Preminuo je Pero Zlatar, legendarni hrvatski novinar i publicist, jedan od tvoraca opuštenijeg, nepolitičkog novinarstva u izrazito politiziranoj atmosferi kontrolirane javnosti socijalističke Jugoslavije, objavili su mediji.

Rođen je u Skopju 1934. godine, a u novinarstvo je ušao s petnaest godina. Radio je kao novinar i urednik u Vjesniku, a bio je i glavni urednik Plavog Vjesnika. Uređivao je televizijski magazin Studio, koji je dosezao nakladu od sedamsto tisuća primjeraka, te urednik ‘Vjesnika u srijedu’, kao i ‘Arene’.

Izdanja danas ugašene zagrebačke novinske kuće Vjesnik koja je uređivao imala su kultni status, velike tiraže i popularnost.

Godine 1981. seli u Beograd, odakle se od 1992. godine javljao kao dopisnik Globusa, Nacionala i Jutarnjeg lista.

Zapamćene su njegove reportaže i intervjui, od kojih je neke preradio u publicističke knjige. Šezdesetih godina tako objavljuje knjige “Golovi Dražana Jerkovića”, “Note i reket Ivice Šerfezija” te “Šest milijuna ploča Ive Robića”. Popularnost su stekla i njegova publicistička djela o Enveru Hodži, albanskom komunističkom diktatoru, “Gospodar Zemlje orlova” i “Enver Hoxha – politička biografija”, koje su izazvale i međunarodni interes, jer su bili među prvim publicističkim izvještajima iz najizoliranije zemlje tadašnje Europe.

Kao dopisnik javljao se iz brojnih svjetskih zemalja, a stigao je napisati i dvije knjige putopisa za djecu i mlade. Bio je prvi novinar bivše Jugoslavije poslije 1948. u Albaniji, prvi u Francovoj Španjolskoj, Salazarovom Portugalu, Tajvanu, državama Apartheida u Južnoj Africi i Rodeziji, Južnoj Koreji, Čileu.

Ostao je aktivan do smrti, baš kako je rekao u intervjuu 2018: “”Pisat ću sve dok me bude služilo pamćenje, nadam se do trena kad ću otići na put bez povratka, u vječna lovišta”. Umro je u 86. godini, od zatajenja srca.

U jednom od posljednjih intervjua, koji je prije dva mjeseca dao Novom listu, istaknuo je važnost današnje slobode govora u odnosu na kontrolirano socijalističko jednostranačje. “Neusporedivo je ono onda i ovo sada, i to u korist današnjice. Danas možete napadati i šefa države, ovog i onog, možete napasti koga god hoćete. Nekada ste morali jako paziti”.

“Rušio je ustaljene tabue, oplemenjivao sustav, živcirao konzervativce i donosi nešto novo. Bio je pionir opuštenog novinarstva, koji je s ‘Plavim Vjesnikom’ kao revolucionarnim uratkom doprinio liberalnijem socijalizmu s ljudskim likom, dokazujući da uvijek ima prostora i mogućnosti, te da ne prihvaća ‘ne možemo’, ‘ne daju nam’, ‘pusti'”, napisao je u nekrologu novinar Jutarnjeg lista Vlado Vurušić.