UDAR NA PRAVOSUĐE: Vlada potkopava čast suca Turudića

Objavljeno u Nacionalu br. 489, 2005-03-29

Upornim ignoriranjem optužbi britanske tajne službe da su suci Ivan Turudić i Krešimir Devčić na platnom spisku Hrvoja Petrača, Vlada i Vrhovni sud ugrozili su kredibilitet hrvatskog pravosuđa i otvorili prostor sumnji da suci presude donose pod pritiskom

Nepunih tjedan dana nakon što Hrvatska 17. ožujka nije od EU uspjela ishoditi početak pregovora o priključenju, Nacional je opsežnom istragom ustanovio da je hrvatska Vlada zbog diplomatskih aktivnosti usmjerenih u tom pravcu doista posve obezvrijedila samu srž sudbene vlasti i sudačkog poziva u Hrvatskoj. Naime, nitko od predstavnika Vlade i referentnih državnih tijela ne želi javno zaštititi Ivana Turudića i Krešimira Devčića, suce Županijskog suda u Zagrebu od tvrdnji britanske obavještajne službe da su korumpirani, odnosno da su na platnom spisku Hrvoja Petrača. Nitko se službeno nije ogradio ni od britanskih zahtjeva da se ti suci zastraše.

Britanci su Vladi RH preko šefa POA-e poslali poruku da će zatvorska kazna za Petrača biti pomak u suradnji s Haagom Vesna Škare-Ožbolt telefonom se raspitivala o tome kakva će biti presuda skupini otmičara sina generala Zagorca Sanader je na sastanku s oporbom priznao da je u vlasti zavladala velika nervoza jer se pročulo da je Turudić oslobodio PetračaSlužbenim ignoriranjem tih optužbi Vlada i referentna državna tijela ostavili su prostor za sumnju da Turudić i Devčić svoj posao ne rade časno i sukladno zakonu. Time su posredno otvorili prostor za različite interpretacije i špekuliranja oko mogućih pozadinskih motiva za donošenje svake njihove odluke, ali i ugrozili kredibilitet hrvatskog pravosudnog sustava u cjelini.

Takvo ignoriranje, ali i neki potezi državnog vrha, otvorili su prostor za sumnju da je Ivan Turudić koncem veljače pod pritiskom najvišeg državnog vrha, a ovaj pak pod britanskim pritiskom, donio prvostupanjsku odluku kojom je za otmicu malodobnog sina umirovljenog generala Vladimira Zagorca na šestogodišnju zatvorsku kaznu osudio Hrvoja Petrača, a njegov sin Novica na tri i pol godine zatvora.

Ta se prošlogodišnja otmica prometnula u medijsku senzaciju ne samo zbog žrtve i njegova oca, već i zato što su se među osumnjičenima za otmicu našli Hrvoje Petrač i njegov sin Novica. Nakon te otmice mediji su prvi put počeli špekulirati da je Petrač jedan od pomagača odbjeglog Ante Gotovine, koji se, prema tim tvrdnjama, prometnuo u glavnu prepreku hrvatskog pristupa EU.

Spomenuta otmica i hrvatsko približavanje EU, koje je uvjetovano kvalitetom potrage za odbjeglim Gotovinom, dva su procesa, koja sve donedavna nitko nije formalno povezivao, jer zato ne bi trebala postojati nikakva osnova.

Početkom veljače 2005. pokazalo se da britanska obavještajna služba misli suprotno. Prvog veljače u prostorijama POA-e njezin ravnatelj Tomislav Karamarko susreo se s Andrewom Waltonom i Gerethom Geoffrey Lungleyem, predstavnicima američke i britanske obavještajne službe u RH, kako ih je nominirao i sam Karamarko u svom izvještaju državnim tijelima. Walton je nominalno savjetnik za regionalne odnose u američkoj ambasadi u Zagrebu, dok je Lungley u Zagrebu nominalno prvi politički tajnik britanske ambasade.

Na sastanku se razgovaralo o tome što je hrvatska strana poduzela kako bi locirala i uhitila Gotovinu i njegove pomagače, te o mogućim zajedničkim aktivnostima po tom pitanju. Lungley, šef britanskih agenata u Hrvatskoj, je tijekom sastanka domaćinima u POA-i predao dokument pod nazivom Prijedlozi za poboljšanje obavještajne suradnje s devet zahtjeva, koje je Hrvatska trebala ispuniti ako je željela otpočeti pregovore o ulasku u EU 17. ožujka.

Među njima se, u točki 5. navodi i sljedeće: “Ostali članovi bande Hrvoja Petrača trebali bi biti opkoljeni i uhićeni. Policija bi trebala udružiti svoje napore na prikupljanju dokaza koji će važiti na sudu protiv njih. Svjedocima treba pružiti odgovarajuću zaštitu. Suce koje Petrač plaća, tj. Krešimira Devčića i Ivana Turudića, treba i same sudski progoniti kao sredstvo zastrašivanja.”

Četiri dana nakon tog sastanka Tomislav Karamarko, šef POA-e, informirao je o sadržaju sastanka državni vrh i na 13 adresa poslao izvješće o britanskim zahtjevima pod nazivom “Informaciju o djelovanju POA-e vezano za ‘Prijedloge za poboljšanje obavještajne suradnje’ glede slučaja Gotovina”. U informaciji je opisao što je POA poduzela vezano uz svaku od devet točaka. O optužbama na račun Turudića i Devčića Karamarko je državnom vrhu napisao sljedeće: “Vezano uz podatke da je Petrač izvršio koruptivni utjecaj na suce Krešimira Devčića i Ivana Turudića, POA raspolaže isključivo neprovjerenim indicijama, koje dosadašnjim sigurnosnim djelovanjem nisu potvrđene, te je i nadalje u tijeku sagledavanje aktivnosti navedenih osoba.” Iako nije našla potvrdu vjerodostojnosti tih tvrdnji, POA i dalje, ako je vjerovati Karamarkovom dopisu, sagledava aktivnosti dvojice sudaca Županijskog suda.

Državni vrh je za optužbe na račun dvojice hrvatskih sudaca doznao tri tjedna prije okončanja prvostupanjskog sudskog postupka u komu je Turudić trebao odlučiti je li, među ostalima, Hrvoje Petrač sudjelovao u otmici malodobnog sina umirovljenog generala Vladimira Zagorca. Tada se prvi put vidjelo da britanska obavještajna služba smatra da bi se otmica, koja formalno nema nikakve veze sa slučajem Gotovina, mogla iskoristiti kao sredstvo pritiska na osobu koju sumnjiče za pomaganje Gotovini. S tim su se naknadno složili i čelni ljudi hrvatske države.

Taj zahtjev britanskih špijuna neizravno je pokazao i da bi Britanci pozdravili osudu Petrača, vjerojatno jer računaju da bi u tom slučaju on, pritisnut nepravomoćnom zatvorskom kaznom, mogao ponuditi i odgovore na pitanje gdje se nalazi Gotovina. Britanci ničim nisu potkrijepili zašto misle da je Petrač potkupio Turudića, ali su time Turudića doveli u neugodnu poziciju. Navodeći da bi sucu Turudiću trebalo zaprijetiti sudskim progonom radi zastrašivanja, ujedno su već unaprijed otvorili sumnju u nepristranost njegove odluke u tom slučaju.

Vlada je, dijelom i zbog tog britanskog zahtjeva, uoči donošenja presude u tom slučaju bila vrlo nervozna, jer su joj Britanci neizravno poslali poruku da bi zatvorska kazna za Petrača bila jak pozitivan pomak u suradnji s Haaškim sudom u slučaju Gotovina. Umjesto da suce javno zaštiti od kleveta, Vlada se čak i neslužbeno ponašala licemjerno. Dio državnog vrha, u vrijeme kada je već bio upoznat s tvrdnjama britanskih špijuna o navodnoj Turudićevoj korumpiranosti, a neposredno prije no što je on objavio presudu tročlanog sudskog vijeća u slučaju otmice za koju se sumnjiči i Petrač, povukao je neke poteze koji su sablaznili većinu sudaca tog suda.

Krugovi unutar Županijskog suda u Zagrebu, Nacionalu su potvrdili da se Vesna Škare-Ožbolt, ministrica pravosuđa, dan prije izricanja presude u više navrata telefonski raspitivala kod dva visoka dužnosnika tog suda o tomu kakva će biti presuda. Osobe kod kojih se ministrica raspitivala o slučaju, o zahtjevima Vesne Škare-Ožbolt informirale i suca Turudića. Više uposlenika tog suda te je pozive doživjelo kao pritiske. Samog suca Turudića uoči izricanja presude privatno su nazivale neke njegove kolege iz pravosudnih krugova i također se raspitivale o cijelom slučaju. Da je Vlada bila u grču zbog očekivanja prvostupanjskog pravosudnog epiloga tog slučaja Nacionalu je potvrdio i Anto Đapić, predsjednik HSP-a.
“Na sastanku s čelnicima oporbenih stranaka koje imaju svoje klubove zastupnika u Saboru, gdje se razgovaralo o formiranju pregovaračkih timova za priključenje EU, premijer Sanader sam je, da ga nitko nije pitao, izjavio kako je na Markovu trgu bilo velike nervoze dan uoči donošenja presude. Komentirao je da je do nervoze u Vladi došlo zato što su dobili informaciju da je Turudić donio oslobađajuću presudu za Hrvoja Petrača, ali da su odahnuli jer su naknadni događaji ipak demantirali te glasine. Ne mogu negirati da je to premijer izjavio pred svim predsjednicim aoporbenih stranaka”, rekao je za Nacional Anto Đapić. To su Nacionalu neformalno potvrdili i neki drugi sudionici tog sastanka. Večer prije presude, 24. veljače, na brzinu se sastao i uži VONS, iako je, što se do tada nikada nije dogodilo, i dan prije, 23. veljače imao sjednicu. Taj sastanak je prešućen u medijima, i nitko do danas iz državnog vrha nije javno rekao o čemu se na tom sastanku raspravljalo i što je bilo tako urgentno, da se dan za danom sastaje VONS?

Ivan Turudić je 25. veljače 2005. donio prvostupanjsku presudu kojom je i Hrvoje Petrač osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u tom slučaju. Nacional je 8. ožujka 2005., objavio zahtjeve britanske obavještajne službe od početka veljače, koji su uključivali tvrdnje o potkupljenosti Ivana Turudića i Krešimira Devčića i naputak da ih treba zastrašivati. Vlada je isprva demantirala njihovo postojanje, a mediji su cijeli slučaj, koji je predstavljao jedno od najgrubljih uplitanja u suverenost jedne države, posve prešutjeli.

Da državni vrh ne osporava uvjerenje britanskih špijuna da je suđenje Petraču u slučaju otmice malodobnog sina Vladimira Zagorca važno i za rješavanje slučaja Gotovina, postalo je jasno 11. ožujka, kada je tjednik Globus objavio pismo koje su premijer Ivo Sanader, predsjednik Stipe Mesić i predsjednik Sabora Vladimir Šeks poslali Joseu Manuelu Barrosu, predsjedniku Europske komisije. U tom pismu njih trojica tvrde da se operativnom istragom ustanovilo da je 6-godišnja zatvorska kazna Hrvoju Petraču također bitna za slučaj Gotovina, da se Petrač smatra ključnom osobom organiziranog kriminala u Hrvatskoj te da izravno i neizravno, materijalno, financijski i na druge načine pomaže odbjeglom Gotovini.

Sve to pokazuje da je u kontekstu naputaka britanskih špijuna Vlada zajedno s njima itekako bila zainteresirana čuti da je Turudić Petrača poslao u zatvor. Uz to, britanski napuci da Turudića treba zastrašivati dodatno sugeriraju da tročlano vijeće kojim je on predsjedao u tom predmetu, u takvom ozračju možda nije moglo nepristrano presuditi u tom slučaju. Nacional je tijekom prošlog tjedna pokušao doznati zašto Vlada nije zaštitila Turudića i Devčića, ali ostao je bez adekvatnih reakcija.

Mladena Bajića, glavnog državnog odvjetnika, Nacional je pitao što je po tom pitanju učinio. Bajić se nije usudio ili nije htio ništa odgovoriti. “Nitko me iz Državnog odvjetništva nije zvao da provjeri te optužbe”, izjavio je za Nacional Ivan Turudić.

Vesna Škare-Ožbolt, ministrica pravosuđa, slučaj uopće nije htjela komentirati. Krugovi bliski ministarstvu pravosuđa prenose njezine tvrdnje da ona ne zna o kakvim je britanskim zahtjevima riječ, te da uopće nije ni dobila izvještaj POA-e o tom slučaju, iako to nije točno. Naime, tu je ministrica pravosuđa uhvaćena u laži, jer se jasno na Karamarkovu dopisu od 4. veljače vidi da je i Vesna Škare-Ožbolt dobila njegov izvještaj. Možda bi zbog javnosti ministrica pravosuđa mogla odgovoriti zašto je lagala da nijie imal apojma o britanskim zahtjevima u vezi suđenja Petraču i osumnjičenim sucima.

Đuro Sessa, predsjednik Udruge hrvatskih sudaca (UHS), Nacionalu je sredinom prošlog tjedna ustupio gotovo posve prešućeno priopćenje te Udruge, koje predstavlja dosad jedinu službenu reakciju na pritiske britanske obavještajne službe upućene hrvatskoj Vladi u kontekstu njezine političke borbe za početak pregovora o pristupanju EU.

UHS je stao u zaštitu Turudića i Devčića, a u priopćenju kojim je UHS neizravno zapravo teško optužio britanske špijune i britansku vladu, među ostalim, stoji sljedeće:”Dovoditi suce u kontekst plaćenika bilo koga, predstavlja vulgarnu difamaciju najniže vrste jer se takvim tvrdnjama, bez podloge u realnoj stvarnosti, napada i obezvrjeđuje sama srž sudačkog poziva i sudbene vlasti. Tvorci takve monstruozne optužbe, ma tko to bio, koji pritom traže i sudski progon u svrhu zastrašivanja (vjerojatno sudaca) pokazuju pomanjkanje bilo kakve vezanosti za načela vladavine prava, položaj sudbene vlasti, načela presumpcije nevinosti i krše norme ne samo domaćeg pravnog sustava, nego i međunarodne konvencije pa i najbanalnija pravila pristojnosti. Sigurni smo da će sve institucije od MUP-a, Ministarstva vanjskih poslova do Državnog odvjetništva, bez odlaganja učiniti sve što je nužno ne samo da se ove optužbe provjere, nego da i njihovi tvorci budu izloženi svim konzekvencama koje predviđa pravni poredak.” Nažalost, ništa od toga što je Sessa tražio država nije učinila.

Đuro Sessa o tom slučaju nije htio ništa dodatno izjaviti, ali se osvrnuo na šutnju o cijelom slučaju. “Nevjerojatno mi je da nitko, pa čak ni u medijskom miljeu, nije posvetio primjerenu pažnju reakciji naše Udruge. Točnije govoreći, osim Vjesnika koji je našu reakciju prenio vrlo šturo i objavio na neprimjetnom mjestu u novini, svi su to priopćenje prešutjeli. To mi je posve neobjašnjivo”, izjavio je za Nacional Đuro Sessa.

Oštra reakcija UHS-a zapravo pokazuje kako su na britanske zahtjeve i tvrdnje o sucima Turudiću i Devčiću trebali reagirati hrvatska Vlada i referentna državna tijela. A to nisu učinili i na taj način na cijelo suđenje bacali jedno vrlo čudno svjetlo i ostatvili mnoštvo nepoznanica. A to si jedna država, koja za sebe pretendira da je pravna, ne bi smjela dopustiti. Ako se taj slučaj ne rasvijetli, nitko više u Hrvatskoj ne može biti siguran da će mu se suditi na način kako je to ogorčeni Sessa zahtjevao u svome protestnom pismu. Na kraju pitamo zašto se o cijelome slučaju nije očitovao Ivica Crnić, predsjednik Vrhovnog suda, najveći pravosudni autoritet u državi te stao u zaštitu svojih sudaca?


U razgovoru za Nacional Ivan Turudić izjavio je da su optužbe koje ga terete za korupciju sulude i besmislene. “Kad sam prvi puta u Nacionalu pročitao te optužbe, osjećao sam se pomalo kafkijanski, jer nisam mogao precizno razaznati tko me to uistinu i na temelju čega sumnjiči za korupciju. Naravno da se nisam osjećao ugodno. Ne bih komentirao zašto me ministarstvo pravosuđa, moj sud, kao ni Vrhovni sud nisu službeno zaštitili. Ne želim komentirati ni jesu li to oni uopće bili dužni učiniti. Privatni stav o tomu ne bih iznosio u javnost. Ne bih komentirao ni zašto su tri čelna čovjeka u državni napisali Europskoj komisiji da ovo suđenje ima veze sa slučajem Gotovina, jer ja to ne mislim, a sudili smo samo za jedan konkretni slučaj. Nisu točne insinuacije da smo pod pritiskom u posljednji trenutak promijenili odluku i Hrvoju Petraču odredili zatvorsku kaznu. Tročlano sudsko vijeće odlučilo je dva dana prije no što sam objavio presudu. Odluku smo donijeli u srijedu 23. veljače i nismo je mijenjali u posljednji trenutak, dan prije njezina javnog čitanja u sudnici. Ta je odluka sazrijevala tijekom izvođenja dokaznog postupka, kao što sazrijevaju i sve druge odluke, te tijekom njezina donošenja nije bilo nikakvih lomova u tročlanom sudskom vijeću. Sve ostalo su glupe insinuacije. Presudili smo kako smo držali da je ispravno, a Vrhovni sud će o svemu donijeti svoje zaključke. Drago mi je što je reagirao UHS, te dijelim njihov stav o tom pitanju. Posebno se želim zahvaliti Đuri Sessi i Marinu Mrčeli, koji su napisali to priopćenje”, izjavio je za Nacional Ivan Turudić.

Komentiraj

Source:Berislav Jelinić