UDAR NA POVLAŠTENE KASTE: 5 privilegija koje Vlada mora ukinuti

Objavljeno u Nacionalu br. 713, 2009-07-14

REBALANS PRORAČUNA kojim će se pokušati spriječiti kolaps državnih financija bit će bolan za sve: stoga se najprije moraju ukinuti svi privilegiji koje imaju povlaštene kaste u hrvatskom društvu, poput dužnosnika i građevinara

Potpuno ukidanje privilegija koje imaju povlaštene kaste u hrvatskom društvu, kao što su velike skupine dužnosnika i političara, mora postati prva mjera vlade Jadranke Kosor koja planira provesti rebalans državnog proračuna, koji će zasigurno izazvati brojne socijalne posljedice kod većine stanovništva. U slučaju najavljenog rezanja plaća i mirovina ili ukidanja besplatnih udžbenika, najprije se moraju zaustaviti privilegiji barem pet socijalnih grupacija i projekata na koje se već godinama besmisleno i bez bilo kakvog opravdanog razloga troše goleme količine novca.

Temelj rezanja državnog proračuna mora biti: ukidanje povlaštenih mirovina i povlastica koje uživaju političari i državni dužnosnici, bitno smanjivanje izdataka za Katoličku crkvu i Hrvate u Bosni i Hercegovini, te revizija popisa branitelja čiji se broj popeo na nevjerojatnih pola milijuna. Peti imperativ jest prekid radova na političkim projektima koji nisu ekonomski opravdani, poput Pelješkog mosta ili autocesta do Bjelovara i Siska.

Razumije se da je Jadranka Kosor prisiljena povući poteze koji neće naići na odobravanje većine hrvatskih građana. Ni u jednoj državi javnost ne iskazuje simpatije za kresanje prava i smanjivanje standarda.

Najavljeni rezovi koje planira HDZ-ova vlada pogodit će više od milijun hrvatskih građana, od barem polovice umirovljenika, nekoliko stotina tisuća javnih i državnih službenika, roditelja čija djeca idu u školu, a posredno i članove njihovih obitelji. Posve je jasno da će se javni bunt usmjeriti protiv aktualne vlade. Upravo zbog toga Jadranka Kosor mora povući nekoliko hrabrih odluka koje bi državi osigurale nekoliko milijardi kuna uštede, ali i – kudikamo značajnije – pokazale da za koalicijsku vladu koju vodi HDZ više nema svetih krava i povlaštenih grupacija.

1. POLITIČARI I DUŽNOSNICI

U prvom redu, problem su povlaštene mirovine koje su izvor političke korupcije u Hrvatskoj. Ovdje se ne radi samo o nepravdi, budući da većina povlaštenih mirovina iznosi 9400 kuna, što je peterorstruko više od prosjeka “običnih” mirovina koji je 1900 kuna, ili dvostruko više od prosječne plaće. Ovakve beneficije uvela je u prvoj polovici 90-ih vlast Franje Tuđmana, a efekt je bio dvostruk: zajamčena beneficija disciplinirala je HDZ-ove zastupnike, a ni u opoziciji se nisu pretjerano bunili. Sanader je nastavio politiku svojih prethodnika i sada, kad je podnio ostavku i osobno se okoristio, pa će još pola godine primati plaću od 22.500 kuna, makar se na poslu ne pojavi ni jedne minute.

Saborski zastupnici imaju pravo otići u mirovinu čim odsluže dvije godine mandata, i to s 55 godina za žene i 60 za muškarce, čime na još jedan način diskriminiraju ostale državljane. Po raznim osnovama još oko 180.000 umirovljenika prima privilegirane mirovine, na koje se godišnje troši približno 5 milijardi kuna. Dodatni primjer neracionalnosti jest i glomazna državna i lokalna uprava koja je podijeljena na 122 grada i 520 općina. Iako su istraživanja pokazala da trećinu tih jedinica treba ukinuti, kao i da je 30 posto zaposlenih višak, nitko se nije usudio na opravdani rez. Jadranka Kosor ima puno moralno opravdanje za rezanje privilegija, i poduzme li taj potez, sigurno će pobrati simpatije javnosti.

2. KATOLIČKA CRKVA

Drugi je problem današnje Hrvatske povlašteni položaj Katoličke crkve, koji se očituje i u financijskim povlasticama najveće vjerske zajednice u zemlji. Temelj su sporazumi sa Svetom Stolicom, kojima se vlada Zlatka Mateše dugoročno obvezala plaćati crkvene aktivnosti, ali i omogućila snažan utjecaj vjere na obrazovanje, državne medije poput Hrvatske teevizije, pa čak i zakonodavnu vlast. Ovakav utjecaj ne samo da je nespojiv s temeljnom doktrinom laičke države, nego je i – jako skup. Otkako su sklopljeni Vatikanski sporazumi, Republika Hrvatska je Katoličkoj crkvi isplatila više od 3 milijarde, a obveze u 2009. iznose 291 milijun kuna. U najvećoj mjeri odnose se na plaće svećenicima, za što bi u idućoj godini trebalo biti isplaćeno oko 357.000.000 kuna. Čak su i crkvene vlasti shvatile da su njihovi financijski prohtjevi prevršili mjeru i prije nekoliko meseci i kardinal Josip Bozanić najavio je racionalizaciju troškova. S obzirom na povezanost Crkve i HDZ-a teško je od Jadranke Kosor očekivati snažnije rezanje tih izdataka, iako je sada jedinstvena prilika. Premijerka ionako već godinu dana u crkvenim krugovima nema prevelik ugled, jer je prošlog ljeta podržala Zakon o suzbijanju diskriminacije, za koji su na Kaptolu uvjereni da omogućava sklapanje homoseksualnih brakova. Uzme li se u obzir da je samohrana majka i dvaput rastavljena, Jadranka Kosor nikada neće postati ideal žene kakav zagovara Katolička crkva u Hrvatskoj. Crkvene troškove trebaju racionalizirati ministri, a ne biskupi, i to treba postati jedan od imperativa pri rebalansu proračuna.

3. LAŽNI BRANITELJI

A morao bi se početi rješavati i treći problem – barem srednjoročno – smanjenje broja osoba koje uživaju braniteljske povlastice. U Hrvatskoj vlada konsenzus o tome da je brojka od 500.000 branitelja dramatično prenapuhana i na vrlo direktan način time se omalovažavaju istinski ratni veterani. Takvih je bilo upola manje, a povlasticama koje su stekli lažni branitelji smanjuju se i prava stvarnih sudionika rata. Nedavno je objavljena informacija prema kojoj gradonačelnik Splita Željko Kerum, svoj Ferrari vrijedan 200.000 eura vozi na povlasticu rođaka koji je sudjelovao u ratu. Kerumov primjer samo je jedan od brojnih slučajeva u kojima se zakoni zaobilaze, a državi uskraćuju milijuni kuna.

Upitno je treba li netko s nekoliko mjeseci ratnog iskustva imati privilegije, ali i mogu li se smanjiti pojedine mirovine. Naravno da se ne smiju ugrožavati pravi invalidi i obitelji poginulih, ali i opće je poznato da se manipulira s brojem stradalnika.

Problem je, dakako, u tome da je za ovakvo stanje u velikoj mjeri odgovorna Jadranka Kosor. Ona je šest godina bila ministrica branitelja i promovirala politiku koja je od lažnih veterana stvorila nedodirljivu društvenu kastu. Samo što je sada državna blagajna prazna, a i Europska unija traži rezanje veteranskih povlastica, a ovakav potez imao bi potporu velikog dijela javnosti. U načelu, postupak je jednostavan. Dovoljno je osnovati povjerenstvo u koje bi ušlo nekoliko istaknutih branitelja, koji bi obavili reviziju postojećih popisa i tako riješili problem koji pritišće Hrvatsku.

4. HRVATI U BOSNI I HERCEGOVINI

Četvrta privilegirana grupacija jesu Hrvati u Bosni i Hercegovini, za koje hrvatska vlada godišnje izdvaja nekoliko stotina milijuna kuna, iako u obzir valja uzeti i nedavnu izjavu Ante Čolaka, jednog od vodećih HSS-ovih političara u susjednoj državi, koji je izjavio kako “Hrvati u BiH, zapravo, nikad nisu vidjeli taj novac.”

rvatska još od Tuđmanova i Šuškova doba ulaže golem novac u dijelove BiH s hrvatskom većinom. Samo ove godine planira se ulaganje 94 milijuna kuna u povratak i obnovu, 24 milijuna kuna za kulturu i zdravstvo. Iz hrvatskog je proračuna sagrađen Klinička bolnica Mostar, uloženo blizu 50 milijuna eura u Mostarsko sveučilište te sagrađeno ili restaurirano približno dvije stotine vjerskih objekata.

Golem utjecaj hrvatske dijaspore u BiH vidi se i na temelju njihova prava da glasaju na izborima u Hrvatskoj. Zahvaljujući petorici njihovih zastupnika, HDZ je formirao vladu i nitko u aktualnoj vlasti i ne pomišlja na ukidanje liste za dijasporu.

Pitanje je koliko još može trajati ovakva situacija u kojoj se u sveučilište u drugoj državi (s upitnim kadrovima i rezultatima) plasiraju sredstva koja bi bila dovoljna za besplatne udžbenike u Hrvatskoj. Na ovaj način hrvatska vlada brine se o građanima druge države na štetu vlastitih.

5. PELJEŠKI MOST I SLIČNE INVESTICIJE

Peto područje na kojem se mora početi rezati budžet jesu nerazumne megainvesticije poput Pelješkog mosta. Vlada za izgradnju planira potrošiti minimalno 319 milijuna kuna, i to u prvoj fazi, a nitko ne zna koliko će to koštati. Prekid izgradnje Pelješkog mosta zapravo je jedna od najlakših odluka koje treba donijeti Jadranka Kosor jer protiv te investicije su gotovo svi. Jedini koji je neprekidno podržavao most za Pelješac bio je Sanader. Zato bi ona stopiranjem ovog projekta napravila velik korak u spašavanju državnog proračuna, ali i u emancipaciji od negativne ostavštine svog dugogodišnjeg političkog mentora Ive Sanadera.

Komentiraj

Source:Robert Bajruši