Objavljeno u Nacionalu br. 609, 2007-07-16

GUVERNER HNB-a osobno je zabranio ulazak bavarske državne banke BLB na hrvatsko tržište, čime je blokirao transakciju preuzimanja Hypo grupe vrijedn u 1,67 milijardi eura

Ustraje li Željko Rohatinski na uskraćivanju suglasnosti Bayerische Landesbanci (BLB) da u Hrvatskoj preuzme većinske udjele u Hypo Alpe Adria banci (HAAB) i Slavonskoj banci, Republika Hrvatska naći će se pod velikim pritiscima iz inozemstva. Naime, tim odbijanjem Hrvatska narušava odnose sa svojim najbližim partnerom – njemačkom pokrajinom Bavarskom, 100-postotnom vlasnicom BLB-a, i austrijskom pokrajinom Koruškom, 50-postotnom vlasnicom HAAB-a.

Drugim riječima, narušava odnose s Njemačkom i Austrijom. U političkim krugovima odluku guvernera HNB-a smatraju neodgovornom i neracionalnom, jer će dugoročno naštetiti interesima zemlje. Takav potez guvernera smatra se izravnim udarom na premijera Sanadera i integraciju Hrvatske u EU, koja traži izmjenu zakona o HNB-u. Guverner je osobno odgovoran za presedan koji se pretvara u ogroman skandal. Naime, upravo je Rohatinski odlučio Bayerische Landesbanci zatvoriti vrata hrvatskog bankarskog tržišta.

Tu krajnje diskutabilnu odluku, koja bi mogla jako naštetiti HAAB-u u Hrvatskoj, poljuljati njene temelje i izazvati opću bankarsku krizu u zemlji, Rohatinski je donio pod dramatičnim okolnostima. U Savjetu HNB-a nije imao potrebnu većinu glasova za donošenje takve odluke pa ju je donio osobno, unatoč podijeljenom Savjetu HNB-a.

Dio članova Savjeta bio je svjestan da bi takva odbijenica guvernera Rohatinskog upućena Bayerische Landesbanci mogla imati dalekosežne negativne posljedice za Hrvatsku, njeno gospodarstvo, ali i za dinamiku njenog pristupa EU. Takvoj odluci usprotivila su se četvorica članova Savjeta HNB-a – Mladen Vedriš, Boris Cota, Branimir Lokin i Vlado Leko, koji je prvo tražio odgodu donošenja odluke, a potom je rekao da on podržava ulazak Bayerische Landesbanke u hrvatski bankarski sektor.

Vedriš je rekao Rohatinskom da je davanje dozvole Bayerische Landesbanci za ponovni ulazak na hrvatsko bankarsko tržište državni interes Hrvatske, jer može izravno utjecati na odnose Hrvatske i Bavarske, Hrvatske i Njemačke, kao i Hrvatske s EU. Vedriš je upitao guvernera Rohatinskog je li on uopće svjestan funkcije koju obnaša. Rohatinski se na njihove argumente nije obazirao. Prvo ih je pokušao slomiti svojim argumentima, a kada je vidio da neće uspjeti, ignorirao je sve sugestije. Njegovu odbijenicu podržali su Adolf Matejka, Tomislav Presečan, Relja Martić i Silvije Orsag, a Davor Holjevac nije se pojavio na sastanku.

Rohatinski je odmah nakon donošenja svoje odluke požurio tu vijest objaviti na internetu, kako bi preduhitrio bilo kakve druge interpretacije. O kakvoj se brzini radilo pokazuje i podatak da se samo pet minuta nakon odluke informacija o njoj pojavila na službenom webu HNB-a. Pri tome je guverner imao problema prilikom sastavljanja pismene verzije te odluke jer ni sam nije imao puno argumentacije koju bi dao javnosti da opravda svoju odluku. Kako bilo, financijski stručnjaci smatraju da je Rohatinski svojom odlukom uzdrmao Hypo grupu, a time i njene kćeri u Hrvatskoj, čija bi vrijednost mogla pasti, što bi na kraju moglo smanjiti cijenu po kojoj bi ih neke druge banke mogle kupiti.

Odluku, donesenu prošli tjedan, Rohatinski je obrazložio pozivajući se na ovlasti guvernera. Međutim, on je time prekršio statut HNB-a i prekoračio svoje ovlasti, ocjene su dobro upućenih financijskih stručnjaka. Naime, statut HNB-a dopušta guverneru da donosi takve odluke samostalno samo ako se radi o situacijama koje su prijetnja stabilnosti države i njenog nacionalnog bankarskog sustava, a ponovni ulazak Bayerische Landesbanke, pete banke po veličini u Njemačkoj i jedne od 10 najvećih u Europi, u Hrvatsku sigurno se ne bi mogao tako nazvati. Takvom odlukom Rohatinski prekoračuje svoje ovlasti, a to bi bio uvod i povod za njegovu smjenu.

TILO BERLIN, njemački investicijski bankar, novi je glavni izvršni direktor Hypo grupe

Do tog financijskog skandala došlo je nakon što je Bayerische Landesbanka krajem svibnja, nakon dugih tajnih pregovora, za 1,625 milijardi eura kupila 50-postotni udio u Hypo grupi u većinskom vlasništvu austrijske pokrajine Koruške. Bayerische Landesbanka ima visoku poslovnu reputaciju i 100 puta je veća od Hypo Alpe Adria banke u Zagrebu, koju želi kupiti. Imovina te banke osam puta je veća od imovine svih hrvatskih banaka, dakle cjelokupnog hrvatskog bankarskog sustava.

Prodajom Hypo grupe trebala je, među ostalim, biti okončana jedna burna faza u poslovanju te financijske institucije, koja je u Austriji zapravo mala pokrajinska banka koja se vrlo dinamično razvijala na hrvatskom tržištu, otkud je počela i svoj poslovni razvoj u regiji nekadašnje Jugoslavije. Za Hrvatsku je ta poslovna transakcija bila važna ne samo zato što se radi o financijskoj instituciji koja na hrvatskom financijskom tržištu ima snažan utjecaj, nego i zato što se uz Hypo grupu vežu i neke kontroverze, poput afere vezane uz odbjegloga generala Vladimira Zagorca.

Kupnjom Hypo grupe, Bayerische Landesbanka neizravno je preuzela i jednaki udio u Hypo Alpe Adria banci sa sjedištem u Zagrebu, te u Slavonskoj banci, koja je u vlasništvu HAAB-a. Budući da je Bayerische Landesbanka za tu kupnju izdvojila dodatnih 50 milijuna eura akvizicijske premije za sadašnje dioničare Hypo Alpe Adria banke, ukupna cijena koja je plaćena dosegla je 1,675 milijardi eura, što iznosi čak 900 posto kapitala Hypo Alpe Adria banke u Zagrebu.

Odlukom Rohatinskoga cjelokupna prodaja Hypo grupe dolazi u pitanje, jer je upravo njihova banka kći u Hrvatskoj najvredniji dio toga bankarskoga carstva koje je u samo desetak godina svojom agresivnom politikom postalo jedna od glavnih finacijskih ustanova u zemlji.

Obrazlažući svoju odluku, Rohatinski je izjavio da je svjestan težine te odluke i vlastite odgovornosti, ali da vjeruje u njenu ispravnost. Međutim, neformalno se Rohatinski povjerio najbližim suradnicima da je u šoku jer su mu glavni ljudi u Savjetu okrenuli leđa. Rohatinski svoje odbijanje obrazlaže navođenjem podatka da je ta banka neprimjereno postupila kada je propala Riječka banka početkom 2002., zbog 98 milijuna dolara gubitaka koje je neodgovornim trgovanjem prouzročio djelatnik banke Eduard Nodilo. Međutim, Rohatinski je posve ignorirao činjenicu da je i on osobno odgovoran zato što je afera Riječka banka poprimila ogromne razmjere. Za izbijanje te afere prije svega je odgovoran Marko Škreb, bivši guverner HNB-a, koji umjesto da odgovara za svoje propuste, odnedavna nakon rada na unosnim jaslama MMF-a uživa na lagodnoj i jednako unosnoj sinekuri glavnog ekonomista Privredne banke Zagreb. Škreb je, svjestan ozbiljnosti njezina sadržaja, namjerno zataškao “anonimnu” prijavu kojom je u ožujku 1999. informiran o kriminalnim radnjama zbog kojih je u Riječkoj banci već tada došlo do gubitka 12 milijuna dolara.

WERNER SCHMIDT, prvi čovjek Bayerische Landesbanka, prije pet godina odigrao je jednu od ključnih uloga u rješavanju afere Riječka banka

Umjesto da upotrijebi široke ovlasti kako bi pomno ispitao što se doista događa u Riječkoj banci, Škreb je gotovo u prijateljskoj maniri dopustio šefu te banke Ivanu Štokiću da zajedno sa suradnicima skriva tragove pljačke, a potom je nakon tragikomične prepiske s čelnicima Riječke banke upozorenje o kriminalu kao strogu tajnu sakrio u svojoj arhivi. Prepiska između HNB-a i Riječke banke teško kompromitira Škreba, ali i aktualnoga guvernera Rohatinskog i njegova donedavnog viceguvernera Čedu Maletića, koji su i nakon otkrića te dokumentacije tvrdili da je Hrvatska narodna banka poduzela sve što je mogla kako bi spriječila kriminal u Riječkoj banci. Štoviše, Rohatinski i Maletić tu su dokumentaciju kao “vrlo tajnu” poslali tek saborskom Odboru za financije i šefovima stranaka tada vladajuće koalicije, očito svjesni gdje trebaju tražiti alibi za vlastite propuste i zaštitu vlastitih nesposobnih kadrova.

Željko Rohatinski u dva je navrata zataškavao aferu Riječka banka. Njega je o gubicima Riječke banke u siječnju 2002. prvo upozorila osoba koja se potpisala kao R. Mioč, a u ožujku iste godine dobio je upozorenje i od engleske banke Standard Chatered. Menadžment Riječke banke uvrijeđeno je lagao dužnosnicima narodne banke kada su ih ovi pitali o problemima, a eksperti Željka Rohatinskog slijepo su im vjerovali. Ubrzo potom je revizorska kuća KPMG iz Londona obavijestila Bayerische Landesbanku o gubicima u deviznom odjelu Riječke banke i afera je dospjela u javnost.

Iz Bayerische Landesbanke odmah su napisali pismo Vladi i HNB-u u kojem su konstatirali da osjećaju da su ih prevarili i Vlada i HNB. Oni su Riječku banku kupili 2000., a tijekom pregovora o kupoprodaji dionica Riječke banke, kao ni tijekom obavljanja dubinskog snimanja banke, nitko im nije spomenuo, niti na bilo koji način dao do znanja, da je još u rujnu 1999. tadašnji guverner Škreb primio potpisano pismo u kojem se upozorava na protuzakonito poslovanje u Riječkoj banci. Zato je Werner Schmidt, predsjednik uprave Bayerische Landesbanke, napisao da se osjeća prevarenim. Poslao je to pismo premijeru Račanu, potpredsjedniku Vlade Slavku Liniću, ministru financija Mati Crkvencu i njegovu zamjeniku Damiru Kuštraku.

Afera je mogla biti i ranije završena, samo da su stručnjaci HNB-a htjeli pomno analizirati swift Riječke banke. Swift se koristi u međunarodnom platnom prometu, u njega su uključene sve banke i financijske institucije koje ga koriste za brzo poslovanje, a sve transakcije na njemu ostaju trajno zabilježene. Mirko Tepuš, glavni stručni suradnik direkcije za izravni nadzor banaka i štedionica pri HNB-u, neposredno nakon izbijanja afere otišao je u izravni nadzor u Riječku banku i u samo nekoliko dana prilično pouzdano rekonstruirao što se u banci dogodilo. Njegova izvješća, također klasificirana kao vrlo tajna, jasno dokazuju da su Rohatinski i Linić namjerno odugovlačili i tako opstruirali istragu o aferi kako bi spasili karijere Čede Maletića, Relje Martića i Adolfa Matejke, trojice viceguvernera koji su od nastanka prvih gubitaka Riječke banke za njih prvi morali znati. Guverner Rohatinski i ta je izvješća poslao u Sabor ne objašnjavajući kako je moguće da ljudi kojima je u narodnoj banci bio izravno nadređen Čedo Maletić nisu mogli pronaći nikakve nepravilnosti u Riječkoj banci, a po izbijanju afere sve su rekonstruirali za samo tri dana.

ODLUKA ŽELJKA ROHATINSKOG u političkim je krugovima protumačena kao izravan udar na premijera Sanadera

Gubitak od 98 milijuna dolara u Riječkoj banci, te 49 milijuna dolara za poboljšanje likvidnosti i ponovnu dokapitalizaciju banke na kraju je podmirila država, da se smiri javnost i da se masovno podizanje depozita i štednih uloga iz Riječke banke ne prelije na druge hrvatske banke. Bayerische Landesbanka je povlačenjem iz Riječke banke, prodavajući sve svoje dionice za jednu kunu, snosila gubitak za uplaćene dionice i dokapitalizaciju banke – ukupno 76 milijuna dolara. Potom je likvidno i kapitalno oporavljenu Riječku banku država prodala Erste banci za 55 milijuna eura. Zbog očitih propusta u kontroli i postupanju rukovodstva HNB-a, Bayerische Landesbanka smatrala je da ne može snositi nikakvu odgovornost za propast Riječke banke, te i danas smatra da ima legalno pravo isticanja zahtjeva za dobivanje suglasnosti radi stjecanja većinskog udjela u bilo kojoj hrvatskoj banci. Međutim, tomu se usprotivio osobno guverner Rohatinski, stavom koji može sadržavati više političkih nego racionalnih gospodarskih motiva.

Nacional je iz dobro upućenih bankarskih krugova doznao da je Rohatinski praktično već bio pripremio pozitivnu odluku u tom slučaju, ali se navodno u posljednji trenutak predomislio. Još se uvijek nagađa što je prouzročilo taj zagonetni preokret u razmišljanju guvernera Rohatinskog. Međutim, eventualni politički utjecaj na guvernera Rohatinskog u ovom slučaju bit će jako teško dokazati. Špekulacije o mogućem pozadinskom političkom utjecaju na Rohatinskog pothranjuje činjenica da je Rohatinski ovom odlukom sasvim sigurno doveo u neugodnu poziciju premijera Sanadera jer ta odluka može imati dalekosežne posljedice na diplomatske odnose Hrvatske s Njemačkom, ali i Austrijom.

Premijer se suzdržao od komentara jer si nije htio dopustiti da se preuranjenom javnom kritikom počne miješati u neovisnost rada guvernera, te da ga poslije zbog toga politički protivnici žestoko napadnu. Željko Rohatinski mogao je imati i osobnih razloga za donošenje odluke kojom bi napakostio Sanaderu. Sanader se prošlo ljeto žestoko usprotivio donošenju zakona o HNB-u hitnom procedurom.

Preko noći je odlučeno i da se iz prijedloga tog zakona izbaci nekoliko ključnih odredbi koje su trebale trajno zaštititi položaj nekolicine ljudi iz vrha te financijske institucije. Sanader je tom prilikom neformalno optužio ministra financija Ivana Šukera da je u Sabor samo proslijedio prijedlog zakona izrađenog u HNB-u, umjesto da ga doradi. Sanaderu je najviše bilo smetalo to što ne bi mogao utjecati na izbor viceguvernera HNB-a. Cijeli tadašnji prijedlog zakona o HNB-u tendenciozno je htio učvrstiti ovlasti guvernera i viceguvernera, a iz zadaća HNB-a bile su izostavljene sve odredbe koje pretpostavljaju snošenje osobne odgovornosti u ispunjavanju uloge središnje banke u gospodarskoj politici.

Sanader je to zamjerio Rohatinskome, ali na kraju je prošle godine taj zakon svejedno izglasan bez prihvaćanja argumentiranih zamjerki oporbe, te se sada mora mijenjati jer to traži Europska komisija. Unatoč tomu moguće je i da se odbijenicom Bayerische Landesbanci Željko Rohatinski neizravno osvećuje premijeru Sanaderu. Međutim, njegovi potencijalni koalicijski partneri začudili su se zašto se Vlada već nije u slučaj aktivno uključila i tražila promjene zakona o Hrvatskoj narodnoj banci. Sve to najavljuje da je, suprotno tvrdnjama Željka Rohatinskog, ovaj slučaj daleko od formalnog zaključenja.

Hypo žele kupiti RBA i Erste

U ponedjeljak, 16. srpnja, agencije su objavile vijest da se Hypo banku Hrvatskoj spremaju preuzeti druge dvije austrijske banke: Raiffeisenbank i Erste & Steiermärkische banka. Riječ je o trećoj, odnosno četvrtoj banci po snazi u Hrvatskoj. S obzirom na to da je stanje na hrvatskom bankarskom tržištu u dobroj mjeri zacementirano i nema prilika za velike pomake na rang-listi vodećih banaka, kupnja Hypo banke odlična je prilika drugim bankama da ugroze poziciju koju godinama drži druga banka po snazi, Privredna banka Zagreb. Ta banka, kao i Zagrebačka banka nemaju se pravo natjecati za kupnju Hypo banke zbog nedopuštene koncentracije. Inače, Hypo grupacija u Hrvatskoj ostvaruje četvrtinu svoje godišnje operativne dobiti.

Neformalno se doznaje da je guverner Rohatinski pred BLB postavio određene uvjete koje bi ta banka morala ispuniti ako želi dobiti zeleno svjetlo od hrvatske monetarne vlasti. Da bi to moglo biti točno pokazuje događaj od prošlog petka, 13. srpnja, kada je neposredno nakon objave odluke HNB-a objavljeno da je Nadzorni odbor Hypo grupe u Klagenfurtu donio odluku o dokapitalizaciji Hypo banke u Hrvatskoj za dodatnih 150 milijuna eura, ili milijardu i 95 milijuna kuna. Očito je kako novi vlasnici Hypo grupacije pokušavaju sve ne bi li udobrovoljili hrvatskog guvernera. Još je jedan razlog dokapitalizacije Hypo banke: povećanjem kapitala novi vlasnik stječe formalno pravo na ponovno traženje suglasnosti HNB-a o ulasku na hrvatsko tržište.
Dokapitalizacija, prema priopćenju iz Hypo grupe, pokazuje odlučnost vlasnika banke za osiguranje stabilne tržišne pozicije i stvaranje preduvjeta za daljnji razvoj i rast poslovanja u Hrvatskoj.

Drama na sjednici Savjeta HNB-a

Četiri člana Savjeta HNB-a, iz reda nezavisnih stručnjaka, oštro su se na sjednici prošli tjedan usprotivila naumu guvernera Rohatinskog da zabrani BLB-u ulazak u Hrvatsku. Najglasniji je bio Mladen Vedriš, koji je guvernera upitao je li uopće svjestan funkcije koju obavlja.

EU: ‘VAŠ ZAKON NIJE USTAVAN’

Hrvatska vlada taji od javnosti da je još krajem veljače ove godine dobila uputu od Europske komisije da mora promijeniti Zakon o HNB-u jer, kako smatraju u EK, nije ustavan niti u skladu s normama EU. Taj zakon Sabor je donio u prosincu 2006. po hitnom postupku. Rohatinski je neuobičajeno agresivno lobirao za taj zakon, služeći se argumentom da će se time ubrzati usklađivanje djelovanja HNB-a s regulativom EU. Cjelokupni tekst zakona izradilo je rukovodstvo HNB-a. Na sastanku predstavnika Hrvatske i EU u vezi s mjerilima iz Poglavlja 17. – Ekonomska i monetarna politika, održanog 23. veljače ove godine, stručnjaci iz Bruxellesa, koje je predvodio Henrix Bendixen, odbili su prihvatiti postojeću verziju zakona o HNB-u. Tom zakonu pronašli su 13 primjedbi.
Među ostalim, upozoreno je na potrebu usklađivanja tog zakona s Ustavom, što je nezabilježen slučaj u pregovorima Europske unije s bilo kojom članicom ili kandidatkinjom za članstvo.

ODLUKU TREBA PREISPITATI

Reagirajući na odluku guvernera HNB-a, premijerski kandidat HNS-a Radimir Čačić o tome je izjavio: “Poznavajući Željka Rohatinskog, mislim da je radio u najboljoj namjeri. Drugo je pitanje slažem li se s njegovom odlukom. Dobro je da se Hrvatska zna pozicionirati prema stranim bankama, ali ovaj slučaj traži posebnu analizu.”

Ljubo Jurčić, premijerski kandidat SDP-a, rekao je da podržava neovisnost financijske vlasti HNB-a. “Dok Hrvatska ne uđe u eurozonu, imamo monetarni suverenitet. Rohatinski je donošenjem ovakve odluke pokazao da se zna služiti monetarnim suverenitetom”, smatra Jurčić.

Slavko Linić, potpredsjednik bivše koalicijske vlade za čijeg je mandata Rohatinski postao guverner, prošli tjedan rekao je da Bayerische Landesbanka nije jedina odgovorna za aferu Riječka banka.

Đurđa Adlešić, predsjednica HSLS-a, izjavila je kako nije sigurna da ta odluka Rohatinskog nije lišena političkog utjecaja, a vrlo je kritičan predsjednik HSP-a Anto Đapić, koji je rekao da njegova stranka ionako nema povjerenja u Rohatinskog, te da treba mijenjati zakon o HNB-u. Oboje traže da Rohatinski hitno hrvatskoj javnosti objasni okolnosti pod kojima je donio tu odluku, te da je promijeni ako se uspostavi da ona nije utemeljena.

 

Komentiraj

PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.