U riječkom HNK praizvedba opere Zorana Juranića po donedavno nepoznatom libretu Janka Polića Kamova

Prije petnaestak godina Nedjeljko Fabrio pronašao je i objavio ranije nepoznat libreto Janka Polića Kamova, što ga je ovaj riječki književnik napisao za svoga brata Milutina Polića.

Zbog svoje tragične sudbine Milutin Polić nije uspio dovršiti operu na Jankov libreto, a danas je ostalo sačuvano samo nekoliko njegovih skica. Skladatelj i dirigent, također rođeni Riječanin, Zoran Juranić odlučio je pridonijeti uspomeni na braću Polić uglazbljivanjem pronađenog Kamovljeva libreta, sačuvavši u partituri i neke motive koje je Milutin uspio napisati.

Praizvedba opere dvojice Riječana, Juranića i Kamova, „Opera po Kamovu“ na programu je riječkog HNK Ivana pl. Zajca u četvrtak, 20. svibnja 2021. godine s početkom u 19:30 sati.

PHOTO: Vladimir Mudrovčić

Izvedbom, u režiji Caterine Panti Liberovici, ravnat će autor, maestro Zoran Juranić. Predstava je dio programa EPK – Rijeka 2020. no zbog epidemiološke je situacije i lockdowna u travnju, praizvedba morala biti odgođena za svibanj.

Tekst libreta Kamov je naslovio „Kad slijepci progledaju“, a napisan je prema sadržaju naturalističke drame „Slijepčeva žena“ Marijana Derenčina, također rođenog Riječanina. Janko ga je napisao na zamolbu brata Milutina, s kojim je neko vrijeme početkom 1907. godine živio u Veneciji, gdje je Milutin studirao kompoziciju. Libreto je koncipiran u deset prizora, a operi prethodi Prolog, praizveden na otvorenju Rijeke 2020, „Kamovljev Credo“ u kojem se književnik razračunava s glavnim temama tadašnjega poetskog mainstreama – ljubavnim i nacionalnim zanosom, kao i površnošću socijalnih motiva.

“Prihvativši se zadaće da uglazbim libreto Janka Polića Kamova pisan za brata Milutina, nastojao sam izraziti kako britkost i izravnost Kamovljeva rimovanog teksta, tako i ozračje doba i stila u kojem bi – da ga je okrutna sudbina poštedila – Milutin Polić bio skladao svoju operu: zato sam u operu unio i dvije skice za to djelo pronađene u njegovoj ostavštini. Naravno, to ne znači da sam želio biti neka vrsta “restauratora”; što sam više ulazio u srž Kamovljeve dramatike osjećao sam sve snažnije poticaje za glazbenu nadgradnju koja bi bila dostojna tog gotovo ekspresionistički razbarušenog teksta. Iako su mnoga dramaturška rješenja u libretu plod genijalne intuicije, Kamov je znao uobličiti cjeline poput monologa, dueta ili ansambala koji sugeriraju zahvalne i zahtjevne pjevačko – scenske zadatke; u tom sam pravcu, vođen svojom stalnom ljubavlju prema izražajnosti opere kao vrhunske umjetničke forme, nastojao svojom glazbom držati korak s djelom riječkog genija”, istaknuo je skladatelj i dirigent Zoran Juranić.

PHOTO: Vladimir Mudrovčić

Redateljica Caterina Panti Liberovici naglašava da, iako ne postoje izravne reference na događaje iz Kamovljevog privatnog života, kroz pisane tragove možemo vidjeti koliko su značajne okolnosti koje su obilježile njegovo postojanje.

“Izvorni libreto govori o Ivi, čovjeku koji je oslijepio i njegovom prijatelju, slikaru Robertu. U središtu radnje, Maja, supruga slijepoga Ive, bori se između osjećaja dužnosti i fascinacije prizmatičnim univerzumom. Liniju priče uravnotežuju još dva lika: Ivina majka; ozbiljna i turobna Ana; te uvijek zagonetni Pajo”, objašnjava redateljica.

Ulogu Janka, pisanu za ženski glas, tumačit će proslavljena sopranistica Vlatka Oršanić dok će u ostalim solističkim ulogama nastupiti Goran Jurić (Pajo), Ivana Srbljan (Ana), Domagoj Dorotić (Ivo), Mojca Bitenc (Maja), svi četvero nekadašnji studenti primadone Oršanić, a uz njih i Robert Kolar u ulozi Roberta. U predstavi sudjeluje i djevojčica Cvita Vidučić.

Scenografiju i kostimografiju potpisuje Caterina Botticelli, oblikovanje svjetla Dalibor Fugošić, a video projekcije Valentina Volpi.

Komentiraj