Otišao je još jedan od najvećih: u 88. godini života u Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj u Zagrebu  preminuo je glumac Špiro Guberina.  Vijest o odlasku glumca potvrdili su iz Doma gdje je proveo posljednje godine života, ali nisu otkrili uzrok smrti.

Legendarnog glumca kojeg većina pamti po ulozi Strikana u Velom mistu sustigle su godine, a još je 2018. otkrio da se bori sa zdravstvenim problemima. – Nije dobro, kume, moj. Izdale su me noge. Ne mogu se više dobro kretati. Dapače, katkad nisam sposoban ni korak učiniti – kazao je glumac novinaru portala Šibenski. Tada je bio na rehabilitaciji, a zbog narušenog stanja tog ljeta glumac nije proveo ni dan u rodnom Šibeniku i na omiljenoj plaži Jadriji. To mu je palo jako teško.

Kao srednjoškolac nastupao je u komedijama i operetama u Narodnom kazalištu u Šibeniku. Diplomirao je 1970. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je bio u stalnom angažmanu u HNK-u od 1958. do umirovljenja 1999. godine. Izniman je uspjeh ostvario u djelima Ranka Marinkovića, Ivan Brešana i Marina Držića, a nastupao je i na radiju i u televizijskim dramama i serijama: Divac (I. Raos, Prosjaci i sinovi), Strikan (M. Smoje, Velo misto), Očenašek (V. Majer, Dnevnik Očenašeka). God. 1997. osnovao Mali hrvatski teatar “Kiklop”, koji je otvorio monodramskim kolažem Majmunska posla. Dobitnik je Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 2011.

Prije deset godina, povodom proslave 50. obljetnice umjetničkog rada u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu , Špiro Guberina dao je veliki intervju za Nacional. Govorio je o tome kako je postao glumac, dugoj karijeri i glumačkim danima i druženjima u mirovini. Talent  za glumu je, rekao je, naslijedio od oca.

” Moj otac je bio željezničar, a majka kućanica. Imao sam dvije starije sestre. On je studirao pravo u Zagrebu, no za dvije godine nije položio ni jedan ispit, samo se kartao u Gradskoj kavani. Vratio se u Šibenik i ljubovao s mojom majkom, no bio je dendi i nije se htio ženiti. Onda mu je moj djed postavio ultimatum: “Ako se ne oženiš mojom kćeri, za tjedan dana istjerat ću te iz kuće!” Otac je pristao, no prije ženidbe nije dolazio kući tjedan dana jer se dan i noć kartao. Bio je puno bolji glumac i redatelj nego ja, a u to sam se uvjerio kad je jednom došao u Zagreb i odlično režirao jednu scenu. Imao je 61 godinu i moja je majka već umrla, kao i njegova druga žena. Nije bio oduševljen mojim pozivom jer je očekivao da ću izabrati neko sigurnije zvanje, pa sam mislio da je došao vidjeti kako mi ide u Zagrebu. Tada sam igrao dvije epizode – Don Juana i Čovjeka koji goni magarca u Marinkovićevu “Zagrljaju”. Poslije predstave pitao sam ga za dojam, a on me upitao: “A koji si ti bio?” Kad sam mu objasnio da sam imao kapu i brkove, rekao mi je: “Dobar si bio, nisam te prepoznao!” Sutradan, na kolodvoru, stalno je odugovlačio ulazak u vlak govoreći mi: “Ne brini se ti ništa, lako ću ja uskočiti.” Tek kad je prometnik zafućkao, spretno je uskočio i onda mi doviknuo, kroz paru, nakon što se vlak već udaljio 50 metara: “Ženim se!” On je tu scenu smislio vrlo lukavo, bolje nego Fellini u svojim filmovima, tako da nisam stigao ništa reći. I za dva mjeseca rodio mi se brat, koji ima 50 godina i radi kao carinik u Šibeniku. Uz to je i predsjednik mjesne zajednice Jadrija pa ga ja zovem gradonačelnik.”, ispičao je Guberina.

Prisjetio se i početaka u amaterskom kazalištu u Šibeniku.

“Šibenik je poznat kao grad glazbe i svi Šibenčani su morali imati muzičku naobrazbu. Ja nemam sluha, pa je bilo logično da se u gimnaziji odlučim za teatar. Pri Crvenom križu radila je Milka Bučić, koja je osnovala KUD Miro Višić i s amaterima radila humanitarne kazališne predstave. Igrali smo Nušića i druge komediografe i otkrio sam da mi dobro idu komične uloge. U Zagrebu sam upisao matematiku i fiziku, ali sam se i pridružio Studentskom eksperimentalnom kazalištu Bogdana Jerkovića, koji mi je pomogao da steknem sigurnost.”

U nastavku donosimo cijeli intervju Špire Guberine u Nacionalu 2010. godine.