Iva Kožul Salihagić, urologinja u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh, s ilustratoricom Lidijom Kraljević objavila je dvije slikovnice čiji glavni lik Svinjceza potiče male čitatelje na bijeg iz virtualnog svijeta

Nekad bi djeca odmah nakon škole pohrlila na igrališta i igrala se vani sa svojim prijateljima do večernjih sati. Danas je situacija nešto drugačija. Danas svako dijete ima svoj mobitel i kompjutor te umjesto na igrališta, odlazi u virtualni svijet. Stoga je urologinja u bolnici Sveti Duh Iva Kožul Salihagić odlučila poduzeti nešto po tom pitanju. S ilustratoricom Lidijom Kraljević pokrenula je seriju slikovnica koje kao središnji lik imaju Svinjcezu. S njom želi potaknuti djecu da više izlaze i druže se sa svojim prijateljima. „Svinjceza želi djeci pokazati kako je nekad izgledalo normalno djetinjstvo i nagnati ih na to da se i oni tako igraju. Takva igra je zdravija za djecu nego da stalno vise po kompjuterima i igricama te da ne izlaze van. Priroda je ta koja čini dobro djeci. Djeca danas žive za igrice i to meni nije normalno. Mi smo isto nekad igrali igrice na starom Commodoreu 64, ali smo se uglavnom igrali vani. Svinjceza želi pokazati i da ne treba pratiti trendove i da je u redu biti drugačiji. Treba prihvatiti da smo svi različiti i da se neko uprlja dok se igra. Ako se ne uprljaš, igra nije bila dovoljno dobra.“

Iva Kožul Salihagić objašnjava kako je došla na ideju Svinjceze. „Dok smo 2013. godine moj sadašnji muž i ja bili cura i dečko, sjeli smo na hamburgere. Ja sam se zaprljala umakom od hamburgera i on me zagrlio i rekao: ‘Princeza moja.’ Ja sam se nasmijala i rekla: ‘Gdje ti vidiš ovdje princezu, prije sam neka svinja.’ Onda mi je pala na pamet riječ svinjceza i on me od tada tako zvao. Još sam tada rekla kako bi to bila fora slikovnica. Ali napisala sam je tek 2020. godine. Tijekom pandemije sam shvatila da moram imati neki ispušni ventil i u vrlo kratkom roku sam napisala 20 nastavaka. Zasad su izašla dva. Doduše, nisu svi nastavci vezani uz Svinjcezu. Jedan lik će biti superjunak, ali to su sve likovi iz Svinjceze.“

Prva dva nastavka serijala o Svinjcezi zovu se „Svinjceza i Svinjc“ te „Svinjc“. Iva Kožul Salihagić govori kako izgleda sama slikovnica. „U prvom nastavku opisuju se Svinjceza i Svinjc. Opisuje se njih kao karaktere u osmercu i rimi. Ona je vesela i voli se igrati. Voli ići na selo kod djeda i bake. Ona je prava princeza, ali više od igre u sjajnom dvorcu voli se igrati vani i uprljati se. Sve što bi normalna djeca trebala voljeti. Ja sam sama kao mala uvijek bila prljava. Mama me obuče i svilene haljinice i još mi stavi satenske mašnice, a ja direkt u blato i na drvo.“

U kreaciji Svinjceze, Ivi Kožul Salihagić su jako pomogle njezine dvije kćeri, Eli i Eva. “One su bile glavni slušači. One su znale svaku verziju napamet. Njima se svidjelo od prvog trena. Jedva su čekale kad će izaći prava slikovnica. One su čak crtale svoje ilustracije koje smo uvezali selotejpom. Par njihovih ilustracija je ilustratorica slikovnice Lidija Kraljević uklopila na početak slikovnice.“

Iva Kožul Salihagić kaže da su reakcije na slikovnicu bile jako dobre. „Ljudi koji meznaju uopće se nisu iznenadili slikovnicom jer su mi rekli da sam uvijek bila djetinjasta, za igru i šareno se oblačila. Reakcije su bile dobre. Ljudi su bili oduševljeni. Svidjele su im se Lidijine ilustracije. Kao da je ušla u moju glavu i shvatila što želim. Ona i inače slika likove na to foru. Mislim da bez tih ilustracija slikovnica ne bi bila to.“

Ilustratorica Lidija Kraljević kaže da je njihova suradnja vrlo produktivna. „Kad sam pročitala Ivin tekst, shvatila sam da su moje ilustracije u tom stilu. Kroz razgovor i suradnju smo kliknule i razumjela sam točno što želi. Kad ona nešto kaže, uletim i završavam priču. Jedna drugu nadopunjujemo.“

Iva Kožul Salihagić kaže da na projekt više gledaju kao na hobi nego kao nešto što donosi novčanu nagradu. „Treba puno vremena da izbacimo slikovnicu u svom aranžmanu bez izdavačkih kuća. Prva slikovnica je tiskana u dvije naklade. Prva naklada je bila 300, a druga 400 komada. A druga slikovnica je bila 400 komada. Manja je naklada pa cijena ispadne veća nego inače, ali Hrvatska je malo tržište. Neku veliku nakladu nema smisla raditi. Ako su veće naklade, svi tiskaju u Kini. Ako u Hrvatskoj radiš, onda je to skupo. Ali nama je ovo super priča. Više je kao hobi i stvarno to volimo. Tu ne tražimo neku zaradu.“

Ilustratorica Lidija Kraljević kaže da je njena kćer napravila i animirani film s kojim su promovirali slikovnicu. „Nina je napravila animirani film o Svinjcezi. Ona je tu modernu tehnologiju iskoristila na ispravan način i napravila nešto kreativno. Uključile smo i Ivine kćeri da čitaju tekst u filmu tako da je to ispao dobar spoj. Čak su studenti s grafičkog fakulteta pitali u kojim je programima radila. Mnogi ljudi ne znaju iskoristiti tehnologiju, nego se izgube u njoj. Baš smo ponosne na taj projekt.“

Treća slikovnica trebala bi izaći do kraja godine, ali Iva Kožul Salihagić napominje da će imati još promocija slikovnice. „Nadam se da će treći nastavak biti spreman za izlazak do kraja godine. Treba ga malo urediti. Prvo ga treba pogledati urednica Irena Stanić Rašen, pa lektorica, pa urednica ponovno te onda Lidija nastupa s ilustracijama. Ima tu dosta posla. Pomalo nas zovu po čitaonicama i knjižnicama. U subotu smo imale promociju u kazalištu Trešnja. Izlagat ćemo u Ilici na Q’artu. Bit ćemo i na Art Fairu na Zagrebačkom velesajmu. Lidija će pokazivati svoje slike i ilustracije, a ja ću pokazati svoje keramičke radove. Oni su u Svinjcezinom stilu i postavka će se zvati čajanka kod ludog šeširdžije. Bit će veselo i razigrano.“