Nanizao je Duško za života više knjiga nego godina. Tijekom 73 svoja ljeta napisao je 84 zbirke pjesama i četiri romana: “Gola seča”, “Kazneni prostor”, “Anđel do anđela”, “Davno i daleko”. Generacije su stasavale uz njegove stihove, bilo da su ih upijale iz zbirki i čitanki, ili pjevali s “Bijelim dugmetom”, “Indeksima”, Jadrankom Stojković, Zdravkom Čolićem, Vajtom i “Teškom industrijom”. Više od 230 njegovih pjesama sa komadića papira vinulo se u glazbu i zaogrnulo nezaboravnim aranžmanima. To je, kažu poznavatelji, apsolutni rekord, te Duško zaslužuje da mu ime uđe i u Guinnessovu knjigu rekorda. Jer, nema generacije koja se nije prepoznavala u pjesmama: “Pristao sam, biću sve što hoće”, “Bluz za moju bivšu dragu”, “Kad bih bio bijelo dugme”, “Šta bi dao da si na mom mjestu”, “Ima neka tajna veza”…

Mnogi i danas vjeruju da jedna od najljepših Trifunovićevih pjesama “Tajna veza” nosi ljubavnu poruku, ali nije tako. Napisana je namjenski, za glazbu filma o Tahiru, čuvaru zatvora. U jednoj sceni Tahira pitaju kako je, a on zlovoljno priča da zatvorenici odrobijaju pet, deset ili petnaest godina i odlaze, a on je, eto, osuđen da zbog posla provede cijeli radni vijek u zatvoru. Tu njegovu vezu sa zatvorskim životom opjevao je Duško Trifunović.

Taj književnik, pjesnik i televizijski autor umro je 28. siječnja 2006. godine.