Nepredvidive okolnosti, kao što su razorni potresi koji su pogodili kontinentalnu Hrvatsku i pandemija covida-19 sa svojim jednako razornim posljedicama na gospodarstvo i državni proračun, postavljaju dodatne izazove na hrvatskom putu prema eurozoni
Hrvatska je sredinom 2020. godine ušla u Europski tečajni mehanizam (ERM II), što je ključan korak prema članstvu u eurozoni. Time višegodišnji proces usvajanja eura ulazi u završnu fazu, a pristupanjem eurozoni Hrvatska će se dodatno integrirati u Europsku uniju, što će donijeti brojne koristi za domaću poslovnu zajednicu i građane. No kako bi se Hrvatska što bolje pripremila za usvajanje eura, u narednom razdoblju treba provesti brojne strukturne reforme i zahtjevne tehničke i operativne pripreme. Nepredvidive okolnosti, kao što su razorni potresi koji su pogodili kontinentalnu Hrvatsku i pandemija covida-19 sa svojim jednako razornim posljedicama na gospodarstvo i državni proračun, postavljaju dodatne izazove na tom putu pa je još uvijek teško predvidjeti hoće li se ostvariti cilj koji su postavili guverner HNB-a Boris Vujčić i premijer Andrej Plenković, po kojem bi Hrvatska euro uvela s prvim danom 2023. godine.
Već je sada izvjesno da će pandemija ostaviti velikog traga na hrvatskoj ekonomiji, a kao jedan od glavnih alata za izlazak iz krize bit će i povećano zaduživanje države jer su kamate u Europskoj uniji još uvijek na rekordno niskim razinama. No povećani državni dug mogao bi usporiti ulazak Hrvatske u eurozonu jer je to jedan od ključnih kriterija za zeleno svjetlo iz Bruxellesa. Zato se kao potencijalni datum ulaska sve više spominje 2024. ili čak i 2025. U svakom slučaju, odgađanje ulaska Hrvatske u eurozonu moglo bi imati loš utjecaj na domaće gospodarstvo koje je ovisno o euru i koje bi uvođenjem sveeuropske valute postalo konkurentnije na europskom tržištu. O mogućnostima ulaska Hrvatske u eurozonu nedavno je u razgovoru za poslovni tjednik Lider govorio i izvršni potpredsjednik Europske komisije zadužen za gospodarstvo, Latvijac Valdis Dombrovskis. On je doduše izbjegao prognozirati mogući datum ulaska Hrvatske u eurozonu, ali je napomenuo da Hrvatska mora ispuniti uvjete kao što su stabilnost cijena, zdrave javne financije i dugoročne kamatne stope, ali i upozorio i da Vlada mora kreirati što kvalitetniji plan oporavaka i otpornosti.
“Članstvo u eurozoni smjestit će Hrvatsku u središte Europske unije i njezina procesa odlučivanja. Sljedeće ljeto bit će dvije godine otkad je kuna uključena u tečajni mehanizam ERM II i to će biti važan trenutak. No, kao što znate, to nije jedini uvjet. Hrvatska će u eurozonu ući kad ispuni sve konvergencijske kriterije, uključujući stabilnost cijena, zdrave javne financije i dugoročne kamatne stope. Prije pandemije Hrvatska je imala solidnu fiskalnu politiku, što je rezultat velikih napora prijašnjih godina. Nažalost, što je izvan kontrole svake vlade, pandemija je sve pogodila i još se pokušavamo izvući iz izrazito neizvjesnih okolnosti. U ovom su trenutku zbog ekonomskih posljedica pandemije i neizvjesnosti koju stvara točne prognoze iznimno teške i to je tako svugdje u Europi. Sada je najvažnije provoditi ispravne politike u borbi protiv pandemije, umanjiti ekonomske posljedice i poduprijeti oporavak i otpornost hrvatske ekonomije. Tako će izgledi za brz ulazak u eurozonu biti maksimirani, a Komisija i ja potrudit ćemo se pomoći Hrvatskoj u tome”, rekao je Dombrovskis.
‘Najvažnije je provoditi ispravne politike u borbi protiv pandemije’, smatra potpredsjednik EK-a Valdis Dombrovskis
On je tako naglasio ono što već duže vrijeme ponavljaju čelni ljudi HNB-a i Vlade koji tvrde da bi učinci ulaska u eurozonu za Hrvatsku bili nemjerljivi. Ključni razlog zbog kojeg se zemlje u pravilu odlučuju na uvođenje eura, odnosno pristupanje mehanizmu EMR 2 podizanje je šanse za privlačenje investicija, kao i povoljnija cijena zaduživanja. Razlike u cijeni zaduživanja za članice eurozone u odnosu na one članice EU-a koje nisu uvele euro vrlo su značajne. Od aktiviranja mehanizma ERM 2 Hrvatska i Bugarska morat će održavati tečaj nacionalne valute u rasponu od plus/minus 15 posto prema euru te u tečajnom mehanizmu provesti najmanje dvije godine. U osnovi to znači da bi se u Hrvatskoj euro mogao uvesti s prvim danom 2023., ali zbog pandemije koronavirusa teško je očekivati da bi se to moglo dogoditi na taj datum.
Naime, Hrvatska je ušla u mehanizam ERM 2 u vrlo osjetljivim vremenima, pa nije najjasnije u kojoj će se mjeri budućoj članici eurozone dopustiti odstupanje od temeljnih pokazatelja koje zemlja mora držati pod kontrolom, baš kao što mora kontrolirati tečaj u rasponu od plus/minus 15 posto prema euru. Prije svega se motre razina javnog duga, inflacija i proračunski deficit. Međutim, Europska središnja banka Hrvatsku je na neki način već i ranije tretirala kao da je aktivirala mehanizam ERM 2. Naime, nakon izbijanja krize izazvane pandemijom covida-19, premijer Andrej Plenković i guverner Boris Vujčić dogovorili su s ECB-om “swap” liniju od 2 milijarde eura koja omogućava HNB-u zamjenu eura za kune. Nakon što je Hrvatska i službeno ušla u okvir EMR 2, ta linija se obnovila početkom ove godine, što HNB-u značajno relaksira brige zbog kontrole tečaja i održavanja eksterne likvidnosti zemlje. Valja podsjetiti kako je nakon izbijanja krize izazvane pandemijom zbog stabilizacije tečaja HNB poslovnim bankama prodao oko 2,6 milijardi eura, zbog čega su devizne pričuve smanjene, ali su ostale na solidnoj razini od oko 15-ak milijardi eura neto. Uz to, i poslovne banke drže 5-6 milijardi eura koje mogu povući iz inozemstva bude li potrebno.
Guverner HNB-a Boris Vujčić već duže vrijeme ističe prednosti uvođenja eura te ponavlja da su za Hrvatsku koristi uvođenja eura kao službene valute znatno veće od troškova povezanih s uvođenjem eura. Ključno je da će u Hrvatskoj koristi od prelaska na euro biti veće nego što je to slučaj za druge države članice europodručja i EU-a. Naime, zbog visoke zaduženosti hrvatskih građana, poduzeća i države u eurima, uklanjanje valutnog rizika za Hrvatsku veća je korist nego za države koje prije uvođenja eura nisu bile u jednakoj mjeri euroizirane.
Visoka zastupljenost država članica europodručja u hrvatskoj robnoj razmjeni i turizmu pridonosi očekivanim koristima od uvođenja eura. Sve su to obilježja koja nas razlikuju od drugih država članica koje još nisu uvele euro i ne planiraju to učiniti u skoroj budućnosti, a zbog kojih nositelji ekonomske politike ocjenjuju da je Hrvatskoj korisno što prije započeti proces uvođenja eura. Osim toga, Hrvatska je malo i otvoreno gospodarstvo, a upravo su ona znatno ranjivija na kapitalne tokove i promjene deviznog tečaja. Primjerice, u razdobljima financijskih kriza male države mogu doživjeti snažan odljev kapitala jer investitori u takvim uvjetima premještaju svoja sredstva u sigurnije destinacije i valute. Snažniji odljev kapitala maloj državi može prouzročiti deprecijaciju tečaja što može izazvati visoke troškove, osobito ako su obveze građana, poduzeća i države vezane uz stranu valutu. Osim toga, promjene deviznog tečaja u malim državama mogu imati snažan učinak na cijene jer se velik dio potrošačkih dobara uvozi iz inozemstva. U takvim uvjetima, mnoge male države odlučuju se vezati svoju valutu uz neku od ključnih svjetskih valuta. Malim europskim državama kao najlogičnije rješenje nameće se vezivanje uz euro. Zbog toga ne iznenađuje činjenica da su sve male države članice EU-a požurile s uvođenjem eura.
Guverner HNB-a o uvođenju eura je govorio i na nedavno održanoj konferenciji “Jednostavno o euru” održanoj u Zagrebu u organizaciji Financijskog kluba. Odgovarajući na pitanje o europskom tečajnom mehanizmu (ERM II) Boris Vujčić nazvao je ERM II svojevrsnom čekaonicom u kojoj u dvije godine zemlja mora zadovoljiti maastriške kriterije nominalne konvergencije kojima se kvalificira za ulazak u europodručje.
“Jedan od njih je stabilnost tečaja i unutar tečajnog mehanizma zemlja dobiva referentni tečaj oko kojeg mora održavati u uskom rasponu fluktuacije svoje valute prema euru najmanje dvije godine. U međuvremenu država mora zadovoljiti fiskalne kriterije – proračunski deficit, javni dug, kriterij inflacije i kamatnih stopa. Europska komisija izrađuje izvješće svake dvije godine u kojem ocjenjuje je li tih pet kriterija zadovoljeno. Na temelju toga, Vijeće Europske unije donosi odluku o ulasku zemlje u europodručje’’, pojasnio je guverner. Naglasio je da se Europsku središnju banku pritom konzultira o tečaju po kojem će neka zemlja ući u europodručje, a iskustva zemalja koje su već dio europodručja govore da je to bio isti tečaj po kojemu su ušle u ERM II, izuzev Slovačke čiji se slučaj vjerujemo neće više ponoviti te se osvrnuo i na mogući datum ulaska Hrvatske u eurozonu. Vujčić je istaknuo da ulazak neće biti moguć prije 1. siječnja 2023. zbog načina na koji je konstruiran ERM II.
Povećani državni dug mogao bi usporiti ulazak Hrvatske u eurozonu jer je to jedan od ključnih kriterija
“Hoćemo li ući tada ili godinu dana kasnije, ovisi o tome hoće li Hrvatska ispuniti nominalne kriterije konvergencije. Više ne postoji politička dimenzija te odluke u smislu slažu li se zemlje s tim ili ne, već to ovisi baš o ispunjavanju spomenutih kriterija”, rekao je guverner.
Komentirajući gubitak monetarne suverenosti i oslanjanje Hrvatske na svoju fiskalnu politiku, guverner je rekao kako ćemo se moći osloniti na monetarnu politiku Europske središnje banke koja ima manja ograničenja od monetarne politike HNB-a u smislu da ne postoji valutna supstitucija u europodručju, odnosno ne postoji tečajni rizik, što efikasnost monetarne politike čini znatno većom. Efikasnost monetarne politike ovisi i o usklađenosti poslovnih ciklusa, objasnio je guverner, pa ako su ti poslovni ciklusi usklađeni monetarna politika ESB-a više odgovara pojedinoj zemlji. Poslovni ciklusi Hrvatske i jezgre europodručja su usklađeni i zbog toga nam i odgovara monetarna politika ESB-a, smatra guverner.
“Fiskalna politika ovisi isključivo o nama, odnosno o tome vodimo li je kvalitetno. Neke zemlje vode pametnu fiskalnu politiku koja stvara fiskalni prostor u dobra vremena da bi ga mogle koristiti u lošijim vremenima, što znači da morate imati uravnotežen proračun ili suficit kako biste imali manji deficit u lošija vremena. Na taj način možete održavati razinu javnog duga na prihvatljivim razinama”, naglasio je Vujčić.
Zanimljivo je da istovremeno raste i podrška građana prema uvođenju eura. Naime, četvrto istraživanje javnog mnijenja o uvođenju eura, provedeno početkom ožujka, pokazalo je da se udio građana koji podržavaju uvođenje eura povećao u odnosu na prethodni val istraživanja s 41% na 45%. Uvođenju eura izričito se protivi 19% građana, dok je njih 26% uvjetno protiv odnosno uvjetno za uvođenje eura, a 10% ispitanih ne zna ili nema odgovor. Također, sve više građana smatra da će učinci eura biti pozitivni. Građani kao prednosti eura vide lakše i jednostavnije plaćanje i poslovanje te činjenicu da je euro jedinstvena valuta u europodručju, čime bismo bili izjednačeni s ostalim članicama monetarne unije. Glavnim rizikom smatraju pad standarda i kupovne moći, a više od trećine građana misli da će se uvođenjem eura znatno povećati cijene.
Iako je nepoznat datum ulaska Hrvatske u eurozonu, već sada se zna da će se kune u euro na dan ulaska mijenjati po tečaju od 7,53450 kuna za euro. Taj je tečaj dogovoren još krajem prošle godine kada je i premijer Andrej Plenković najavio i da Hrvatska usprkos pandemiji ne odustaje od cilja da 1. siječnja 2023. uđe u eurozonu.
Iako se ne zna datum ulaska, već sada se zna da će se kune u euro na dan ulaska mijenjati po tečaju od 7,53450 kuna za euro
“Mislim da smo jako dobro strukturirali cijeli proces i zato ciljni datum uvođenja eura i dalje ostaje 1. siječnja 2023.”, rekao je Plenković na 8. sjednici Nacionalnog vijeća za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, podsjetivši da je Hrvatska 10. srpnja ušla u Europski tečajni mehanizam (ERM II) te je naveo da su u provedbi i četiri bloka aktivnosti koji se odnose na sprječavanje pranja novca, bolje poslovno okruženje, bolje upravljanje javnim sektorom te reformu pravosuđa. Sve to trebalo bi pomoći Hrvatskoj da za manje od dvije godine uvede euro, ali pitanje je koliko će to biti moguće zbog utjecaja koje je pandemija imala na europsko gospodarstvo. Ali ako je vjerovati potpredsjedniku Europske komisije Vadisu Dombrovskisu, pandemija ne bi trebala imati preveliki utjecaj na ovaj proces. On, naime, kaže da će Hrvatska, kao zemlja koja je jako pogođena krizom upravo zbog velikog i razvijenog turističkog sektora, biti jedna od relativno najvećih primateljica europskih nepovratnih sredstava u sklopu Mehanizma za oporavak i otpornost, u iznosu od oko 12 posto BDP-a iz 2019.
“To će omogućiti potporu ekonomiji bez povećanja javnog duga i deficita, što će očuvati fiskalnu održivost. Svi ti elementi uzet će se u obzir u našim skorašnjim fiskalnim smjernicama. Imamo i razloga očekivati mnogo brži oporavak u usporedbi sa zadnjom krizom, što znači da, ako se to ostvari, proračunski deficiti i dug trebaju početi padati relativno brzo. U godinama prije pandemije Hrvatska je smanjivala svoj udio duga u BDP-u solidnim tempom i taj trend trebao bi se nastaviti čim to uvjeti dopuste”, zaključio je Dombrovskis.
Komentari