Međunarodna umjetnička kolonija Nerezine je nedavno završila uz brojne pohvale i dobre dojmove sudionika. Uspješni finale popraćen je postavom izložbe izvan starog mlina za masline i unutar njega u mjestu Nerezine na otoku Lošinju.

Tijekom osam dana kolonije mladi su umjetnici očistili pedeset godina zapušten prostor ovog prelijepog zdanja, koji je još od renesansnog vremena bio dio samostanskog gospodarstva franjevačkog reda. Potom su u očišćenom prostranom dvorištu održane dvije radionice za vrtićku i školsku djecu.

Vrtićku djecu animirala je i vodila Korana Gjalski Filipović, a školsku djecu oslikavanju majica podučavao je Dragutin Dado Kovačević. On je ujedno i autor cijelog vizualnog identiteta kolonije.

Potom su u veselju djeca i odrasli ‘odletjeli’ na Mjesec koji je za sve Nerezince i one koji su u Nerezine svratili, ‘prizemljio’ Damir Klaić Ključ, s pogledom na naš ugroženi, ali još uvijek lijepi plavi planet Zemlju.

“Inspirirani Uljarom svaki je umjetnik odreagirao na sebi svojstven način. Noah Friesz pronašao je stare bove, oprao ih i objesio poput jabuka na drvo u dvorištu stvorivši veseli ugođaj, a dvije je stavio u more s time da je za jednu ispleo pravo drveno gnijezdo i u njega stavio jaje, te ga usidrio u moru, a na drugu bovu postavio je izmodeliranog puža. Gnjurac je odmah došao pogledati o čemu se radi, dok je jedan galeb sumljičavo promatrao gnijezdo. Ova simbolična instalacija izvedena iz ‘trasha’, odbačenih bova, obećavajuća je poruka za cijeli projekt, da se ostvari – izlegne iz jajeta,  a da pužev korak bude onaj: polako ali sigurno!

Anabel Scheffold izvukla je iz prašine metalne komade željeza, oslikala drvenu pregradu i bivšem smeću zanimljivom instalacijom dala novu vrijednost. Na platnu je slikala uzimajući pigmente od predmeta iz Uljare – crvenu od cigle, bakrenu od željeznih lanaca, smeđu od zemlje itd., miješajući ih s maslinovim uljem i tako simbolično stvorila neku prenesenu oblicima apstraktnu, ali koloristički realnu sliku uljare. Zatim je talila odbačene limenke piva, uljevala ih u pukotine obližnjih kamena, te tako dobila skulpturalne malene forme unutrašnjeg ‘života’ okolnog kamenja.

Blanka Janušić Klaić, poznata majstorica vitraja promišljala je kako će izgledati buduće ostakljenje prozora, te je fokusirajući se na temu maslina, napravila instalaciju na mjestu budućeg prozora.

Beno Artnak u duhu trash arta, smeća kojeg je uljara u svojoj unutrašnjosti, do čišćenja nudila  u obilju , naslikao je veliko platno nekih slutećih prošlih i budućih konzumenata ovog prostora; stvorio je duh prošlosti i budućnosti.

Arhitekt Rober Zanona, radio je u Tri D programu vizije uređene Uljare, dok su Ira Tomić i John Kardum austrijski Riječani bilježili fotoaparatima cijelo događanje, tražeći motive i izvan same Uljare, po cijelim Nerezinama.

Tu je i austrijski mladi glumac Aron Friesz koji je uvelike doprinijeo stvaranju zajedničkog poleta i pozitivnih vibracija u radu kolonije. Veliku podršku ovim, da tako kažemo ledolomcima, koji su svojim prisutvom, marljivošću i entuzijazmom kakav samo umjetnici posjeduju ostvarili prve korake za oživljavanje ovog ‘Prostora medijske sinergije’, dali su brojni mještani i posjetitelji kampa Rapoća u čijem je susjedstvu Uljara.”

Sve se to održalo zahvaljujući Ministarstvu kulture koje je prepoznalo i podržalo ovaj hvalevrijedan projekt i brojnim malim donatorima.

Branka Hlevnjak

FOTO: Ira & John (IG: ira_john)