Objavljeno u Nacionalu br. 704, 2009-05-12

Videogerila – Branimir Glavaš šokirao je Hrvatsku žestokim govorom protiv Ive Sanadera, snimljenim u stilu Osame bin Ladena i distribuiranim u videoformatu nakon prvostupanjske presude za ratne zločine

Prije prošlotjednog bijega u Bosnu i Hercegovinu Branimir Glavaš snimio je ukupno pet videoporuka. Već prva izazvala je veliku pažnju hrvatske javnosti zbog dosad neviđenog napada na hrvatskog premijera Ivu Sanadera, a uskoro će hrvatskoj javnosti biti dostupne i preostale. Kako je Nacional doznao iz izvora bliskih Glavašu, njegova je namjera da svakih nekoliko dana u javnost pošalje po jednu novu poruku, a svaka je iznimno neugodna za Sanadera.

To, međutim, neće biti kraj Glavaševih javnih napada: on je spreman iz svog skloništa u Hercegovini i dalje oštro napadati Sanaderovu vladu, a jedini način da s tim prestane jest mogućnost tajne nagodbe. Naime, proteklih dana u krugovima oko Glavaša proširila se informacija da bi se spor mogao riješiti samo ako Sanader uskoro u Hercegovinu pošalje svog emisara na izravne dogovore. Zapravo se radi o Glavaševoj ucjeni po kojoj će on nastaviti s napadima na Sanadera osim ako se u međuvremenu ne dogovore. Prema nekim izvorima, Glavaš Sanaderu nudi prestanak žestoke kampanje u zamjenu da Sanader ishodi da Vrhovni sud obori prvostupanjsku presudu kojom je Glavašu dosuđeno deset godina zatvora, a navodno bi pristao na kaznu manju od pet godina.

To je, uostalom, Glavaš i očekivao od svog nekadašnjeg stranačkog kolege, no prošlotjedna odluka Županijskog suda iznosila je deset godina i zbog toga Glavaš smatra da ga je Sanader prevario. S druge strane, Sanader je ispao najveći gubitnik jer mu se Glavaš već danima javno osvećuje, cijelom situacijom nimalo nisu zadovoljni ni europski pregovarači ni najveći dio hrvatske javnosti, a ostatak zlurado uživa u Glavaševim napadima koji ponižavaju hrvatskog premijera. Sanader je prošlog tjedna doživio totalni debakl: godinama se smatra da je upravo on potaknuo proces protiv Glavaša i vjerovao da će se cijeli slučaj okončati kad Glavaš na kraju završi u zatvoru na odsluženju dugotrajne zatvorske kazne gdje će mu biti onemogućeno obraćanje javnosti. A dogodilo se upravo suprotno: unatoč presudi, Glavaš sa slobode u Hercegovini i dalje namjerava biti žestoki Sanaderov kritičar i određeni politički faktor.

Događanja u vezi s presudom Glavašu posljednjih su dana pokazala sve negativne elemente hrvatske politike: prljave i tajne političke dogovore, javne fiktivne svađe, laži, uvrede, nepriznavanje zakona, pokušaje utjecaja na pravosuđe, prebacivanje odgovornosti i grčevitu borbu – jednih za vlast, a drugih za slobodu. U samo nekoliko dana Sanader, Glavaš i njihovi suradnici pokazali su nevjerojatnu svjetonazorsku sličnost, s tek sitnim razlikama u metodi i stilu. Glavaš je godinama na sve načine pokazivao da nimalo ne mari za hrvatske zakone i institucije, odnosno da smatra da je iznad njih, a to je najzornije pokazao sramotnim bijegom u susjednu zemlju. Sanader za hrvatske zakone i institucije mari u tolikoj mjeri da ih – želi imati pod svojim nadzorom, što je najzornije pokazao nečuvenim napadom na neovisnost hrvatskog sudstva optuživši Županijski sud u Zagrebu za krivi tajming objave presude u slučaju Glavaš. Takva sličnost mogla se uočiti i kod Sanaderovih i Glavaševih suradnika, koji su se proteklog vikenda natjecali u degutantnim napadima potpuno neprimjerenima u modernoj i uređenoj demokratskoj zemlji: Vladimir Šišljagić nagovijestio je Sanaderu i HDZ-u “rat do istrebljenja”, što god to značilo, potom ga je Sanaderova potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor nazvala “oficirom JNA”, a iste večeri šef glavnog odbora Glavaševe stranke napao je Sanadera jer je “snimao porno filmove u Austriji dok su u Hrvatskoj drugi ginuli”, a Jadranki Kosor da je “1990. radila protiv Hrvatske, zbog čega su je otjerali s HRT-a”.

Kako trenutačno stvari stoje, relativni pobjednik u srazu bivših stranačkih kolega je Branimir Glavaš. Unatoč činjenici da je nakon dugog i mučnog sudskog postupka napokon proglašen krivim za ratne zločine u Osijeku, Glavaš je izbjegao uhićenje i odsluženje zatvorske kazne, a život na slobodi u Hercegovini po svemu sudeći provest će snimajući videoporuke namijenjene hrvatskoj javnosti, glumiti političkog disidenta i vjerojatno postati čelna osoba marginalnih desničarskih radikala kojima Miroslav Tuđman naprosto nema karizmu za vođu. Iako bi ostatak života u susjednoj državi mogao provesti mirno, svatko tko poznaje Glavaša mogao je pretpostaviti da to neće biti tako: posljednjih dana zabavlja ga snimanje videoporuka namijenjenih hrvatskoj javnosti, a vjerojatno nikoga u Hrvatskoj neće iznenaditi ako se Glavaš odluči na prilično bizaran potez – da se kandidira na sljedećim predsjedničkim izborima. Iako to spada u sferu znanstvene fantastike, pravno gledano jedino bi mu pobjeda na predsjedničkim izborima mogla donijeti neoborivi imunitet s kojim bi se mogao vratiti u Hrvatsku bez straha da se nađe iza brave.

S druge strane, Sanader je najveći je gubitnik: Glavaš i njegovi ljudi već ga danima javno vrijeđaju, svakodnevno mu pada osobni i stranački rejting, javnim istupima gubi i ono malo vjerodostojnosti i na površinu sve više izbija nervoza i dojam da gubi kontrolu i političku snagu. Posljednji zvučni šamar hrvatskom premijeru u ponedjeljak je odaslao i predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin rekavši da je Sanader prešao granicu neovisnosti sudstva.

A za Hrvatsku u cijelom su slučaju problematične četiri stvari. Prvo, da unatoč presudi pravda nije, i očito neće biti zadovoljena. Drugo, da se ovakvim raspletom slučaja Glavaš Hrvatska nije približila Europskoj uniji, nego možda čak i udaljila, što bi se izravno moglo odraziti i na pristupne pregovore. Treće, slučaj Glavaš pokazao je nazadnost i nestabilnost HDZ-a, jer mnogi utjecajni članovi te stranke i dalje podržavaju Glavaša. Četvrta stvar je najporaznija za hrvatsku politiku, jer najzornije pokazuje prijetvornost hrvatskih političkih aktera – unatoč nominalnim sukobima i sudskom procesu, i Sanader već godinama izvrsno surađuju, a ta suradnja, po nekim indicijama, traje i danas.

Glavašev prošlotjedni bijeg u Hercegovinu za bivšeg je vladara Slavonije označio elegantno izbjegavanje hrvatskih zakona te njegove osobne i političke odgovornosti. Ono što, međutim, zabrinjava jest činjenica da će to zadati velike muke svakom hrvatskom političaru koji će o toj temi povesti razgovor, primjerice u Bruxellesu. Iako će za unutarnjopolitičke potrebe Sanader bez oklijevanja za sve optužiti nekog drugog, od netaktičnog sudstva do SDP-a, nema sumnje da će u sljedećim mjesecima on ili bilo tko drugi iz hrvatske pregovaračke ekipe crvenjeti od srama na pitanje europolitičara kako je moguće da jedan nepravomoćno osuđeni ratni zločinac izbjegne kaznu i nasamari sve institucije jedne navodno uređene države. Svakome u Hrvatskoj tijekom cijelog slučaja bilo je jasno da taj slučaj iz raznih razloga ne može biti reprezentativan primjer efikasnog sudskog procesuiranja ratnih zločina. Bijeg prvookrivljenog uoči izricanja desetogodišnje zatvorske kazne, odnosno nemoć ili nemar institucija da ga u tome spriječe, samo je posljednji i najmučniji dokaz da Hrvatska još uvijek ima ozbiljne probleme s funkcioniranjem države koja bi se trebala temeljiti na vladavini zakona i prava.

Posve je jasno da je za Glavašev bijeg izravno i isključivo odgovoran – Hrvatski sabor. A ondje većinu ima Sanaderov HDZ. Temeljnu grešku, propust ili povlađivanje Branimiru Glavašu, valja tražiti u odluci vladajuće koalicije koja je 12. siječnja 2008. odbila Glavašu ukinuti imunitet za pritvaranje. Već tada saborski zastupnici HDZ-a, HSS-a i HSLS-a jasno su pokazali da im nije nimalo neugodno sjediti u klupama zajedno s čovjekom kojeg je tužiteljstvo teretilo za teške ratne zločine. Iz današnje perspektive, saborski su zastupnici Glavašu osigurali slobodu tijekom i nakon suđenja iz najmanje tri razloga: jedan dio njih i danas Glavaša smatra neupitnim herojem; drugi dio to je učinio iz neprincipijelnog političkog pragmatizma; treći je to učinio zato što je tako glasila direktiva iz stranačkog vrha. U svakom slučaju, ta je odluka Hrvatskog sabora imala dalekosežne posljedice jer je odredila okvir za postupanje svih drugih aktera cijelog slučaja. Naime, potpuno su bile bespredmetne prošlotjedne rasprave je li policija trebala spriječiti Glavašev bijeg ili je li mu sud trebao oduzeti putovnicu. Ni policija ni sud za to nisu imali nikakve pravne podloge, a u tome ih je spriječio – Hrvatski sabor.

Premda su proteklih godina Glavaš i njegov HDSSB bili u nominalnom sukobu sa Sanaderom i HDZ-om, razni događaji često su budili sumnju u pravu prirodu njihova odnosa: prvi znaci mogućih tajnih dogovora “ljutih neprijatelja” nazirali su se još u prosincu 2006. godine, kad je štrajkom glađu Glavaš uspio izići iz pritvora u Remetincu. Već tada spekuliralo se da su Glavaš i Sanader postigli tajni pakt: ako mu se omogući obrana sa slobode, Glavaš zauzvrat neće javno galamiti protiv Vlade, Sanadera i HDZ-a. Sličan pakt vjerojatno je sklopljen i uoči saborskog glasovanja o Glavaševu imunitetu u siječnju 2008.: iako je godinama bio poznat po čestim žestokim javnim istupima, posljednje dvije godine Glavaš je proveo znakovito tiho. Cijelo vrijeme spekuliralo se da je tajni posrednik između Glavaša i Sanadera bio haespeovac Anto Đapić, no prema nekim izvorima posljednjih mjeseci “oficir za vezu” bio je Andrija Hebrang, koji u stranačkim krugovima počesto nije skrivao da s Glavašem održava komunikaciju. Ne treba zaboraviti ni bivšeg predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa, koji je od početka sudskog procesa protiv Glavaša uglavnom šutio na sve napade bivšeg najboljeg prijatelja, a kao svjedok u postupku dao je iskaz Glavašu u korist. Upravo je Nacional u svibnju 2007. godine otkrio da je Šeks unatoč proklamiranom nemiješanju u cijeli slučaj na razne načine u nj ipak bio involviran: više puta primao je na razgovor Andriju Getoša, oca trećeokrivljene Gordane Getoš, i zajedno s njim tražio odvjetnika Glavaševoj ratnoj tajnici.

Prošlotjedna presuda Županijskog suda u Zagrebu posredno je dovela u pitanje i vjerodostojnost Šeksova iskaza, koji je o Glavaševim spornim aktivnostima u ratnom Osijeku mogao, a po nekima i trebao i morao znati, a možda i snositi dio odgovornosti. Osim pakta o nenapadanju u zamjenu za obranu sa slobode, premda formalno na različitim stranama, HDZ i Glavašev HDSSB u Saboru su bili – gotovo partneri. Tako su glasovi Glavaševih saborskih zastupnika počesto bili ključni za HDZ-ova izglasavanja, pa je u ožujku 2008. upravo HDSSB osigurao tri glasa koja su HDZ-u zbog odbijanja HSS-a nedostajala za odluku o odgodi primjene ZERP-a na članice Europske unije. Sličnu “pomoć” Glavaševi su stranački kolege davali HDZ-u i pri lanjskom i ovogodišnjem izglasavanju državnog proračuna. Iako su posljednjih dana svi u HDZ-u, od predsjednika stranke pa sve do Andrije Hebranga, iznenađeni presudom kojom je Glavaš osuđen na 10 godina zatvora, teško je vjerovati da baš nitko nije primijetio neobične Glavaševe aktivnosti u proteklih šest mjeseci. Prema dosad objavljenim informacijama, Glavaš je još u listopadu prošle godine zatražio i dobio državljanstvo BiH, a da nitko u Hrvatskoj o tome navodno nije imao pojma. Budući da je proteklih godina Glavaš bio praćen i prisluškivan zbog svojih pritisaka na svjedoke u procesu, od čega su neki i sudski dokumentirani, nitko u Hrvatskoj a ni izvan nje neće povjerovati da je taj Glavašev čin prošao neprimijećeno. Čak i da jest riječ o previdu i nemaru, to hrvatske institucije nimalo ne oslobađa krivnje, jer sugerira da se u Hrvatskoj optuženike za ratne zločine tretira kao, primjerice, prometne prekršitelje.

Iako se proteklih dana Glavaševa retorika posve zaoštrila, osim teških riječi i uvreda on još uvijek protiv svojih nekadašnjih prijatelja i stranačkih kolega nije izrekao ni jednu konkretnu optužbu niti je dao konkretne dokaze, premda po nekim procjenama on posjeduje niz kompromitantnih dokumenata za cijeli državni vrh.

Čak štoviše, u svom obraćanju proteklog vikenda svojim simpatizerima u Belišću Glavaš je izrekao rečenicu koja nema nikakvu drugu uporabnu vrijednost osim da Sanaderu i HDZ-u, odnosno saborskoj većini pruži kakav-takav alibi. Naime, nedugo nakon izricanja presude prošlog petka pojavile su se tvrdnje da je Glavaš u Bosnu i Hercegovinu pobjegao tog jutra ili čak tijekom samog izricanja presude na kojoj se nije pojavio. Već tada započeo je politički igrokaz u kojem se pažnja javnosti sve više usmjeravala na Mandatno-imunitetno povjerenstvo koje je Glavašu trebalo skinuti imunitet i omogućiti njegovo uhićenje. U svom nedjeljnom obraćanju Glavaš je, znakovito, naoko bez ikakva jasnog razloga, poručio da je iz Hrvatske pobjegao u Hercegovinu još prošlog utorka, što bi pak trebalo abolirati neučinkovito saborsko povjerenstvo, jer je, eto, Glavaš već nekoliko dana prije presude nasamario hrvatske institucije, pa ni brza akcija saborskog povjerenstva to ne bi uspjela spriječiti. Takva Glavaševa izjava njegovu sadašnjem statusu nije ni pomogla ni odmogla, ali je svakako pogodovala vladajućoj saborskoj većini. A ako taj bjegunac i iz druge države i sigurnog skrovišta i dalje pomaže HDZ-u, doista nije nimalo nemoguća tvrdnja da mu je državni vrh i omogućio sramotni bijeg iz Hrvatske. A to baca ljagu na cjelokupni državni aparat i vladajući HDZ.