Jedna od najpoznatijih interpretatorica južnog i romskog melosa, prelijepa, staložena dama koja je kada bi izašla na scenu postajala „buktinjom“. Uz ritam je plesom iskazivala svoj temperament. Često je govorila ‘ritam me mijenja iz temelja i tada u meni sve zaigra’.
I točno je da nitko ne može biti izvor pozitivne energije ako je nema u sebi. A Usnija je imala, pored toga, neki gospodski gard i emociju u pjesmi kojom je naprosto plijenila publiku. Ova Skopljanka je dijete Turkinje i Roma. Odrasla u višebrojnoj obitelji, ne bogatoj, ali punoj ljubavi i sloge.
Ljubav prema pjesmi začela se još u školi gdje je pjevala u raznim prigodama, a onda i na radio Skoplju zapjevala pjesmu „Hajmo na tvist“ Radmile Karaklajić. Svi su bili očarani tom ljepoticom koju su roditelji čuvali kao da su njena sjena. Bili su protiv pjevanja jer za njih je, kako je rekla, bilo nepristojno da djevojka izlazi na binu. Uprkos svemu ona je počela pjevati i od honorara štedila novac za studij. Po završetku gimnazije u Skoplju s tim novcem otišla je u Beograd i upisala studij arapskog jezika na Filološkom fakultetu.
No, sudbina ju je odvela u beogradsko Narodno pozorište pa je glumila u „Koštani“ zajedno s Ljubom Tadićem. To je radila 25 godina. Poslije uloge u filmu „Derviš i smrt“ 1966. godine počinje aktivno nastupati i snimati. Na svom prvom singlu potpisuje se kao Usnija Jašarova po ocu Jašaru da je ne bi miješali sa Esmom. No, ipak poslije vraća svoje pravo prezime. Snimala je, nastupala i pjevala, a svojom pojavom cijelu bivšu državu dizala na noge. Uživala je u poštovanju kolega dok ju je publika naprosto obožavala, Usniju i njene pjesme „Dajte mi daire“, „Ej cigani“, „Kazuj krčmo džerimo“, „Živote moj“, „O pjesmo moja, o igro moja“, „Ja sa juga ti sa severa“, „Oko Niša kiša“, „Zbog tebe, mori, Leno“, „Rasule se kose moje“…
Usnija Redžepova preminula je 1. listopada 2015. godine.
Komentari