Umjesto na MIG-ove, MORH trošio novac na igrališta i parkinge

Zeljko Lukunic/PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 470, 2004-11-15

Nakon završetka ratnih sukoba MORH je godinama iz proračuna financirao propali HVO, kupovao službene stanove i gradio temelje crkve u Kninu, a rezultat besmislene rastrošnosti je katastrofalno stanje opreme i naoružanja u HV-u

“U posljednjih je desetak godina Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, po završetku ratnih operacija u Hrvatskoj i BiH, potrošilo više od 6 milijardi kuna na troškove koji nemaju nikakve veze s opremanjem ili modernizacijom Hrvatske vojske, izgradnjom njezine infrastrukture ili poboljšanjem uvjeta obuke hrvatskih vojnika”, rekao je prošlog tjedna Nacionalu izvor blizak obrambenim financijama koji je do skandaloznih podataka došao analizom svih prošlih vojnih proračuna.

Apsurdno je da vojska koja ne može poletjeti s ispravnim zrakoplovom može priuštiti kupovanje stanova Da SAD nije donirao 20-ak mil. dolara, HV bi bila opremljena na razini bivše JNA Nacionalov izvor ističe kako je spomenuti iznos MORH utrošio u financiranje propalih političkih i vojnih projekata u BiH, inozemnih odvjetničkih ureda, privatnih poduzetnika, civilnih obavještajnih službi, Katoličke crkve, a imao je i niz drugih izdataka koji se u demokratskim zemljama ne financiraju iz vojnog proračuna. Sad je jasno da katastrofalno stanje opreme i naoružanja u HV-u nije rezultat manjka državnog izdvajanja, nerazumijevanja državnog vrha za oružane snage ili pak teorije urote zapada na slabljenju hrvatske obrambene moći, što je teza nekih umirovljenih generala, nego isključivo rezultat besmislene rastrošnosti i nenamjenskog trošenja novca, prije svega onih koji su hrvatske oružane snage stvarali do 2000. U posljednje je četiri godine takav trend znatno usporen, ali ne i posve zaustavljen, a prema procjenama financijskih stručnjaka, Hrvatska vojska neće se moći u potpunosti modernizirati do 2015. Da se samo s polovicom spomenutog iznosa krenulo u modernizaciju i opremanje oružanih snaga, one bi danas bez ičije pomoći ili sponzorstva imale efikasnu eskadrilu borbenih zrakoplova najmodernije generacije, nekoliko većih transportnih zrakoplova za prijevoz vojnika u mirovne misije, dvadesetak helikoptera različitih namjena, dvije stotine oklopnih transportera, jurišne puške 5,56 mm NATO kalibra, opremu za atomsko i biološko ratovanje i sl. Sve to HV je mogao imati bez kune kredita, uključujući i troškove školovanja.

Iz vojnog je proračuna posljednjih desetak godina približno 4 milijarde kuna otišlo samo na financiranje hrvatske vojne komponente u BiH, za projekt koji ne samo da je rezultirao potpunim političkim promašajem već i kriminalističkim istragama tijekova novca koji je iz Hrvatske preko Hercegovačke banke punio džepove pojedinaca te hercegovačkog vojnog i političkog establishmenta. HVO je integriran u zajedničku bosanskohercegovačku vojsku, praktički je izgubio nacionalni predznak i ulogu zaštitnika Hrvata u BiH, brojčano je deset puta manji od vojske sredinom 90-ih, a što je najvažnije, međunarodna zajednica u potpunosti kontrolira oružane snage svih entiteta u BiH, pa tako i iznose koje BiH dodjeljuje svom obrambenom proračunu. Nadalje, za dogradnju i opremanje objekta bivšeg HIS-a, danas Obavještajne agencije na Kunišćaku, od 1995. do 2000. potrošeno je 70 milijuna kuna, a uzme li se u obzir da su plaće HIS-ovih zaposlenika, tajne operacije, troškovi vozila, uredski i troškovi prezentacija također svih tih godina financirani iz MORH-ova proračuna, dolazi se do brojke od približno milijardu kuna.

Na organizaciju posve nepotrebnih Svjetskih vojnih igara u Zagrebu utrošeno je 70 milijuna kuna, za besmisleno dupliranje institucija Katoličke crkve unutar oružanih snaga Vojni ordinarijat financiran je iz vojnog proračuna sa 15 milijuna kuna, a također 15 milijuna kuna iznosili su računi Rivkinovu odvjetničkom uredu Hanson & Williams. Ljetovanja pokojnog predsjednika Tuđmana, zbog angažiranosti brojnih vojnika, plovila i zrakoplova, 90-ih su MORH stajala sveukupno 30 milijuna kuna.

Prema troškovniku fantomske 66. pukovnije, dio građevinske opreme i strojeve nabavilo je tadašnje Ministarstvo obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a iz sredstava MORH-a. Dolaskom u Hrvatsku, tvrtka Monitor i njezina 66. pukovnija nabavile su 44 nova građevinska stroja. U dva su navrata izdana garantna pisma za otvorene akreditive Zagrebačke banke, i to 11. prosinca 1995. na iznos od 9.800.000 DEM te 24. srpnja 1996. na iznos od 9.446.152 DEM. Bez poznate osnove obveze plaćanja MORH je u cijelosti, od 28. veljače 1996. do 1. srpnja 1998., u više obroka isplatio oba akreditiva, ukupno 69.673.074,95 kuna. O kakvim je sve troškovima bila riječ govore i brojni drugi primjeri.

MORH je pukovniji za radove na stadionu u Maksimiru morao platiti 1.137.330 kuna. Goleme troškove bez ikakve specifikacije izazvali su i radovi na lokalitetu granice Republike Hrvatske i BiH – 49 milijuna kuna. Krčenje terena u pojasu 30 metara oko vojnog aerodroma Zemunik stajalo je čak 147.000 kuna, radovi na tom aerodromu u povodu samo jednog posjeta pokojnog predsjednika Tuđmana cijenjeni su 500.000 kuna. Izgradnja igrališta po selima Dalmatinske zagore u prosjeku je stajala 250.000 kuna. Temelji crkve u Kninu stajali su MORH 242.000 kuna, iskop materijala i odvoz za dominikanski samostan u Zagrebu 350.000 kuna, uređenje parkirališta u svetištu Marija Bistrica 600.000 kuna, Trg crkve Sv. Nikole u Rijeci 669.000 kuna.

Ministarstvo obrane platilo je 2,3 milijuna kuna za radove što ih je vojna inženjerija obavljala za privatnu tvrtku Prigorka. Riječ je o poduzeću Vlade Kolaka, HDZ-ova tajkuna koji je u svađi oko zemljišta 1995. ubio 70-godišnjeg Vjekoslava Puđaka. Vojna inženjerija 66. pukovnije, kako stoji u troškovniku, za Kolaka je iskopala 30.000 m3 kamena u kamenolomu. Umjesto da se račun isporuči Kolaku, radovi za njegovu privatnu tvrtku plaćeni su iz MORH-ova proračuna.

Od 2000. do 2004. MORH je neracionalnim poslovanjem praktički ostao bez 20 posto visine jednog godišnjeg proračuna, i to zbog dva, naizgled banalna razloga: izdvajanja sredstava dugoročnih zajmova za službene stanove u visini od 415 milijuna kuna, te nemogućnosti naplate potraživanja za svoje usluge zbog neučinkovitosti hrvatskog pravosuđa u visini od 300 milijuna kuna. Doda li se tome da je MORH dužan isplatiti svih 400 milijuna kuna za američke radarske sustave koji će, usput rečeno, 80 posto služiti u civilne svrhe, a da pritom nitko iz drugih ministarstava nije sufinancirao projekt nabave radara, moglo bi se zaključiti da je MORH bio neka vrst dobrotvorne organizacije u kojoj je svatko mogao posegnuti za novcem.

Apsurdno je to što vojska koja ne može poletjeti ispravnim zrakoplovom i koja ne održava vježbe zbog manjka novca, sebi može priuštiti kupovanje službenih stanova. Spomenuti iznosi koji se odnose na četverogodišnje razdoblje vrijede koliko i program opremanja HV-a potpuno novim oklopnim borbenim transporterima. Posljednji pokušaj vodstva MORH-a da transparentnim iznošenjem katastrofalnog stanja u oružanim snagama pred Hrvatskim saborom pokuša bolje pozicionirati financijske zahtjeve obrane nije naišao na previše razumijevanja, čak ni u Ministarstvu financija. Naprotiv, velik dio saborskih zastupnika i dužnosnika Ministarstva financija vojni proračun u visini 2,1 BDP-a smatra dostatnim za ciljeve vojske jedne zemlje u tranziciji, uz uvjet da se prijašnjih godina planski i organizirano ulagalo u oružane snage, s čime se slažu i u NATO-u.

Da kojim slučajem SAD nije Hrvatskoj vojsci proteklih godina donirao sredstva za obuku u visini od 20 milijuna USD te s dodatnih 1,5 milijuna USD financirao modernizaciju dvaju helikoptera MI-8, HV bi po opremljenosti bio na razini bivše JNA. Uz to, svakodnevno se financira održavanje neperspektivnih objekata, proračun MORH-a troši se i na financiranje opreme za prisluškivanje u sklopu Središnjice elektroničkog izviđanja, dok se njezinim uslugama isključivo koriste pripadnici Obavještajne agencije koja nije u sklopu MORH-a. Informacije vojnog karaktera koje dolaze u Vojno-sigurnosnu agenciju u potpunosti su zanemarive jer su sve vojske u okruženju pod strogim nadzorom ili mirovnih snaga ili pod okriljem NATO-a. Također, MORH iz svog proračuna financira i izradu različitih studija, a ne treba posebno isticati bacanje novca na održavanje zastarjele i neupotrebljive tehnike.

Uzme li se u obzir i sadašnjih 70 posto izdvajanja proračunskog novca MORH-a za plaće, više od 2 milijarde kuna godišnje, kao i propuštena mogućnost smanjenja broja zaposlenika po završetku Domovinskog rata, kad je bilo jasno da Hrvatskoj ne prijeti ratna opasnost, samo od racionalizacije broja zaposlenika MORH-ov proračun dosad bi bio veći za približno 4 – 5 milijardi kuna.

Poražavajući je podatak kako je državna revizija proteklih godina o stanju u MORH-u i njegovu poslovanju nužnim isticala provesti cjelokupnu evidenciju imovine i zatražila vođenje poslovnih knjiga, što praktički znači da imovina MORH-a, vrijedna približno 35 milijardi kuna, do jučer nije bila pravilno vođena i evidentirana pa su malverzacije i sumnjivi poslovi u vezi s nekretninama uzeli maha. Doduše, vrh države s njom je mogao raditi što je htio i nije nikome morao polagati račune. Danas su najveći kritičari stanja u MORH-u i oružanim snagama upravo osobe koje su za vrijeme obnašanja visokih dužnosti koristile blagodatima i privilegijama. Okupljeni u šarolikim udrugama, političkim savezima ili neformalnim skupinama, optuživali su Račanovu vladu i predsjednika Stjepana Mesića kako urušavaju borbenu spremnost oružanih snaga. A kad se HDZ ponovno vratio na vlast i priznao katastrofalno stanje u vojsci, ti isti za to su optužili međunarodnu zajednicu i NATO koji, po njima, namjerno slabe obrambenu moć HV-a. Nitko od njih ne želi priznati da su korijeni katastrofalnog stanja i rasipanja novca poreznih obveznika u HDZ-ovoj politici do 2000,. čiji su i sami bili veliki pobornici, sudionici i nesebični korisnici privilegija.

Komentiraj