Bilo je 19.45 sati 23. svibnja 1971. godine kada je, pri slijetanju na riječki aerodrom na Krku, krilom o pistu udario avion Tupoljev Tu-134A jugoslovenske čarter-kompanije ‘Aviongenex’ na letu iz Londona. Nakon udara o pistu, avion se zapalio. Poginulo je 78 osoba, uglavnom britanskih turista.

Avion je ušao u jako nevrijeme iznad Rijeke, što je natjeralo posadu da smanji brzinu i potisak. No, to ih je dovelo u optičku iluziju da nisu spoznali pravu visinu i udaljenost od piste. Zanimljivo da je nesreću preživio samo jedan putnik, dok je smrtno stradao jedan od pet članova posade. Među poginulim je bio i hrvatski pjesnik Josip Pupačić koji je naslutio svoju smrt u zbirci pjesama ‘Moj križ svejedno gori’, objavljenoj malo prije nesreće.

Veliki hrvatski pjesnik Josip Pupačić nije sa svojom obitelji uopće ni trebao biti u tom avionu. On i supruga Benka nisu uspjeli kupiti kartu za kobni let iz Londona, gdje im je par dana ranije operirana kći Rašeljka. Ali su htjeli što prije otići u Omišalj na Krku gdje su planirali kupiti kuću. Kad je jedna obitelj otkazala putovanje bili su zadovoljni jer su se uspjeli ukrcati u zrakoplov beogradskog ‘Aviogenexa’.

Već isti dan bili su mrtvi. Oni i skoro svi putnici u avionu. Drugu najveću avionsku nesreću u hrvatskom zračnom prostoru preživjelo je samo petero ljudi. Većina ih je umrla od gušenja ugljičnim monoksidom ili su izgorjeli.