Objavljeno u Nacionalu br. 616, 2007-09-03

SMRTNO STRADANJE osmorice vatrogasaca na otoku Kornatu moglo je biti izbjegnuto, a ostavke bi morali podnijeti i pojedini ministri u Vladi RH

Tragedija koja se dogodila 30. kolovoza 2007. na otoku Kornatu, pri čemu su gaseći požar život izgubila osmorica vatrogasaca, a petorica teško ozlijeđenih još se bore za život, mogla je u potpunosti ili najvećim dijelom biti izbjegnuta. Organizacija je zakazala na svim razinama, a ostavke glavnog vatrogasnog zapovjednika Mladena Jurina i zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Šibenik Dražena Slavice nisu i jedine koje se trebaju dogoditi, jer objektivno, odgovorni za tragediju mogu biti i pojedini ministri u hrvatskoj vladi.

Glavni vatrogasni zapovjednik Mladen Jurin na dan tragedije nije imao dovoljan broj protupožarnih zrakoplova kanader, Gorska služba za spašavanje nije imala više vojnih helikoptera s dizalicom za ukrcaj ozlijeđenih, nije bilo dovoljno ispravnih helikoptera koji bi na vrijeme donijeli vodu ugroženim vatrogascima, a toga dana nije se koristio ni Pilatus PC-9 za nadzor i izviđanje požarišta čija je zadaća upozoriti vatrogasno zapovjedništvo na stanje vatrene fronte i ugroženost vatrogasaca, jer su vatrogasci na Kornatu bili bez kvalitetne komunikacijske opreme i nisu mogli zvati u pomoć. Da apsurd bude veći, Pilatus PC-9 letio je iznad Kornata i Hvara kako bi nadgledao razbuktavaju li se požari i jesu li se zapalili novi, tek dan nakon tragedije.

ISKRCAVANJE NA ŽUT Intervencija Tisnjana prošlog ljeta na Kornatima
ISKRCAVANJE NA ŽUT Intervencija Tisnjana prošlog ljeta na Kornatima
“Ponekad je bolje uputiti avion na požarište, iako to možda nije potrebno, nego ne uputiti na vrijeme, jer tada nastaju katastrofalni požari. Brojni su primjeri kasnog pozivanja protupožarnih zrakoplova, ali je vrlo mali broj primjera pozivanja zrakoplova bez potrebe”, u jednom je svom nedavnom stručnom osvrtu rekao kapetan posade kanadera dipl.ing. Ivan Odobašić. Ako se pogleda primjer požara na Kornatima, Odobašić je potpuno u pravu. Međutim, njegova teza stoji samo kad je na raspolaganju dovoljan broj kanadera. Požar na Kornatima gasio je vrlo kratko vrijeme jedan kanader i još k tomu na krivoj strani otoka, jer vatrogasci nisu mogli uspostaviti komunikaciju s posadom zbog nedostatka komunikacijske opreme. Vatrogasci su poslani bez komunikacijskih uređaja na dio otoka Kornata koji ima vrlo slab ili nikakav signal, što se nikako nije smjelo dogoditi. Ako se već to moralo učiniti na takav način, onda su vatrogasci morali imati satelitski telefon, što naravno nije bio slučaj. Zato što nisu imali dobru komunikaciju s vatrogascima na terenu, vatrogasno zapovjedništvo je moralo angažirati zrakoplov za izviđanje Kornata barem svakih pola sata i to bez obzira je li došlo do poziva u pomoć ili ne. To je trebala biti stalna zadaća tijekom cijelog dana kad već nisu osigurali vatrogascima komunikacijsku opremu.

Za velike požare potreban je veći broj aviona, bolja koordinacija u zraku i na zemlji i vrlo česti dolazak zrakoplova na požarište. U protivnom se produljuje vrijeme gašenja, osobito ako je nedovoljan broj zrakoplova, što se u ovom slučaju i dogodilo. Jedan kanader je toga dana morao uz Kornate gasiti i požar na Hvaru i još nekim mjestima na obali, te nije bilo za očekivati kako će se moći više angažirati u pomoći ugroženim gasiteljima.

U UTROBI HELIKOPTERA Dobrovoljni vatrogasci iz Tisnog prošle godine u helikopteru HRZ-a Mi-8
U UTROBI HELIKOPTERA Dobrovoljni vatrogasci iz Tisnog prošle godine u helikopteru HRZ-a Mi-8
Na dan tragedije na Kornatima Republika Hrvatska je na raspolaganju usred protupožarne sezone od četiri kanadera imala samo jedan zadužen za gašenje požara od Savudrije do Cavtata, doznaje Nacional, što je vjerojatno najgora situacija od početka protupožarne sezone. Dva kanadera nisu bila ispravna, odnosno jedan je bio u Zrakoplovnom zavodu Velika Gorica zbog promjene motora, a drugi u zračnoj bazi Zemunik, također zbog promjene motora i isteka resursa.

Servisi obaju kanadera bila su najavljena i planirana unaprijed, što je ministar obrane znao kad je glasovao za odluku da se u Grčku pošalje treći kanader. Premijer Ivo Sanader morao je na telefonskoj sjednici Vlade 28. kolovoza pitati ministra obrane Berislava Rončevića kakvo je stanje s kanaderima i hoće li slanje jednog u Grčku ugroziti protupožarne aktivnosti. Ako mu ministar obrane nije rekao da će Hrvatska ostati na samo jednom kanaderu, što je vrlo riskantno dok požari bijesne na cijelom Mediteranu, onda je odluka Vlade bila utemeljena na pogrešnom činjeničnom stanju i Rončević bi zbog toga trebao odgovarati.

Ministar obrane je 28. kolovoza 2007. u skladu s odlukom Vlade i odlukom predsjednika Mesića uputio jedan zrakoplov i desetak pripadnika oružanih snaga u Grčku. Nadalje, dvije dizalice s vitlom predviđene za ugradnju na helikoptere Mi-8 nakon remonta u Ukrajini već dvije godine se ne mogu koristiti za te svrhe, jer je MORH kupio dizalice koje uopće ne odgovaraju konstrukciji helikoptera, doznao je Nacional.

Na taj problem nepostojanja adekvatne opreme pri spašavanju vatrogasaca s Kornata prvi je upozorio član Gorske službe spašavanja Stipe Božić. Izvlačenje ranjenih vatrogasaca trajalo je više od četiri sata u trenutku kad je zbog prirode ozljeda svaka sekunda bila bitna. Da su postojala još dva helikoptera s ispravnim dizalicama, alpinisti procjenjuju kako bi izvlačenje trajalo nešto više od sat vremena, a ozlijeđeni vatrogasci bi imali puno veće šanse za život nego što je to danas. Obje dizalice namijenjene spašavanju trenutno se nalaze u Zrakoplovnom zavodu Velika Gorica i ne služe ničemu.

Šef uprave za nabavu MORH-a brigadir Željko Idek prvo je htio kupiti dizalice LPG-250 koje se uopće ne proizvode, pa je onda naručio LPG-350 koje ne odgovaraju konstrukciji helikoptera. Ovog trenutka u Zrakoplovnom zavodu u Velikoj Gorici nalazi se čak šest neispravnih helikoptera. Vatrogasci na Kornatu satima su čekali vodu koju im je dopremio jedan helikopter, jer očito prije nije ni mogao doći s obzirom da je jedan od rijetkih koji leti.

SPUŠTANJE KRUŠKE Spremnik za vodu iz kakvog se napajaju brentače, naprtnjače s pumpama za prskanje, kakve koriste vatrogasci
SPUŠTANJE KRUŠKE Spremnik za vodu iz kakvog se napajaju brentače, naprtnjače s pumpama za prskanje, kakve koriste vatrogasci
Vatrogasni zapovjednik imao je na raspolaganju i jedan helikopter za izviđanje i rukovođenje iz zračnog prostora Bell 206B, te jedan zrakoplov PC-9 Pilatus za izviđanje i nadzor požarišta koji su morali biti upotrijebljeni kako bi se izvidila situacija s gasiteljima na Kornatu, jer su ostali bez komunikacije s vanjskim svijetom. Međutim, to se nije dogodilo, što je veliki propust u organizaciji gašenja požara. Odmah nakon tragedije na Kornatima su se pojavili pripadnici bojne za specijalna djelovanja. Do danas je teško razumjeti zbog čega je najelitnija hrvatska vojna postrojba uopće morala doći na Kornate ako im je temeljna zadaća borba protiv terorizma. Kako bi sve bilo spektakularno pojavili su se i s čamcima posve bespotrebno. Lučke kapetanije u Zadru i Šibeniku i policija na moru raspolagale su sa sasvim dovoljnim brojem brzih čamaca za prebacivanje na otok ili s njega. No, očito je trebalo pokazati javnosti kako vojska nešto radi kad već odgovorni za funkcioniranje cijelog obrambenog sustava uključenog u protupožarne aktivnosti nisu svoj posao odradili kako treba. Vatrogasci već dugi niz godina upozoravaju državne institucije da se treba izdvojiti više novca za opremu i protupožarne zrakoplove.

Predsjednik Udruge profesionalnih vatrogasaca Hrvatske Goran Franković već je prozvao ravnatelja Državne upravu za zaštitu i spašavanje Đuru Poldrugača, u čijem je sastavu hrvatsko vatrogastvo, da godinama u ladici drži Prijedlog pravilnika o ustroju, opremanju, osposobljavanju i djelovanju vatrogasaca, zbog čega se vatrogascima prije početka sezone nije podijelila osobna zaštitna oprema. Česte su situacije da vatrogasci posuđuju opremu jedni od drugih. U razgovoru sa stručnjacima Nacional je saznao kako ni najprofesionalnija i najskuplja oprema ne bi mogla spasiti živote vatrogasaca na Kornatu, ali je činjenica kako pogotovo u Dobrovoljnim vatrogasnim društvima cijena opreme po vatrogascu ne prelazi 5 tisuća kuna. Ovih se dana često postavljalo pitanje zbog čega je na požarište na otok Kornat bio poslan maloljetnik Marko Stančić kao i činjenica da su vatrogasci otišli na Kornat bez vode. Najveću odgovornost za slanje maloljetnika na Kornate, što je i protuzakonit čin, snosi zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Dražen Slavica. U krugovima bliskim vrhu hrvatskog vatrogastva spominje se i novac kao jedan od motiva zašto se poslalo više ljudi na požarište.

TEŠKO OPEČENI VATROGASCI prebačeni su nakon prvog zbrinjavanja u zadarskoj bolnici u KB Dubravu, zagrebačku Traumu i KBC Firule
TEŠKO OPEČENI VATROGASCI prebačeni su nakon prvog zbrinjavanja u zadarskoj bolnici u KB Dubravu, zagrebačku Traumu i KBC Firule
Naime, za svaku intervenciju većina Dobrovoljnih vatrogasnih društava dobiva naknadu od približno 50 kuna po osobi na sat. Također, usluga korištenja brentača s vodom se naplaćuje i to po cijeni od 50 kuna po danu. Prema takvoj računici DVD s 20-ak pripadnika i na intervenciji koja može trajati primjerice 6 sati može dobiti 6 tisuća kuna. U svakom slučaju, što veći broj ljudi, to više novčanih sredstava. Ne mora značiti da je novac bio presudan da se u helikopter za Kornate ukrca još jedan vatrogasac umjesto da bude jedan manje, ali s punim brentačama. Međutim, postoji i takva mogućnost. Pokazalo se kako su najveći propusti u tragediji na Kornatima prouzročeni stanjem tehničke neispravnosti i broja raspoloživih protupožarnih zrakoplova i ostalih letjelica, lošom komunikacijskom opremom vatrogasaca i lošim prosudbama vatrogasnih zapovjednika. Za razliku od njih, koji su vrlo brzo nakon tragedije dali ostavke na svoje dužnosti, pokazalo se još jednom kako hrvatski političari nemaju osjećaj odgovornosti za vlastite propuste i nesposobnost vođenja državnih institucija na čijem su čelu.

PREPUŠTENI POŽARU

Istraga o tragediji na Kornatu vjerojatno će pokazati da su za smrt vatrogasaca krivi tehnička neispravnost protupožarnih zrakoplova i spasilačkih helikoptera, loša komunikacijska oprema vatrogasaca, kao i loše prosudbe vatrogasnih zapovjednika. Oni su već ponudili svoje ostavke, ali Hrvatska na žalost još nije dovoljno zrela država da isti moralan potez povuku i pojedini ministri.

ODGOVORNOST DRAŽENA SLAVICE

Najveću odgovornost za slanje maloljetnika na gašenje požara snosi zapovjednik šibenske Javne vatrogasne postrojbe Dražen Slavica. Njegov čin, zbog kojeg je smrtno stradao sedamnaestogodišnji Marko Stančić, je među ostalim i protuzakonit. U ponedjeljak je u Šibeniku održana komemoracija za poginule vatrogasce, a rodbina i prijatelji stradalih cijelo su vrijeme govorili protiv Slavice.

U emocionalno napetim trenucima neki su članovi obitelji Slavici čak i prijetili, a njegova ponuđena ostavka očito nije uspjela ublažiti nezadovoljstvo najbližih.

20.000 KUNA PO VATROGASCU

Potpuno opremljen vatrogasac s profesionalnom opremom danas košta približno 20 tisuća kuna, ako se uzme u obzir i boca s kisikom, a bez nje je cijena od 9 do 10 tisuća. Interventno odijelo košta od 3300 do 4200 kuna, vatrogasna kaciga od 1500 do 1800 kuna, rukavice 600 kuna, čizme 800 kuna, dišni aparat s kisikom između 9 i 11 tisuća kuna, opasač košta 600 kuna te potkapa 250 kuna.

S obzirom da je u Hrvatskoj približno 160 tisuća vatrogasaca, bilo da se radi o profesionalcima ili dragovoljcima, nije teško napraviti računicu za potpuno novu opremu.

Komentiraj