USKOK tvrdi da je prevario državu, Agencija da Tolušić ne mora vratiti 3 mil. kn: ‘Kod njega nismo utvrdili nepravilnosti’

Nacional je od Agencije za plaćanja u poljoprivredi dobio potvrdu da od bivšeg potpredsjednika Vlade neće tražiti povrat sredstava koja su mu isplaćena iz Vinske omotnice, a zbog kojih se Tolušić našao pod istragom europskih tužitelja

Ministarstvo poljoprivrede, točnije Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju još uvijek nije zatražila povrat 2,9 milijuna kuna od bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, a ako je suditi po odgovoru koji je Nacional dobio iz te agencije, koju vodi dugogodišnji bliski Tolušićev suradnik Antun Vujić, Tolušić neće trebati vratiti novac čak i ako nakon podizanja optužnice Ureda europskog javnog tužitelja bude proglašen krivim.

Ova skandalozna informacija Nacionalu je i službeno potvrđena u Agenciji za plaćanja iz koje tvrde da Agencija u slučaju Tomislava Tolušića i njegove tvrtke nije utvrdila nepravilnosti te da zato neće od njega zatražiti povrat gotovo tri milijuna kuna koliko je bivši ministar poljoprivrede dobio iz europskih fondova za uređenje svoje vinarije. I dok iz Agencije tvrde da je sve u redu i da Tolušić ne mora vratiti novac, bivši je potpredsjednik Vlade već proveo mjesec dana u pritvoru te mu prijeti optužnica Ureda europskog javnog tužitelja koji ga sumnjiči za krivotvorenje dokumentacije i zlouporabu položaja i ovlasti.

Tomislav Tolušić našao se na udaru europskih tužitelja jer je navodno krivotvorio dokumentaciju prilikom prijave za natječaj za sredstva iz Vinske omotnice. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

Ovakav razvoj događaja ponovno budi sumnju da čelne osobe unutar sustava Ministarstva poljoprivrede štite Tomislava Tolušića jer zvuči pomalo nevjerojatno da još uvijek nije zatražen povrat novca od bivšeg ministra, pogotovo nakon što je i njegov odvjetnik u izjavama za medije izjavio da je Tolušić dio novca za gradnju vinarije dobio od obitelji, a ne kako je naveo u prijavi poticaja iz Vinske omotnice od bankovnog kredita. Iz Agencije za plaćanja u poljoprivredi Nacionalu su poslali sljedeći odgovor u kojem su pokušali objasniti zašto od Tolušića nisu zatražili povrat novca:

“Pravilnikom o provedbi mjere Ulaganja u vinarije i marketing vina iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina za razdoblje od 2019. do 2023. godine (NN 21/2019, 21/2020) propisano je sljedeće: ako se utvrdi da je korisnik postupao protivno odredbama Pravilnika i pravilima korištenja sredstava za mjeru Ulaganja, odnosno u slučaju utvrđene nepravilnosti, Agencija za plaćanja će od korisnika zatražiti povrat sredstava na temelju Odluke o povratu sredstava. Agencija nije utvrdila nepravilnost. Eventualno daljnje postupanje Agencije za plaćanja ovisit će o rezultatima istrage. Iz tog razloga Agencija za plaćanja nije izdala Odluku o povratu sredstava s obzirom na to da u konkretnom predmetu nije utvrđena nepravilnost.”

Od Tolušića novac neće biti zatražen, a u sličnom je slučaju Agencija za plaćanja zatražila povrat 10 milijuna kuna od Vinarije Galić iako nije bio prekršen Pravilnik koji je tek naknadno promijenjen

Tolušića je Ured europskog javnog tužitelja osumnjičio da je kao vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, početkom svibnja 2020. godine, Agenciji za plaćanja podnio prijavu za ulaganje u sektor vina za projekt “Izgradnja i opremanje vinarije”, ukupne vrijednosti 4.659.766,79 kuna (oko 620.000,00 eura), pri čemu je razina sufinanciranja sredstvima EU-a bila 70 posto.

U službenom priopćenju Ureda europskog javnog tužitelja je stajalo da je Tolušić u toj prijavi, kako bi prikazao da ispunjava obvezne uvjete natječaja za dobivanje bespovratnih sredstava, na više mjesta lažno naveo da će financiranje projekta osigurati kreditom financijske institucije te je u tu svrhu priložio pismo namjere jedne banke. Međutim, on kredit nije tražio niti ga je imao namjeru tražiti, već je navedeni projekt financirao novcem čije zakonito porijeklo dijelom ne može dokazati. Štoviše, on nije ni obavijestio Agenciju o promjeni načina financiranja te mu je Agencija odobrila i isplatila potporu u iznosu od 2.927.328,51 kuna (396.500,00 eura).

Ministrica Marija Vučković javno je priznala da se nekoliko puta sastala s Tomislavom Tolušićem te da bi se neki od njihovih razgovora mogli protumačiti kao pritisak bivšeg ministra. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Kako bi se bolje razumjelo ono što su naveli iz Ureda europskog javnog tužitelja, treba napomenuti da se kao dio natječajne dokumentacije koju je tražila Agencija izričito traži od korisnika da navede izvor financiranja projekta. To znači da prilikom prijave na natječaj korisnik mora navesti otkud planira financirati projekt, a u Tolušićevu slučaju on je naveo da će projekt financirati od bankovnog kredita. Nakon što je prošao na natječaju, Agencija za plaćanja isplatila mu je prvu polovicu od 1,25 milijuna kuna, a prije isplate preostalog dijela na teren su morali izaći kontrolori iz Agencije za plaćanja koji provjeravaju je li sve napravljeno onako kako je navedeno u dokumentaciji. Po svemu onome što je do sada objavljeno Tolušić nije imao garancije banke te ga zato europski tužitelj sumnjiči za krivotvorenje dokumenata. No očito u Agenciji za plaćanje to ne vide kao kršenje Pravilnika. Problem za Agenciju predstavlja što već imaju jedan slučaj u kojem su se ponašali potpuno suprotno od onoga kako se ponašaju u slučaju Tomislava Tolušića. Naime, baš je Agencija za plaćanja donijela odluku kojom je Vinariji Galić, u vlasništvu poduzetnika Josipa Galića iz Kutjeva, naloženo da mora vratiti 10 milijuna kuna iz Vinske omotnice koji su joj putem Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi dodijeljeni za podizanje nove zgrade vinarije u Kutjevu vrijedne sedam milijuna eura. Do takve odluke je došlo nakon što je OLAF u svom nadzoru ustvrdio kako je, prema njihovu zaključku, pri izgradnji vinarije došlo do malverzacije i zloupotrebe u odabiru izvođača, odnosno podizvođača radova. U konkretnom slučaju, jedan od podizvođača građevinskih radova na vinskom podrumu bila je tvrtka Presoflex u vlasništvu Ine Galića, sina Josipa Galića. Iz Agencije za plaćanja danas o ovom slučaju kažu sljedeće:

“Povrat sredstava od korisnika Galić d.o.o. je zatražen u iznosu od 10.047.442,29 HRK s obzirom na to da je utvrđena nepravilnost u provedbi projekta, odnosno utvrđen je sukob interesa. Kod korisnika Galić d.o.o , Agencija je utvrdila nepravilnost te je zatražen povrat, a u slučaju Tomislava Tolušića, Agencija za plaćanja nije utvrdila nepravilnost u provedbi mjere Ulaganja u vinarije.”

Od vinara Josipa Galića Agencija za plaćanja je zatražila povrat 10 milijuna kuna, a cijeli slučaj čeka pravosudni rasplet nakon kojega bi Galić od Agencije mogao naplatiti još veći iznos. FOTO: Ivica Galovic/PIXSELL

Ovakav odgovor problematičan je iz nekoliko aspekata koji nedvojbeno pokazuju dvostruka mjerila u odlukama Agencije za plaćanja, a ujedno otvaraju opravdanu sumnju da se štiti Tolušić. Naime, po saznanjima Nacionala pravilnik Agencije za plaćanja prije slučaja Galić uopće nije spominjao sukob interesa između korisnika i podizvođača kao jedan od razloga za vraćanje sredstava te je to u Pravilnik uvršteno tek nakon što je OLAF dostavio rezultate svoje istrage. Točnije, iz Agencije za plaćanja su u početku afere Galić pravdali svoje postupanje da to nisu niti trebali gledati jer pravilnikom nije bilo niti propisano koliki postotak može ići podizvođaču. Procedure su promjenjene tek nakon istrage OLAF-a koji je donio zaključak o sukobu interesa makar nigdje nije bilo propisano ništa za podizvođače. Da stvar po Agenciju za plaćanja bude još gora iz prijelaznih odredbi Pravilnika koji je objavljen u NN 21/20 u dijelu koji spominje podizvođača vidljivo je da se ne smije primijeniti na postupke započete po prijasnjem pravilniku, a baš je to ovdje slučaj i zato postoji ozbiljna šansa da će Galić nas sudu dobiti odštetu od Agencije za plaćanja.

Druga sporna stvar je što prekršaj koji je napravila obitelj Galić nije kazneni prekršaj i oni zbog cijele situacije ne mogu biti kazneno gonjeni, dok je Tolušić osumnjičen da je krivotvorio dokumentaciju te je lažno prikazao bankovne garancije zbog čega je mjesec dana proveo u pritvoru. Pomalo nevjerojatno zvuči da je u jednom slučaju Agencija odlučila zatražiti povrat novca, dok u drugome nije. Vjerojatno je i zbog tih činjenica Josip Galić odlučio tužiti Agenciju za plaćanja u poljoprivredi, a zbog činjenice da sukob interesa i odredba da podizvođači radova ne smiju biti tvrtke obiteljski povezane s prijaviteljem na poticaje, nisu bili dio Pravilnika, Galić ima veliku šansu na sudu dokazati da je napravio sve po pravilima i da je povrat novca nepravedno zatražen.

U dijelu natječajne dokumentacije koju je tražila Agencija izričito se od korisnika zahtijeva da navede izvor financiranja projekta, a Tolušić je tu naveo kredit. Iz Agencije sada tvrde da taj dio nije važan za daljnju proceduru

Svi ovi podaci otvaraju opravdanu sumnju da Tolušić cijelo vrijeme ima pomoć iz sustava jer neke stvari za koje ga optužuju europski istražitelji nikako ne bi prošle da je Agencija za plaćanje po pravilima odradila svoj posao. Naime, Ured europskog tužitelja osumnjičio je Tolušića da je dobio 2,9 milijuna kuna bespovratnih sredstava za projekt u kojemu je bilo predviđeno 50-postotno subvencioniranje, dok je drugu polovicu podnositelj zahtjeva morao financirati sam. Kako sumnjaju istražitelji, Tolušić je pritom lažno prikazao da ima 50 posto vlastitih sredstava za vinariju kako bi ishodio dobivanje druge polovice, odnosno bespovratnih sredstava. Tolušića se sumnjiči da je lažno predstavio da ima bankovne garancije, odnosno da će dio sredstava namiriti bankovnim kreditom, no to se čak i po priznanju njegova odvjetnika nije dogodilo. Kako je cijeli projekt njegove nove vinarije stajao 4,8 milijuna kuna, postavilo se pitanje odakle Tolušiću novac za gradnju luksuzne vinarije. Riječ je zapravo o 3,55 milijuna kuna koje je Tolušić negdje morao nabaviti da zatvori financijsku konstrukciju. Iako je iz Vinske omotnice dobio 2,9 milijuna kuna, dio tih sredstava dobio je odmah, dok je dio dobio tek nakon što je završio projekt. To znači da je u početku Tolušić sam morao osigurati više od tri i pol milijuna kuna, a za to je prilikom prijave na natječaj iz Vinske omotnice predao potvrdu banke da će to realizirati kreditom banke. Na kraju je Tolušić tvrdio da je vinariju sagradio pozajmicom od obitelji, iako nije uspio dostaviti podatke otkuda njegovoj obitelji toliko novca, odnosno po tvrdnjama europskih tužitelja porijeklo tog novca nije poznato.

Zanimljivo je da se i Agencija za plaćanja i Ministarstvo poljoprivrede ponašaju kao da se cijela istraga uopće ne događa i da je Tolušić sve napravio prema pravilima. I dok Agencija tvrdi da nema razloga za povrat novca, iz Ministarstva poljoprivrede su već ranije o problemu isplate novca Tomislavu Tolušiću naveli sljedeće:

“U pisanju o natječaju iz Vinske omotnice putem kojeg je Tomislavu Tolušiću odobreno i isplaćeno 2,9 milijuna kuna, problematizira se postupanje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju koja po izlasku u kontrolu na teren nije zaustavila isplatu druge rate i zatražila povrat novca na temelju nepoštivanja dokumentacije kojom je najavio korištenje kredita banke za financiranje svog udjela u projektu. Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju nije dužna tražiti potvrdu o porijeklu imovine niti kontrolirati porijeklo novca kojim se financiraju projekti. Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju traži podatke o izvorima financiranja prilikom zaprimanja zahtjeva za potporu kako bi osigurala održivost projekata i osigurala izbor korisnika koji će u zadanom roku izvršiti planirane investicije.”

Iz Ministarstva poljoprivrede odlazi sve više ljudi bliskih ministrici Mariji Vučković. Posljednji koji je zatražio razrješenje je ravnatelj Uprave za potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju Goran Lipavić

Dakle, iz Ministarstva poljoprivrede navode da Agencija za plaćanja nije dužna kontrolirati porijeklo novca kojim se financira neki projekt, ali pitanje je zašto se onda u dokumentaciji za sam natječaj traže ti podaci ako ih nitko nije dužan provjeravati i zašto se od prijavitelja tražilo da striktno navede način financiranja projekta te da dostavi bankovne garancije, ako se projekt financira iz kredita. Pogotovo jer članak 5. Pravilnika pod imenom Kriterij prihvatljivosti propisuje da kao dokaz dostatnih tehničkih i financijskih resursa podnositelj mora dokazati da ima vlastita sredstva u iznosu od najmanje 50 posto od ukupno prikazani vlastitih sredstava u planu aktivnosti ili da će pribaviti sredstva iz vanjskih izvora za financiranje projekta. Potom članak 14. definira plan aktivnosti kojeg mora ispuniti po danom predlošku, a članak 21. “Obveze i prava korisnika” definira da korisnik između ostalog mora obavijestiti agenciju sve promjene koje se odnose na kriterije prihvatljivosti. Ništa od navedenog Tolušić nije obavio, a čak nikada nije poslao u Agenciju obavijest da ipak neće realizirati najavljeni kredit, a upravo prije isplate drugog dijela Agencija je imala obvezu zatražiti od Tolušića da nadopuni u roku od 7 dana dokumentaciju s potvrdom o realiziranom kreditu kojega mu izdaje Banka.

Sve to pokazuje da u sustavu Ministarstva poljoprivrede puno stvari ne funkcionira te zato ne treba čuditi da svakim danom iz tog Ministarstva odlazi sve više ljudi, od kojih su neki i najbliži suradnici ministrice Marije Vučković. Posljednji koji je zatražio razrješenje je ravnatelj Uprave za potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju Goran Lipavić. Njegov odlazak potvrdili su Nacionalu i iz Ministarstva poljoprivrede iz kojeg tvrde da Lipavić odlazi iz privatnih razloga. Međutim, Nacional je od izvora iz samog Ministarstva poljoprivrede doznao da Lipavić, inače član HDZ-a, odlazi zbog neslaganja s politikom ministrice Marije Vučković, točnije zbog neslaganja sa sadržajem Strateškog plana za poljoprivredu, ključnog dokumenta hrvatske poljoprivrede koji bi uskoro trebala prihvatiti i Europska komisija. Lipavić navodno nije zadovoljan jer se u izradi Strateškog plana previše favoriziralo velike poljoprivredne igrače, a sve na štetu malih poljoprivrednika. Lipavić je, po tvrdnjama izvora iz Ministarstva poljoprivrede, inzistirao da se u Strateškom planu više prostora posveti malim poljoprivrednicima te bi njegovi prijedlozi u početku bili prihvaćeni, ali bi kasnije nestali iz konačne verzije. Zbog takvog odnosa i prema njemu, ali i prema malim poljoprivrednicima Lipavić je na kraju zatražio da ga se razriješi s dužnosti ravnatelja Uprave za potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju.

Na čelu agencije za plaćanja u poljoprivredi je nekada bliski suradnik Tomislava Tolušića, Antun Vujić. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

Iz Ministarstva poljoprivrede na upit Nacionala o razlozima njegova odlaska navode da zahtjev ni na koji način nije povezan s izradom Strateškog plana, niti s bilo kojom aktivnošću iz djelokruga rada Uprave koju vodi, te su nakon toga pojasnili koju je ulogu Lipavić imao u izradi Strateškog plana, ali su se pohvalili i uspjesima u izradi tog dokumenta:

“Koristimo priliku istaknuti da je ravnatelj Lipavić predano i aktivno radio na pripremi Strateškog plana zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023.-2027., kao i niz dužnosnika i službenika Ministarstva poljoprivrede, ali i drugih tijela državne uprave, te poljoprivrednika i ključnih dionika u poljoprivredi, koji su sudjelovali u nekoliko krugova konzultacija i javnim predstavljanjima dokumenta te svojim komentarima doprinijeli izradi finalnog prijedloga strateškog dokumenta u kojem je isplanirano kako će Hrvatska koristiti sredstva europskih poljoprivrednih fondova koji će nam biti na raspolaganju od 2023. do 2027. godine. U tih pet godina na raspolaganju imamo približno 3,8 milijardi eura – Vlada RH povećala je stopu nacionalnog doprinosa s 15 % na 20 % na ona sredstva koja dobivamo iz europskih fondova te smo tako povećali ukupnu omotnicu za hrvatsku poljoprivredu za 103,5 milijuna eura. Također, ova Vlada je tijekom pregovara u sklopu paketa mjera za otpornost i oporavak za hrvatske poljoprivrednike osigurala dodatnih 201 milijun eura EURI sredstava koji su stavljeni na raspolaganje kroz Program ruralnog razvoja u ove dvije godine prijelaznog razdoblja. Ministarstvo poljoprivrede od 2020. godine vodi tzv. strukturirani dijalog s Europskom komisijom koji je započeo izdavanjem preporuka od strane EK, a nakon slanja prvog cjelovitog nacrta Strateškog plana u prosincu 2021. godine nastavio se dostavom pisma opažanja EK te intenzivnim bilateralnim sastancima. Dokument je trenutačno u postupku elektronskog savjetovanja s javnošću, što je posljednja nacionalna faza u procesu strateškog planiranja ove iznimno važne zajedničke poljoprivredne politike za petogodišnje razdoblje, te će biti upućen na odobrenje Europskoj komisiji u zadanom roku.”

Komentiraj