‘Unatoč koroni i strahu, operiraju se pacijenti s tumorom štitnjače’

Cilj virtualnog simpozija ‘Karcinom štitnjače’ je podizanje svijesti o trendovima u svijetu koji ukazuju na značajan porast broja novooboljelih od raka štitnjače. Od te bolesti oboli oko 300.000, a umre oko 40.000 ljudi. U Europi oboli oko 55.000, a umre 6000 osoba

Trendovi u svijetu ukazuju na značajan porast broja novooboljelih od raka štitnjače. U svijetu od raka štitnjače oboli preko 300.000, a umre oko 40.000 osoba. U Europi oboli oko 55.000 osoba, a umre ih preko šest tisuća godišnje. Među oboljelima 80 posto su žene. U Hrvatskoj je u proteklih 15 godina došlo do značajnog porasta broja novooboljelih od raka štitnjače, s 308 bolesnika u 2001. na preko 600 godišnje posljednjih godina. To je rezultat i sve bolje dijagnostike u kojoj su ultrazvuk i citološka punkcija štitnjače zlatni standard, povećane svijesti o zdravlju te sve dulje životne dobi. U želji da rasvijetle te podatke i progovore o toj medicinskoj temi, Hrvatsko društvo za štitnjaču čiji je predsjednik akademik Zvonko Kusić i Hrvatsko društvo za tumore glave i vrata čiji je predsjednik Drago Prgomet, pod pokroviteljstvom HAZU-a organiziraju 20. studenoga virtualni simpozij “Karcinom štitnjače”. Da nije situacije s koronavirusom, simpozij bi se održao u Preporodnoj dvorani Narodnog doma Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koja je bila prvo sjedište HAZU-a do izgradnje palače na Zrinjevcu.

Drago Prgomet istaknuo je da je njegov klinički interes kirurgija tumora glave i vrata, koja uključuje tumore štitnjače, grkljana, usne šupljine, ždrijela i tumore kože u tom području. Voditelj je Centra za tumore glave i vrata KBC-u Zagreb i u tom smislu je ovaj simpozij logičan nastavak rada njega i njegovih kolega koji se bave istraživanjem, dijagnostikom i liječenjem karcinoma štitnjače.

Objasnio je zašto je ovo važna tema i koji su ciljevi konferencije:

“Možda je neobično da u ovo vrijeme pandemije održavamo simpozij o karcinomu štitnjače na kojem sudjeluju najbolji hrvatski stručnjaci. Bez obzira na drugačije uvjete, mi i dalje radimo svoj posao, provodimo istraživanja, projekte, dijagnosticiramo i operiramo. Struka ne smije stati jer ovo stanje će se smiriti, svi ćemo se vratiti, vjerujem brzo, u standardan način rada. Osim toga, naši bolesnici s tumorima ne mogu niti smiju čekati zdravstvenu skrb. Na određen način i ovaj je simpozij poruka da mi i dalje skrbimo o bolesnicima s tumorima. I ujedno nastavljamo s ranijim sličnim konferencijama koje za cilj uvijek imaju razmijeniti znanja i iskustva, poboljšati načine liječenja, educirati nas i formirati smjernice za postupanje kod bolesnika s tumorima glave i vrata, u ovom slučaju štitnjače. Sigurno je da izvjestan strah kod ljudi postoji, kao i da zbog trenutne epidemije radimo u promijenjenom uvjetima. No, još jednom ponavljam, mi radimo i skrbimo o svojim bolesnicima, slobodno mogu reći operiramo kao da se ništa neuobičajeno ne događa. Apeliram na bolesnike da nam se jave i ne odgađaju odlazak liječniku. Tumor je izlječiva bolest, ali mora se krenuti na vrijeme.”

Akademik Zvonko Kusić voditelj je Centra za bolesti štitnjače poliklinike Aviva i voditelj projekta “Genetski i epigenetski biljezi kao pokazatelji agresivnosti diferenciranog karcinoma štitnjače” Hrvatske zaklade za znanost, a kao predsjednik Hrvatskog društva za štitnjaču trenutno se bavi formiranjem radne skupine za izradu smjernica za dijagnostiku i liječenje karcinoma štitnjače.

 

‘Hrvatska ima veliki uspjeh u iskorjenjivanju gušavosti jer je, zbog Zakona o jodiranju soli, nestao taj javnozdravstveni problem’, kaže akademik Zvonko Kusić

 

Istaknuo je da se u posljednjih nekoliko desetljeća povećala incidencija karcinoma štitnjače, što se pripisuje poboljšanoj dijagnostici.

“Osamdesetih godina uvedeni su ultrazvuk i citološka punkcija, povećala se incidencija jer se otkrilo da ima puno više čvorova u štitnjači nego što se mislilo, dakle puno malih čvorova. Svaka druga osoba će tijekom života razviti čvor u štitnjači, onda se na autopsiji otkrije da svaka peta osoba ima mikrokarcinom, a ti su ljudi umrli zbog nekih drugih bolesti. Karcinoma štitnjače ima više, ali mortalitet ne raste, otkrivaju se oni tumori koji imaju malo kliničko značenje. Zanimljivo je primijetiti da postoje različiti stavovi između SAD-a i Europe kada je riječ o tretmanu tumora štitnjače. U SAD-u su skloni ne operirati cijelu štitnjaču, samo jedan režanj, i manje primjenjivati radioaktivni jod, mi u Europi operiramo češće cijelu štitnjaču i primjenjujemo radioaktivni jod. U SAD-u ne punktiraju čvorove manje od jednog centimetra, kada bi se svi čvorovi punktirali porasla bi incidencija karcinoma, a bolesniku bi bilo teže objasniti da je to tumor koji ima odličnu prognozu. Radi se o izazovu moderne medicine, o takozvanoj epidemiji tumora štitnjače, jer u populaciji postoji puno neotkrivenih tumora. Tumori štitnjače imaju jako dobru prognozu, bolju i od karcinoma prostate.”

Kako je rekao, postoje dva tipa karcinoma štitnjače koja imaju lošu prognozu, ali su vrlo rijetka. Metastaze karcinoma su rijetke, pogotovo one udaljene u pluća i kosti. Zanimljivo je, napomenuo je Kusić, da metastaze u limfne čvorove vrata ne pogoršavaju prognozu.

Objasnio je da su pacijenti u slučaju karcinoma štitnjače uglavnom bez specifičnih simptoma:

“Oni koji imaju karcinom štitnjače, imaju normalnu funkciju štitnjače, uzimaju doživotno hormonsku supstituciju. Daje im se više hormona da se spriječi eventualni recidiv, a kada prođe vrijeme i više nema opasnosti od recidiva, doza im se smanji. Treba reći da postoji jedna razlika u pristupu prevenciji raka štitnjače i malignih bolesti općenito. Kod malignih bolesti postoji težnja da se rade različiti testovi probira, kao što je test na okultno krvarenje za ranu dijagnostiku tumora debelog crijeva ili ultrazvuk i mamografija dojki, postoji želja da se otkrivaju neprepoznati slučajevi i javnozdravstvene akcije kojima je cilj povećati odaziv građana na pretrage. Nijedan lijek nije tako učinkovit kao otkrivanje tumora u ranoj fazi, puno se više isplati ulagati u ranu dijagnostiku. U slučaju karcinoma štitnjače sve to ne vrijedi. Hrvatsko društvo za štitnjaču ne preporučuje ultrazvuk kao metodu probira za karcinom štitnjače, ali postoji veliki pritisak pacijenata i fama da je potrebno raditi ultrazvuk, da nije dovoljno po potrebi provjeravati hormone štitnjače.”

Taj pojačani fokus mnogih ljudi na štitnjaču, a time i veća želja za ultrazvukom štitnjače, vezani su uz jednu zanimljivost o laičkoj percepciji štitnjače i bolesti štitnjače koju je Kusić spomenuo:

“Često se u javnosti, a to ironično kažem, sve tegobe svode na štitnjaču, ona je dežurni krivac za sve. To nije uvijek realno. U slučaju bolesti štitnjače često je prisutno alternativno ili prirodno liječenje, zapravo puno nepotrebnog liječenja i dezinformacija, previše suvišnih pretraga, pogrešne dijagnostike i liječenja. Stručnjaci ne misle da je stres okidač za bolesti štitnjače, kada sam jednoj novinarki objašnjavao da stres ne uzrokuje bolesti štitnjače, naslov teksta je ipak bio da ih stres uzrokuje. Ljudi vole takvo pojednostavljivanje i svođenje raznih bolesti na stres. Što se tiče povezanosti štitnjače i psihe, ljudi s hipertireozom, pojačanim radom štitnjače, koja je vrlo rijetka, mogu imati neke psihičke simptome kao što je razvijena nervoza. Samo mali broj bolesnika s bolestima štitnjače ima prave psihičke probleme, međutim, ljudi mi dolaze, uglavnom žene, s raznim psihičkim problemima pa im savjetujem da potraže pomoć psihijatra jer štitnjača nije uzrok njihovih psihičkih problema. Štitnjača može utjecati na opće stanje i raspoloženje u smislu da ljudi koji imaju oslabljen rad štitnjače, a to je često u starosti, nerijetko to ne prepoznaju. Oni su tromi i pospani te se to jednostavno pripiše starenju i može se zanemariti. Lakše je prepoznati hipertireozu odnosno pojačano znojenje, lupanje srca, nervozu i mršavljenje, što su simptomi pojačanog rada štitnjače.”

Naglasio je da Hrvatska ima velikog uspjeha u suzbijanju gušavosti jer je, zahvaljujući Zakonu o jodiranju soli, taj javnozdravstveni problem iskorijenjen, pri čemu je Hrvatska prepoznata kao uzor u svijetu.

Doktorica Sanja Kusačić Kuna radi kao liječnica specijalistkinja nuklearne medicine u Kliničkom odjelu Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja KBC-a Zagreb, a voditeljica je Odjela za terapiju radionuklidima u kojem, između ostalog, zaprimaju i bolesnike u svrhu liječenja karcinoma štitnjače. Glavno područje njezina znanstvenog i stručnog interesa su dijagnostika i liječenje bolesti štitnjače, posebice malignih, te primjena radioaktivnog joda u terapijske svrhe.

Istaknula je da žene općenito češće obolijevaju i od drugih bolesti štitnjače, a ne samo od karcinoma i da uzroci nastanka poremećaja rada štitnjače mogu biti autoimuni procesi u organizmu, nedovoljan unos joda prehranom, pojedini lijekovi, stres, naslijeđe, trudnoća, menopauza i pušenje. Iako ni muškarci nisu pošteđeni poremećaja funkcije štitnjače, istaknula je da žene ipak imaju znatno veću vjerojatnost disfunkcije štitnjače, a razlozi nisu sasvim razjašnjeni iako fenomen može biti povezan sa ženskim hormonima i dominacijom estrogena.

 

‘Naši bolesnici s tumorima ne mogu niti smiju čekati zdravstvenu skrb. I ovaj je simpozij poruka da mi i dalje skrbimo o bolesnicima s tumorima’, kaže Drago Prgomet

 

“Interakcija između štitnjače i reproduktivnih hormona žene je značajna pa poremećaji funkcije štitnjače poput smanjene funkcije – hipotireoze – ili pojačane funkcije – hipertireoze – mogu dovesti do smanjene plodnosti, spontanih pobačaja i preuranjenog porođaja, kao i nepravilnih menstrualnih ciklusa i osteoporoze. Kod mnogih žena problemi sa štitnjačom prvi put se javljaju u doba hormonalnih promjena, poput stanja nakon poroda ili nakon dugotrajnog ili intenzivnog psihičkog stresa. Postporođajni tireoiditis s prolaznim poremećajem funkcije štitnjače javlja se kod oko 10 posto žena, a smatra se da su žene sklonije i autoimunim bolestima štitnjače u kojima organizam ne prepoznaje vlastitu strukturu, u ovom slučaju štitnjaču, pa na nju producira antitijela koja mogu dovesti do poremećaja funkcije štitnjače kao što su Gravesova bolest koja je povezana s hipertireozom ili Hashimotova bolest koja češće vodi u hipotireozu. Isto tako, šansa za razvoj bolesti štitnjače, poglavito čvorova u štitnjači, povećava se s godinama života, što važi i za muškarce i za žene, pogotovo ako postoji pozitivno genetsko naslijeđe. Iako na naslijeđe ne možemo znatno utjecati, ipak se pridržavanjem zdravog načina života uz konzumaciju adekvatne količine joda, uravnoteženu prehranu i tjelesnu aktivnost te izbjegavanje štetnih navika poput pušenja i unosa većih količina alkohola, može donekle utjecati na zdravlje cijelog organizma pa tako i zdravlje štitnjače”, rekla je Sanja Kusačić Kuna.

Nameće se i pitanje jesu li onkološki bolesnici oštećeni u doba epidemije covida-19, o čemu je rekla: “Mislim da ni u ovoj situaciji kada svi radimo u promijenjenim uvjetima, bolesnici generalno nisu znatnije zakinuti za dijagnostiku i skrb. Naravno da postoje situacije u kojima se zbog bolesti zdravstvenog osoblja i mjera izolacije ili samoizolacije, pojedini pregledi moraju otkazati, ali se bolesnicima, barem u ustanovi u kojoj radim, zakaže novi termin ili ih obavi netko od kolega. Liječenje većine onkoloških bolesnika, barem onih koji zahtijevaju brz i neodgodiv početak liječenja, odvija se preko multidisciplinarnih timova za liječenje pojedinog tipa karcinoma, a isti normalno funkcioniraju. Isto tako, moram naglasiti da pojedini bolesnici sami otkazuju već unaprijed zakazane preglede zbog straha od trenutne epidemije. Unatoč svim poteškoćama s kojima se suočavamo, većina bolesnika ima razumijevanja za novonastalu situaciju, a vjerujem i da je većina onkoloških bolesnika adekvatno obrađena te da rad u promijenjenim epidemiološkom uvjetima neće ostaviti znatne posljedice na ishod njihova liječenja.”

Šireći temu na aktivnosti Hrvatskog društva za tumore glave i vrata, a tumori štitnjače spadaju u tu kategoriju, Drago Prgomet je rekao da je to društvo vrlo aktivno i da su u posljednjih deset godina organizirali niz međunarodnih i domaćih stručnih skupova s ciljem poboljšanja kvalitete liječenja bolesnika.

“Sjajno surađujemo s najboljim svjetskim centrima u razmjeni znanja i iskustava, partneri smo u europskim projektima. Cilj nam je u skoro vrijeme u cijelosti u praksi primijeniti naše standarde, odnosno smjernice za liječenje te oformiti onkološku bazu svih bolesnika s tumorima glave i vrata u Hrvatskoj. Centar za tumore glave i vrata KBC-a Zagreb svakako je i kadrovski te opremom i iskustvom najkompetentniji centar takve vrste u Hrvatskoj, konkurentan drugim svjetskim centrima. U ovom trenutku dodatno se opremamo preko europskih fondova. Nastavit ćemo jačati organizaciju rada svih službi i struka uključenih u naš Centar, maksimalno skratiti početak liječenja od trenutka dijagnosticiranja. Treba naglasiti i da tumore liječimo ovisno o lokalizaciji tumora i patohistološkim značajkama. Cilj nam je liječenje vođeno molekularnim značajkama tumora, na temelju genskog profiliranja tumora. Na Rebru postoji Hrvatski centar za personaliziranu onkologiju na kojem se skupljaju podaci i tumorski materijali koji se obrađuju u inozemstvu radi genskog mapiranja, a plan je uskoro obradu učiniti u Hrvatskoj. Na temelju tih podataka i podataka iz hrvatske onkološke baze cilj nam je personalizirano liječenje postaviti kao standard u onkologiji”, zaključio je Prgomet.

Komentiraj