‘U obnovu Tvrđe ulaže se 127 i pol milijuna kuna’

Rekontrukcija osječke Tvrđe gotova za pet godina

Nakon što se o obnovi osječke Tvrđe govorilo već godinama, uskoro se napokon kreće s tim velikim projektom čiji je cilj obnova brownfield područja, odnosno najvećim dijelom rekonstrukcija i dogradnja komunalne infrastrukture, kako bi prostor bio više korišten u svrhu gospodarskog i drugog razvoja te dobrobiti zajednice. Kako kaže Kornelija Mlinarević, pročelnica Upravnog odjela za programe Europske unije Grada Osijeka, cijeli prostor Tvrđe nikada nije doživio planske zahvate u infrastrukturu te će ovo ujedno biti i prvi takav pothvat otkad Tvrđa postoji u svome posljednjemu povijesnom izdanju.

Kornelija Mlinarević kaže:

„Centralna pozicija Osijeka kao turističkog odredišta kontinentalne Hrvatske, novi turistički proizvodi te konstantan pozitivan trend broja posjeta i noćenja, kao i planirane druge investicije u Tvrđi, samo potvrđuju potrebu za ovim zahvatom. Vrijednost investicije je 127,5 milijuna kuna, dok je vrijednost ugovora za ovaj projekt 90 milijuna kuna, od čega je 64,5 milijuna kuna bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Grad Osijek će osigurati preostali dio iz kreditnih i proračunskih izvora, što znači da će, kada se pribroji pomoć iz Fonda za sufinanciranje EU projekata od 2,8 milijuna kuna, Grad u konačnici financirati oko 60 milijuna kuna tijekom četiri godine. Projekt je dugotrajan, sveobuhvatan i složen: predviđeno trajanje je 46 mjeseci, a izvodit će se radovi na rekonstrukciji i dogradnji komunalne infrastrukture koji obuhvaćaju dotrajalu sanitarnu i oborinsku kanalizaciju, distribucijsku telekomunikacijsku i elektroenergetsku kabelsku kanalizacijsku mrežu, obnovu javne rasvjete u energetski učinkovitu te rekonstrukciju ulica, pješačkih površina i trgova na području osječke Tvrđe.“

Na sve pješačke i cestovne površine te trgove postavit će se novo popločenje, sukladno povijesnoj studiji i konzervatorskim uvjetima, pa će tako Tvrđa i dalje biti popločena kamenim kockama, i to slaganjem nekoliko dimenzija i vrsta popločenja. Stablo ginka na središnjem trgu u Tvrđi je radi zaštite od budućih radova preventivno ispitano od strane Šumarskog fakulteta iz Zagreba, jer se to rijetko i prepoznatljivo drvo ne želi ugroziti. Plan je s radovima započeti u narednih mjesec dana, uz napomenu da cjelokupno područje staroga grada neće biti raskopano tijekom cijelog vremena trajanja, nego će se radovi odvijati u dionicama, kako bi se što manje ometali život i rad u Tvrđi.

Kako kaže pročelnica, Tvrđa je uvijek živa upravo zato što je otvorena stanovanju, visokoškolskim i srednjoškolskim institucijama, kulturnim institucijama, lokalnoj upravi, ali i ugostiteljstvu, turističkom smještaju, kulturnim i eno-gastro događajima:

„Tvrđa je bila i srednjovjekovni kaštel i turska utvrda, ali i urbano središte, jer se unutar zidina razvijao grad u kojem se i stanovalo i poslovalo. To je i danas posebnost Tvrđe, dinamičan suživot svih segmenata života u najvećoj cjelovitoj sačuvanoj baroknoj konstrukciji iz 18. stoljeća u Hrvatskoj, i spomeniku nulte kategorije. Zadnjih je godina Tvrđa preopterećena parkiranim automobilima, pa je ovim projektom planirano i prometno rješenje koje smanjuje prometovanje i minimizira parkiranje, osim za stanare i režim dostava.“

Tvrđa je najprepoznatljiviji simbol Osijeka, ali i najvrjedniji autentičan prostor toga grada. Prve povijesne postavke grada neraskidivo su vezane za Dravu, što se vidi i iz ilirsko-keltskog, pa kasnije i antičkog imena Mursa (močvara), kao i imena grada Osijek (oseka). Gradnja je počela u kolovozu 1712. na antičkim temeljima starog grada, na prometno i strateški bitnom prijelazu preko rijeke Drave. Glavni radovi na Tvrđi završeni su 1721., premda su se manji zahvati izvodili još cijelih pola stoljeća. Zidine su građene od kamena i opeke, cijelim se kompleksom prometovalo dvjema prometnicama, a tijekom 18. stoljeća izgrađen je velik broj vojnih, civilnih i crkvenih objekata. Za to vrijeme vrlo napredna infrastruktura imala je vodovod i kanalizaciju te javnu rasvjetu od petrolejskih lampi. Franjevci i isusovci su ključni za razvoj obrazovnog i kulturnog sustava jer su otvorili gimnaziju i tiskaru te izgradili dvije crkvene građevine, baroknu crkvu sv. Mihovila s dvama zvonicima te franjevačku crkvu sv. Križa i samostan.

Pročelnica Mlinarević zaključuje: „Unutar Tvrđe je podignut niz zgrada među kojima se ističe zgrada vojnog zapovjedništva u kojem je pedesetak godina bilo sjedište Slavonske general-komande, ali i kazalište s repertoarom na njemačkom jeziku, a u njoj je prilikom posjeta Osijeku često boravio car Josip II. Osim vojnih objekata u Tvrđi su se nalazile i prve moderne vojne bolnice i ljekarne, ali i niz građanskih kuća, javnih ustanova, trgovina, gostionica. Stanovništvo je bilo multinacionalno i govorilo se nekoliko europskih jezika. Tvrđa potkraj 18. stoljeća gubi svoj vojni značaj te se zapovjedništvo seli odlukom cara u Petrovaradin. Osječkoj Tvrđi, usprkos kasnijem rušenju zidina, nitko ne može osporiti značaj zaslužen činjenicom što se iz prvobitne vojne funkcije prometnula u prekrasnu i funkcionalnu baroknu urbanu cjelinu. Time je i zaslužila status spomenika svjetske baštine nulte kategorije.“

Tvrđu su razni osvajači kroz stoljeća rušili u prolazu, a Osječanima ona predstavlja identitet i uporište jer je u nju komprimirana čudesna povijest. Muzej Slavonije, najstarija kulturna ustanova u gradu te najveći hrvatski muzej općeg tipa, čeka preseljenje u Donju oružarnicu, kako bi konačno na jedinstvenoj lokaciji, koja će biti puno više od muzeja, prikazao svoja blaga. Izgradnja Trga Vatroslava Lisinskog otvorila je veliki javni prostor za susrete i događanja, ali i simbolički naznačila promjenu, vrijeme za revitalizaciju i novu energiju u prostoru povijesnog grada. U Tvrđi su se školovali nobelovci; sve potrebno znanje, kreacija i vjera uprogramirani su u Osječane. Netko je za Tvrđu rekao da je „civilizacijski hotspot“. Tvrđa će brzo postati pristupna točka kulturnog turizma istoka Hrvatske i šire.

Komentiraj