Saša Zinaja

Sljedećeg tjedna u kina stiže četvrti film o Koku, a radnja filma “Uzbuna na Zelenom vrhu” prati uzbudljive događaje u životu Ratka Milića-Koka prije njegova preseljenja u Zagreb. Koko i njegovi prijatelji provode ljetne praznike igrajući se na obalama jezera uz idilični Zeleni Vrh. Tu prazničku idilu iznenada narušava niz misterioznih pljački i razbojstava počinjenih pod okriljem noći. Kao i uvijek, Koko i prijatelji odlučuju uskočiti u svijet odraslih i uzimaju stvari u svoje ruke.

Film je režirala 34-godišnja Osječanka Čejen Černić kojoj je to prvi igrani film, a prilika koju joj je iskazala producentska kuća Kinorama prihvatila je objeručke.

“Prije nego što mi je Ankica Jurić Tilić iz Kinorame ponudila režiju ‘Uzbune’, zapravo sam bila poprilično sigurna da se neću upuštati u režiju igranog filma, čak sam bila i poprilično sigurna da sam ‘fulala fakultet’! Da sam trebala upisati studij animacije na Likovnoj akademiji. Mislila sam da mi je dobro raditi kao asistentica režije, a autorski ću snimati animirane filmove, a možda otvorim i slastičarnicu jer obožavam raditi kolače… I onda sam tu istu večer, nakon poziva, shvatila da to želim i da su sve te misli bile dio mog obrambenog mehanizma”, kazala je za Nacional Čejen Černić koja je radila kao asistentica režije u prethodnim filmovima o Koku (‘’Koko i duhovi’’, ‘’Zagonetni dječak’’ i ‘’Ljubav ili smrt’’) i tražila djecu za audicije te puno vremena provodila s njima i u pripremama i na snimanju, pa se osjećala sigurnom za taj posao. Estetski se, kazala je, odlučila za nešto drugačiji pristup od prethodnih filmova jer je ova priča to i tražila: selo, ljeto, vrućina, djeca koja su po cijele dane i noći vani… Stoga je odrasle likove stavila u “drugi plan” pa je kamera stalno bila usmjerena prema klincima.

Čejen Černić voli hrvatski film i nastoji svaki pogledati u kinu te tako doprinijeti većoj i važnoj brojci, onoj kino gledatelja.

“U zadnjih nekoliko godina imamo puno dobrih filmova, što potkrepljuju i nagrade na uglednim festivalima. Nažalost, većini publike te činjenice ništa ne predstavljaju. Imamo taj specifičan mentalitet kojem ništa, kada je riječ o hrvatskom igranom filmu, nije dovoljno dobro. Živimo umovima koji strastveno traže mane i jedva čekaju da netko pogriješi. Zato se nadamo da ovim filmovima o Koku i naravno, ostalim filmovima za djecu, odgajamo novu, mladu, neopterećenu i otvorenu publiku koja će voljeti hrvatski film”, rekla je redateljica čija je “Uzbuna” imala zanimljiv i izazovan put jer ih je Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) četiri puta odbio na natječaju za produkciju.

“I nakon tog zadnjeg pada koji smo emotivno dosta teško podnijele, Ankica, scenaristica Hana Jušić i ja, dogovorile smo se da ako padnemo još jednom – odustajemo. Jer ako nešto ne ide, jednom moraš reći ‘dosta’ i krenuti dalje. To se, na sreću, ipak nije dogodilo. Kada s odmakom pogledam na to razdoblje, te padove zaista smo odlično iskoristile. Svaka nova ruka scenarija bila je osjetno bolja, životnija, slojevitija. Rad na scenariju s Hanom bio je odlično iskustvo. Ona je napravila izvrsnu adaptaciju romana, a onda smo situacije i likove gradile zajedno”, ispričala je Čejen Černić koja, govoreći o HAVC-u, ističe da se napokon napravilo nešto s financiranjem hrvatskog filma, ali i da ima još puno prostora za poboljšanje. Kosa joj se, kazala je, digne na glavi kada netko, nakon što mu HAVC prvi put odbije projekt, počne javno pljuvati po njemu, sustavu, ljudima…

Nekoliko dana pred premijeru “Uzbune na Zelenom Vrhu” umire, priznala je, od straha. Objasnila je i što je za ovaj film bilo najvažnije – to je dobar dječji kasting. Budući da je riječ o prednastavku, trebalo je izabrati osmero nove djece; novog Koka, Maricu, Božu, Emicu, Tomu…

“Zadala sam rok da svu djecu odaberem dva mjeseca prije snimanja jer mi se to činilo kao minimum vremena za kvalitetne probe. Tražila sam ih oko šest mjeseci i vidjela više od 800 djece. Nakon tri kruga audicija odabrali smo djecu za uloge. U naš tim pozvali smo dramsku pedagoginju Mariju Šoršu, čiji mi se način rada jako svidio pa su mali glumci dvaput tjedno imali probe; s njom dva sata, sa mnom tri-četiri sata. Bilo mi je važno da djeca razumiju kakve likove igraju, da razumiju situacije i da se međusobno povežu jer s djecom to ne možeš ‘fejkati’. Jedna od najzahtjevnijih stvari bila je naučiti ih da se gledaju u oči dok komuniciraju. ‘Gdje gledaš?’ vjerojatno je bila najizgovorenija rečenica na snimanju”, zaključila je za Nacional Čejen Černić. Redateljici je najduže trebalo da pronađe Koka. Tek kada se pojavio Marko Tocilj, kazala je da se dogodio ‘’bljesak’’ i on zapravo nije imao konkurenciju.

Uloga Ratka Milića-Koka 11-godišnjem Marku Tocilju prvo je glumačko iskustvo. Dramsku grupu Zagrebačkog kazališta mladih upisao je nekoliko mjeseci prije audicije za “Uzbunu”, a na snimanju mu je, kako kaže za Nacional, bilo vrlo zabavno.

“Ekipa je bila super! U pauzama smo se zabavljali i sklopili prijateljstva. Sve je bilo jedna velika avantura, od odjeće iz 80-ih, do noćnih snimanja koja su mi možda bila i najuzbudljivija. Bilo je i dosta scena gdje sam se morao penjati po letvama, upadati kroz prozore, spuštati se po bačvama… Kako sam neke od tih stvari radio prvi put u životu, bio sam sretan da sam sve to uspio. Redateljica nam je pomagala i prošlo je sve glatko, bez stresa”, rekao je Marko Tocilj koji je za Božić na dar dobio sve knjige Ivana Kušana o Koku.

Na pitanje o tome kako bi opisao Koka i ima li on sličnosti s likom kojeg igra, Marko Tocilj je rekao: “Koko je vrlo temperamentan dječak, pustolov koji u trenutku kada se počinju događati pljačke sa svojim prijateljima odluči istražiti te slučajeve. Često nepromišljeno upada u opasne situacije. Ima bujnu maštu pa malo pretjeruje kada prepričava događaje. Svašta se usudi, pa se onda i prestraši. Ne znam ni sam ima li on sličnosti sa mnom ili ja s njim”, govori mali glumac koji voli čitati. Kaže da mu je čitanje vrlo važno jer potiče maštu i kreativnost, bez koje ne bi mogao glumiti u filmu.

Komentiraj