USKOK pritišće Tolušića optužbama da su mu tvrtke za koje je urgirao kod Horvata, izvodile radove na kući

Nacional doznaje kako USKOK sumnja da je bivši potpredsjednik Vlade Tomislav Tolušić koristio sličan model kao Josipa Rimac kada je dobila popust od tvrtki za koje je urgirala, ali on planira predočiti račune koji dokazuju da je tvrtki koja je dobila poticaje platio radove po punoj cijeni

Bivši potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, koji je trećeosumnjičeni u aferi s namještanjem natječaja za poticaje zbog koje je uhićen sada već bivši ministar Darko Horvat, osim što je osumnjičen da je tražio da se dvjema tvrtkama iz njegove Virovitičko-posavske županije dodijele poticaji iako nisu ostvarile dovoljan broj bodova, na udaru je USKOK-a i zato što je jedna od tih tvrtki izvodila radove na njegovoj kući u Virovitici. Doznao je to Nacional iz političkih krugova povezanih s Tolušićem koji se prošlog vikenda sa svojim vinskim brendom Apolitico pojavio na smotri vina Vinart Grand Tasting koja se održavala u zagrebačkoj Laubi.

Uhićenje Darka Horvata izazvalo je veliki šok premijera Andreja Plenkovića i proizvelo prvorazredan politički skandal i zahtjeve oporbe da Vlada podnese ostavku. No još je neugodnija za Plenkovića činjenica da se sve sporne radnje zbog kojih je uhićen Horvat, a osumnjičen Tolušić, odvijale u vrijeme dok je i Tolušić bio u Vladi i to kao ministar poljoprivrede i potpredsjednik. Još je neugodnije za Plenkovića što je s istom aferom povezan i aktualni potpredsjednik Vlade Boris Milošević koji je također osumnjičen da je tražio da neke tvrtke koje nisu imale uvjete prođu na natječaju za poticaje.

Tomislav Tolušić je u aferi s Darkom Horvatom trećeosumnjičeni, a USKOK mu pripisuje kaznena djela koja je počinio dok je bio potpredsjednik Vlade Andreja Plenkovića. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Prema onome što je od ranije poznato, USKOK tereti Tolušića da je tražio od Horvata da se poticaji dodijele tvrtkama Cestogradnja, u kojem je odgovorna osoba Mario Koić, Tolušićev prijatelj, i tvrtki Megamont u kojoj je direktor Petar Rončević. USKOK tvrdi da je Tolušić od Horvata “višekratno tražio” da se dodijele bespovratna sredstva za ta dva gospodarska subjekta, iako je Horvat od nadležnih službi u Ministarstvu dobio informacije da te tvrtke ne ostvaraju pravo na dodjelu tih sredstva jer nisu dobile adekvatne ocjene temeljem kriterija propisanih Programom “Razvoj malog i srednjeg poduzetništva i obrta u područjima naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina” za 2018. godinu.

Kao dokaz da je upravo Tolušić to od Horvata tražio USKOK raspolaže preslikama Tolušićevih poruka koje je Horvat slao svojoj pomoćnici Ani Mandac, drugoosumnjičenoj u ovom predmetu, a ona je nakon ispitivanja sve priznala, što je i dovelo do uhićenja Horvata. No USKOK dodatno navodi da je tvrtka Cestogradnja izvodila radove na kući Tomislava Tolušića, a da joj je materijal za te radove isporučivao Megamont, druga tvrtka za koju je Tolušić intervenirao.

 

Tolušić je u jednom društvu rekao: ‘Svašta se može protiv nekoga iskonstruirati, ali nisam nikome frkao ruke, nego sam samo pitao kakvo je stanje predmeta, kao u otprilike tisuću drugih slučajeva prije i poslije’

 

Međutim, iz političkih krugova bliskih Tolušiću Nacional je doznao da on uopće ne smatra spornim ni to što se, prema njihovim tvrdnjama, raspitivao za ove dvije tvrtke niti to što je jedna od njih izvodila radove na njegovoj kući te tvrdi da to nema nikakve veze s time što je on za njih zvao Horvata. Izvor blizak bivšem ministru poljoprivrede tvrdi: “Tolušić se samo raspitivao kako su na natječaju prošle neke tvrtke, kako je zvao za Cestogradnju i Megamont tako je zvao i za druge tvrtke, ali ne da bi ikoga tražio da prođu mimo pravila. Naprosto je zvao za tvrtke iz svoje županije da pita kako tko stoji. Uostalom, više tvrtki za koje je zvao uopće nisu prošle na natječaju.”

Drugi izvor, koji je razgovarao s Tolušićem, tvrdi da se on u krugu svojih prijatelja koji su ga, kad je pokrenuta istraga, pitali o čemu se radi, rekao:

“Nevjerojatno mi je sve to. Svašta se može protiv nekoga iskonstruirati, ali nisam nikome frkao ruke, nego sam samo pitao kakvo je stanje predmeta, kao u otprilike tisuću drugih slučajeva prije i poslije toga.”

Prema informacijama do kojih je došao Nacional, tvrtka Cestogradnja ugrađivala je u Tolušićevoj kući 178 četvornih metara kamenih kocki, a on je taj njihov rad platio oko 28 tisuća kuna, točnije 27.701,25 kuna. To potvrđuje i račun u posjedu Nacionala broj 54/P1/1 koji je tvrtka Cestogradnja izdala 8. travnja 2019. na ime Tomislava Tolušića kao i potvrda o plaćanju od 29. svibnja 2019. kojom je on preko OTP banke u Jurišićevoj ulici u Zagrebu platio račun, i to u 9:35 ujutro.

Tomislav Tolušić platio je tvrtki Cestogradnja 27.701,25 kuna prema računu koji mu je izdala za opločavanje staze, a po kojem nije dobio rabat. FOTO: Nacional

Na računu se nalazi usluga dodatnog opločavanja prilazne ceste i staze betonskim elementima po troškovniku u prilogu. Iskazana je jedinična cijela od 22.161 kunu uvećana za iznos PDV-a, a na računu je također iskazano da Tolušić nije dobio nikakav rabat, to jest da je rabat iznosio nula posto.

Štoviše, Nacionalovi izvori tvrde da je Tolušić oko kuće već imao od 450 do 500 četvornih metara betonskih kocki, da mu je veći dio tih kocki postavio glavni izvođač, ali da je naručio i dodatnih oko 170 četvornih metara i za to angažirao Cestogradnju iz Slatine.

No izvor koji je Nacionalu dostavio taj račun tvrdi da je taj račun upravo dokaz da Tolušić nije intervenirao da bi stekao neku osobnu korist, jer je uslugu Cestogradnji uredno platio.

Naime, u pravosudnim krugovima taj njegov slučaj uspoređuju sa slučajem bivše državne tajnice i bivše gradonačelnice Knina Josipe Rimac koja je također osumnjičena da je urgirala za pojedine tvrtke da dobiju poticaje, a da su upravo te tvrtke izvodile radove na njezinoj kući te da je stoga od njih dobila određeni popust.

Bivša državna tajnica i bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac još ranije je osumnjičena da je također tražila poticaje za neke sebi bliske tvrtke. FOTO: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

U ovom slučaju, tvrde Nacionalovi izvori, nije bilo nikakvog popusta.

Tvrtka Cestogradnja dobila je preko Horvatova ministarstva 199.999 kuna, a tvrtka Megamont 197.290,60 kuna, a USKOK tvrdi da je to od Horvata tražio Tolušić jer je s njima “poslovno i osobno povezan” te da ga je tako potaknuo da kako službena osoba iskoristi svoj položaj da drugim osobama pribavi korist, što je okvalificirano kao poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. i 2. u vezi članka 37. Kaznenog zakona.

Ana Mandac u svom je iskazu rekla da su Tolušić i Horvat, ali i ostali osumnjičeni u tom predmetu, “bili u potpunosti upoznati s time da gospodarski subjekti za koje su urgirali ne ostvaruju dovoljno bodova za dodjelu sredstava, kao i da ne bi ostvarili pravo na dodatno raspodijeljena sredstva da se poštovala rang-lista prijavljenih subjekata”, ali da su unatoč tome to i dalje tražili te da su svi znali da će se dodatna sredstva dodijeliti bez ikakvog kriterija, odnosno “po babi i stričevima”.

Tvrtka Megamost je na redovnom natječaju ostvarila samo 9 bodova, a Cestogradnja 11 bodova. U skupini u kojoj je bio Megamont, kako se vidi iz dokumentacije koju je USKOK izuzeo iz Ministarstva, bilo je više desetaka tvrtki koji su prema kriterijima Programa ostvarivali prednost i koji bi, da su se slijedila pravila, dobili poticaje – a na ovaj način su te tvrtke oštećene.

Ministar Darko Horvat uhićen je zbog poruka koje je USKOK pronašao u mobitelu njegove bivše pomoćnice Ane Mandac i njezina priznanja djela. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL

Darko Horvat još je u studenome 2018. od stručnih službi Ministarstva dobio informacije da te dvije tvrtke, kao i ostalih 18 tvrtki za koje su urgirali on i drugi osumnjičenici, nemaju dovoljno bodova da bi ostvarile pravo na dodjelu poticaja.

A istražitelji USKOK-a očito su smatrali da imaju dovoljno dokaza implicirati da su te dvije tvrtke unatoč tome “prošle” upravo zahvaljujući utjecaju Tomislava Tolušića te da je on bio osobno motiviran u ta dva slučaja. Osim što je od Horvata, kako je Nacional već pisao, primila poruke s imenima te dvije tvrtke, koje joj je Horvat proslijedio od Tolušića, Ana Mandac komunicirala je i izravno s Ružicom Njavro, tadašnjom glavnom savjetnicom u Tolušićevu kabinetu te su one u međusobnoj komunikaciji također razmijenile imena tvrtki Cestogradnja i Megamont.

Isto tako, u internoj tablici s imenima tvrtki kojima će se dati poticaji, koju je Ani Mandac poslala dužnosnica u Ministarstvu Danijela Žagar, pored tvrtki Cestogradnja i Megamont bilo je rukom upisano slovo “T”, što prema mišljenju USKOK-a ukazuje na Tolušića. Iz zaplijenjenog sadržaja mobitela Ane Mandac jasno se vidjelo da joj je Horvat 20. prosinca 2018. poslao snimku zaslona ekrana mobitela, zapravo preslike poruka koje je dobio od Tolušića. U tim su se porukama nalazili brojevi telefona Petra Rončevića iz Megamonta i Marija Koića iz Cestogradnje. USKOK je prikupio i izliste telefonskih poziva svih osumnjičenika s direktorima tvrtki koje su dobile poticaje pa su tako ustanovili da je Koić iz Cestogradnje tijekom 2021. imao 394 kontakta s brojevima koje koristi Mario Abramović, kum Tomislava Tolušića, te 106 kontakata s brojem telefona koji je registriran na OPG Tomislava Tolušića Terra Slavonia, a komunicirao je i s Petrom Rončevićem iz Megamonta.

 

Osim što je od Horvata primila poruke s imenima dviju tvrtki, koje joj je Horvat proslijedio od Tolušića, Ana Mandac komunicirala je i izravno s Ružicom Njavro, tada savjetnicom u Tolušićevu kabinetu

 

No ono s čime USKOK planira dodatno teretiti Tolušića su upravo navodi da je Megamont dobavljač građevinskog materijala za Cestogradnju koja je tijekom 2018. i 2019. izvodila radove na njegovoj kući. USKOK smatra da upravo ta činjenica ukazuje na osobnu povezanost Tolušića s tim dvjema tvrtkama te da to objašnjava i njegov interes da im se pogoduje dodjelom bespovratnih poticaja. Drugo je pitanje hoće li USKOK to moći dokazati, ako je Tolušić svoju uslugu platio i to u punoj cijeni jer postoje transakcije s računa Tomislava Tolušića na račun Cestogradnje, a nikakvi drugi dokazi o tome da bi on imao ikakve osobne koristi nisu prezentirani.

U tom kontekstu u pravosudnim krugovima smatraju da se neće moći isključiti mogućnost da se Horvat želio iskazati pred Tolušićem, koji je tada bio potpredsjednik Vlade, pa mu je želio napraviti uslugu, iako to Tolušić nije decidirano tražio, to jest da je nešto za što je Tolušić smatrao običnim raspitivanjem shvatio kao naredbu da se tim tvrtkama trebaju isplatiti poticaji.

Ako USKOK ne nađe preciznije tragove u eventualno sačuvanoj komunikaciji Horvata i Tolušića, imat će problem s dokazivanjem je li Tolušić decidirano tražio da se te tvrtke proguraju mimo rang-liste, ili je to Horvat učinio na svoju ruku, samo zato što se Tolušić raspitivao za te tvrtke.

U dijelu pravosudnih izvora smatraju da je USKOK u tom slučaju i pogriješio jer nisu odmah uhitili i Tolušića jer su oduzimanjem njegova mobitela možda mogli dobiti više dokaza za svoje tvrdnje.

Komentiraj