadnika zapovjedništva logorskog sustava, koji svi tvrde da Graorac nikada nije bio u tom logoru.
Vrhovni sud rješenje je donio 23. veljače, a odbijenicu je potkrijepio objašnjenjem kako su “razlozi za obnovu postupka jednaki onima iz ranijeg zahtjeva, samo ih sada osuđenik pokušava dokazati izjavama novih svjedoka”. Graorčev odvjetnik Čedo Prodanović to je objašnjenje za nacional.hr komentirao ocjenom kako bi baš ta činjenica, koju Vrhovni sud navodi kao razlog za odbijanje, trebala biti prihvaćena kao osnov za ponavljanje postupka.
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu od 26. lipnja 2000. i pravomoćnom presudom Vrhovnog suda od 20. veljače 2001, prijeratni policajac u Splitu Mirko Graorac osuđen je na petnaest godina zatvora. Sud je, bez materijalnih dokaza ali na osnovu izjava svjedoka, utvrdio da je tijekom rata bio pripadnik vanjske straže u logoru Manjača nedaleko Banja Luke, u kojemu su srpske snage ubijale i mučile bošnjačke i hrvatske zatočenike.
Graorac je cijelo vrijeme suđenja opovrgavao krivicu, tvrdeći da je 1992. iz Splita otišao u svoje rodno selo Bajince u BiH jer su mu roditelji bili bolesni. U Split, gdje su mu ostale supruga i kći, vratio se u ožujku 1994, nakon što su mu roditelji umrli, da bi nekoliko mjeseci kasnije bio uhićen i optužen za ratne zločine.
Amnesty International pratio je prvostupanjsko suđenje Graorcu u Splitu, i iznio niz ozbiljnih primjedaba, među kojima je jedna od najvažnijih bila ona da je sud odbio saslušati svjedoke obrane. Također, jedan od svjedoka optužbe, koji je tvrdio da je Graorca vidio u logoru Manjača, prije suđenja ispitivao je i tukao osumnjičenika u splitskoj policiji.
Graorac je izdržao kaznu, a danas živi u Bajincima u BiH. Supruga mu je u međuvremenu umrla, a kći je u inozemstvu. Televizijska mreža Al Jazeera Balkans nedavno je u dokumentarcu “Teret Mirka Graorca” opisala osuđenikova uporna nastojanja da obnovom sudskog postupka dokaže nevinost. On je, naime, uvjeren da je suđenje bilo “posve politički montirano i da se morao pronaći krivac u osobi osuđenika koji je bivši policajac i Srbin kojeg se trebalo osuditi, a što se i dogodilo”, formulirao je Prodanović u zahtjevu za obnovom postupka.
Dokumentarac Al Jazeere Balkans: “Sud u Splitu nevinog je čovjeka osudio za ratni zločin”
Graorac je nekoliko puta tražio obnovu suđenja, jer su u međuvremenu pronađeni novi svjedoci, bivši pripadnici Vojske Republike Srpske, pripadnici zapovjedništva i stražarske službe u logoru Manjača, koji tvrde da Graorac nikad nije bio stražar u tom logoru, niti da su tog čovjeka ikad vidjeli. Svoje su izjave ovjerili i iskazali spremnost svjedočiti Graorcu u korist, uspije li uvjeriti sud u Hrvatskoj da suđenje treba obnoviti, jer postoje okolnosti koje u vrijeme suđenja nisu bile poznate.
Nije uspio. Graorčev prvi zahtjev za obnovom postupka odbio je Županijski sud u Splitu 22. travnja 2010, a to je rješenje potvrdio i Vrhovni sud 9. lipnja 2010.
Novi zahtjev za obnovom postupka Graorac je, preko zagrebačkog odvjetnika Čede Prodanovića, Vrhovnome sudu podnio 9. listopada 2020.
U tom se zahtjevu predlaže pet novih svjedoka: bivši logoraši u Manjači Ahmet Zulić i Adil Draganović te bivši zamjenik i pomoćnik zapovjednika logora Manjača Radomir Radinković i Dane Lukajić te vanjski stražar u logoru Davorko Ačić. Svih tih pet svjedoka bili su spremni pred sudom posvjedočiti da Graorac nikada nije bio logoru Manjača, niti da je ikada bio pripadnik Vojske Republike Srpske.
Zoran Pusić: “Bilo bi najpravednije i najlogičnije da Vrhovni sud obnovi suđenje Mirku Graorcu”
No Vrhovni sud ni te nove svjedoke, koji nisu bili poznati u prvom zahtjevu za obnovom postupka, nije smatrao dovoljnima da naloži obnovu suđenja. “Što se tiče izjava novih svjedoka”, navodi Vrhovni sud u rješenju, “(…) okolnosti na koje su ti svjedoci spremni svjedočiti i koje su iznijeli u svojim izjavama, u biti nisu nove, nego osuđenik tvrdnje (…) sada pokušava dokazati na drugi način. No, (…), o tim su tvrdnjama svoje stavove iznijeli, kako Županijski sud u Splitu, tako i Vrhovni sud RH odlučujući o podnesenim žalbama (…)”.
Vrhovni sud zaključuje kako su “razlozi za obnovu postupka jednaki onima iz ranijeg zahtjeva, samo ih sada osuđenik pokušava dokazati izjavama novih svjedoka”, pa tu činjenicu navodi kao razlog za odbijanje obnove postupka.
No Graorčev odvjetnik Čedo Prodanović takav stav Vrhovnog suda smatra temeljno pogrešnim. “To da iste tvrdnje dokazujemo novim svjedocima i jest osnov za obnavljanje postupka”, kazao je Prodanović nacionalu.hr. “Nudimo nove svjedoke, jer oni tvrdnju da Graorac nije bio u Manjači obrazlažu drukčije i temeljitije. A dobro znaju što govore, jer su bili u sustavu logora Manjača za koji je Graorac i osuđen”, kaže Prodanović, dodajući kako su i dva bivša logoraša bila spremna posvjedočiti da Graorca u Manjači nikada nisu vidjeli.
Prodanović je kritičan i prema tvrdnji Vrhovnog suda, koji u rješenju tvrdi kako bi izjave novih svjedoka trebalo provjeravati u slučaju da tvrde kako se “osuđenik nalazio npr. cijelo inkriminirano razdoblje na nekom mjestu ili u nekoj situaciji zbog koje bi bila isključena mogućnost da je u isto vrijeme bio u logoru Manjača”.
“Drugim riječima, Vrhovni sud ne očekuje da mi dokažemo kako Graorac nije bio u Manjači, nego gdje je točno bio. Ali ako imamo svjedoke, bivše zatočenike, stražare i zapovjednike u Manjači koji tvrde da Graorac nije bio u logoru, zašto bismo morali dokazivati gdje je bio, kada trebamo dokazati samo to da nije bio u Manjači?”, kritičan je Prodanović.
“Jednostavno, Vrhovni sud iznalazi bilo kakve razloge da odbije obnovu postupka. Sve je to apsolutno ispod razine kakvu bi morao imati Vrhovni sud”, kazao je za nacional.hr Čedo Prodanović, najavljujući nastavak pravne bitke pred Europskim sudom za ljudska prava.
Pritom je vrijedan spomena još jedan detalj: Vrhovni sud je Graorčev zahtjev, sukladno zakonu, prije sjednice dostavio i Glavnom državnom odvjetniku, čiji je splitski ured zastupao optužbu. A zamjenik glavne državne odvjetnice već je godinama Josip Čule, bivši sudac Županijskoga suda u Splitu, predsjednik sudskog vijeća koje je 26. lipnja 2000. – osudilo Mirka Graorca.
Komentari