Umro je Jim Redmond, sudionik jednog od najpoznatijih momenata olimpijske povijesti

Britanac Derek Redmond bio je pred Olimpijske igre u Barceloni 1992. godine s osobnim rekordom 44.50 jedan od favorita za medalju na 400 metara. Godinu ranije bio član štafete 4×400 metara koja je na Svjetskom prvenstvu u šokirala favorizirala Amerikance i uzela zlato. Uz Redmonda, u štafeti su bili John Regis, Kris Akabusi i Roger Black. Međutim, kroz cijelu karijeru ozljede su pratile Redmonda. Ozljeda ga je, dok se zagrijavao za prvi krug kvalifikacija, izbacila i sa Olimpijskih igara u Seoulu četiri godine ranije, 1998.

U prvom kvalifikacijskom krugu Igara u Barceloni Redmond je s 45.03 imao ukupno najbolje vrijeme, u četvrtini finala trčao je još stotinku brže i u polufinale je ušao kao ukupno najbrži u kvalifikacijama. „Imao sam osjećaj kao da joggiram“ rekao je tada, aludirajući da može puno brže.

Nakon 150 metara polufinalne utrke Redmond je bio u vodstvu, a onda je, prisjeća se, čuo zvuk kao da je nešto puklo. Dva koraka kasnije, bio je na tlu, na koljenima. Ustao je, pokušao potrčati, ali nije išlo. Zvuk koji je čuo bio je zvuk pucanja mišića. Stražnja loža se raspala.

Redmond nije htio odustati od još jednih Olimpijskih igara i u narednim minutama gledatelji diljem svijeta vidjeli su nešto što je ušlo u povijest sporta, atletičara koji skakućući na jednoj nozi ide prema cilju, i njegovog oca koji se spustio s tribine kako bi sinu pomogao završiti utrku. Svi na stadionu su ustali, pljeskali, a s Derekom je plakao i dobar dio stadiona. Njegov otac Jim, koji mu je pomogao završiti utrku, iako je naravno Derek bio diskvalificiran zbog nedopuštene pomoći, tako je ušao u olimpijsku povijest.

Jim Redmond je u utorak preminuo u 81. godini. „Derek je tu utrku morao završiti, i ja sam bio tamo kako bih mu pomogao. Zajedno smo počeli i zajedno ćemo je završiti“, rekao je Jim novinarima nakon utrke. Točno 20 godina kasnije, Britanski olimpijski odbor uvrstio je Jima Redmonda među odabrane koji su nosili olimpijski plamen pred Igre u Londonu 2012.

Komentiraj