[quote_box_center]

  • Makedonska grupa Mizar 16. travnja nastupit će u Zagrebu, u sklopu izložbe ‘Osamdesete – slatka dekadencija postmoderne’. Gorazd Čapovski prisjetio se početaka karijere koja traje 30 godina, a priča i o političkoj situaciji u Makedoniji.
  • Dok je u prvoj polovici 80-ih u bivšoj Jugoslaviji na glazbenoj sceni dominirao novi val, pomalo izvan fokusa medija underground je stvarao svoje heroje.

[/quote_box_center]

Uoči gostovanja makedonske grupe Mizar 16. travnja u Zagrebu, u sklopu izložbe u HDLU-u “Osamdesete – slatka dekadencija postmoderne”, Gorazd Čapovski se prisjetio početaka grupe u prvoj polovici 80-ih i traga koji je Mizar ostavio na glazbenoj sceni tijekom karijere duge 30 godina. U HDLU-u će nastupiti potpuno nova postava Mizara u kojoj je Čapovski jedini originalni član grupe.

Dok je u prvoj polovici 80-ih u bivšoj Jugoslaviji na glazbenoj sceni dominirao novi val, pomalo izvan fokusa medija underground je stvarao svoje heroje. Mizar je nastao pod velikim utjecajem grupe Joy Division i tadašnje britanske glazbene scene, nudeći svoju viziju gothic rocka i darkwavea uz karakteristično isticanje bizantskog nasljeđa i makedonske autohtone glazbene baštine, s karizmatičnim pjevačem duboka glasa Goranom Tanevskim. Bili su prva makedonska rock grupa koja je pjevala na makedonskom jeziku, a njihova pjesma ‘Počasna strelba’ proglašena je u Makedoniji najljepšom makedonskom rock pjesmom posljednjih 20 godina. Kroz grupu je prošao niz glazbenika koji su naknadno osnovali utjecajne grupe na makedonskoj rock sceni (Anastasia, Arhangel, Telo-Nauka Sovršena). Nakon dugogodišnje karijere i šest objavljenih albuma, Mizar danas ima poseban status u Makedoniji.

NACIONAL: Iako je osamdesete glazbeno obilježio novi val, underground scena živjela je paralelni život u bivšoj Jugoslaviji. Grupa Mizar formirana je 1983., ali bez ikakvog dodira s novim valom. Koja je glazba tada utjecala na članove Mizara?

Bend je nastao 1980. i svirali smo obrade, Jimija Hendrixa, Cream, Velvet Underground, a onda je 1981. u bend došao Risto Vrtev (kasnije je osnovao grupu Arhangel) i pod utjecajem novog vala i prije svih, grupe Joy Division, počeli smo raditi autorske pjesme. Dio tih pjesama kasnije će se naći na prvom albumu grupe Mizar i na prvom albumu grupe Arhangel. To su pjesme ‘Magla’, ‘Uninije’ i ‘Stoj’. Svirali smo 1982. na YURM-u, a u postavi su bili Panta Džambazovski na bubnjevima, Ilija Stojanovski na basu i ja na gitari a pjevao je Risto Vrtev. Surađivali smo i s Kirilom Džajkovskom koji je tada svirao u grupi Bastion (s Milčom Mančevskim). Tako da nije točno da nije bilo utjecaja novog vala. Naprotiv, tada ja formirana baza za koncept grupe Mizar. To su bili istočna rock glazba s utjecajem makedonskog folklora i istočnog crkvenog pjevanja. Planiramo uskoro objaviti album grupe Mizar na CD-u ‘Prvo Otkrovenie (1980-1984)’, tako da naši fanovi imaju povijesni uvid što se dešavalo tih godina.

NACIONAL: U Zagrebu gostujete 16. travnja u sklopu izložbe ‘Osamdesete – slatka dekadencija postmoderne’. Koliko je Mizaru u 80-im bio važan imidž, a koliko glazbeni izraz?

Osamdesete su bile najoptimističnije godine u novijoj povijesti čovječanstva. To su bile progresivne godine. Kako na glazbenom, tako i na političkom planu. Mi smo živjeli u Jugoslaviji, u političkom sistemu koji se zvao samoupravni socijalizam, do tada nepoznat čovječanstvu. To su bile godine velikog idealizma. Vrijeme post punka, izvanredne pop glazbe, izvanrednog novog vala na jugoslavenskoj sceni koji je bio, mogu slobodno reći bez ikakve kalkulacije, na svjetskom nivou. Imidž je svakako bio važan, isto koliko i glazba. Tada se prvi put stvara gothic glazba i normalno je da smo bili pod utjecajem takvih bendova, pretežno engleskih. Bili smo 1985. u Londonu i gledali nekoliko koncerta koji su jako utjecali na moju glazbenu karijeru: Nico, Einstürzende Neubauten u klubu Heaven, Nick Cave, Siouxsie and the Banshees, Psychic TV, Sisters of Mercy…

NACIONAL: Koliko je u to vrijeme Laibach i pokret Neue Slowenische Kunst utjecao na vas i ljude koji su se u to vrijeme u Makedoniji bavili glazbom i umjetnošću?

Svakako da je Laibach imao nevjerojatan utjecaj na nas, kao i Polet, Mladina, makedonski Mlad Borec, Start, Danas, riječki Novi list, YURM… To je bilo vrijeme ”demokratizacije” našeg sistema. Bar smo mi tako mislili. Tako da je rock glazba bila itekako bitna u rušenju komunističkog sistema. Rock glazba je kao teatar. Politički element i angažiranost je suština rock glazbe. Oduzmeš li taj dio ostaje velika praznina; ili kako Bob Dylan kaže, ‘Ja pišem političke pjesme.’ Ako pogledamo s današnjeg aspekta, uz sav neo turbo folk i naše male državice u neoliberalnom ropstvu u stilu ”Kardashiansa”, turskih serija ili ”Farme”, iskreno nisam baš siguran je li sve to bilo potrebno. Idealizam 80-ih, avangarda i progresivnost definitivno nisu uspjeli na globalnom nivou. Ne samo kod nas u jugoistočnoj Europi.

NACIONAL: I prije pojave Mizara makedonska underground scena je stvorila grupe sličnog glazbenog izraza kao što je Padot na Vizantija, predvođena Goranom Trajkoskim koji je kasnije osnovao Anastasiju kao i Telo-Nauka Sovršena. Po čemu pamtite početak 80-ih, makedonsku scenu i vrijeme kada su nastale te grupe?

Mi smo tada kao makedonski novi val tražili svoje korijene, svoju tradiciju jer nije bilo smisla kopirati zapadne bendove i biti njihova loša kopija. Svi smo bili veliki prijatelji. Nastupali smo zajedno, surađivali, družili se, pričali o politici i sanjali bolji i pravedniji svijet. Mislili smo da kad dođe demokracija i sloboda, da će sve biti bolje, pravednije… U svakom slučaju pamtim taj period kao naivno, prekrasno djetinjstvo i studentske dane bez ikakve dogme i prljavštine u zemlji koja se zvala Jugoslavija.

NACIONAL: Mizar je bila prva makedonska grupa koja je pjevala na makedonskom jeziku i ostvarila uspjeh u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Čak je i Vlatko Stefanovski u to vrijeme pjevao na tadašnjem srpsko-hrvatskom jeziku. Koliko je za to bio presudan vaš glazbeni stil gothic rock i darkwave, odnosno obraćanje specifičnoj publici?

Svakako da je bio presudan naš glazbeni stil, ali i naša želja da stvaramo vlastiti glazbeni identitet. Mizar je panslavenski koncept i normalno je da je naš glazbeni identitet makedonski ili balkanski. Svakako je tu bio i utjecaj britanskih bendova, a prije svega darkwave bendova koji nisu imali country rock, hillbilly i blues utjecaje na kojima se i bazira rock glazba. Kad sam prvi put čuo Joy Division, odmah sam pomislio da je to nešto drugačije, mistično, ritualno, istočnjački misticizam. Durovi i makedonski jezik mogli bi biti blizu u tom glazbenom konceptu. Zatim su se pojavili i bendovi kao što su Dead Can Dance i Cocteau Twins i sve je bilo jasno. Inače, prvi Mizarov album je prvi rock album u povijesti makedonske suvremene glazbe, što je s današnjeg aspekta, mogu slobodno reći – tragično!

NACIONAL: U to vrijeme jedan od najvažnijih događaja za karijeru nove grupe je bio festival YU Rock Moment koja se održavao u Zagrebu. To je bilo natjecanje mladih rock bendova iz cijele tadašnje Jugoslavije, na kojem ste nastupili u finalu, na tadašnjem Trgu Republike, pred više tisuća posjetitelja. Koliko su vam sudjelovanje na YURM- i nastup pomogli u karijeri?

YURM je bio alfa i omega jugoslavenskog novog vala. Taj festival je bio progresivno mjesto za bendove poput Mizara. Ne smijemo zaboraviti da je tada postojao i turbo folk i kičasti pop. Snimiti album u to vrijeme je bio Sizifov posao. Na našu sreću, tu je bio YURM, Polet, Mladina, Mlad Borec, a pomogli su nam i naš menadžer Goran Lisica Foxa te Boris Bele iz Helidona. Taj nastup na tadašnjem Trgu Republike pamtim jako dobro. Bilo je odlično!

NACIONAL: U Zagrebu ste od početka karijere imali svojevrsni kultni status. Koliko je to bio utjecaj tadašnjeg trenda darkera, odnosno gothic stila mladih i obožavanja globalnih rock zvijezda poput Bauhausa, Simple Mindsa, Sisters Of Mercy, Cocteau Twins…?

Svakako da je to bilo povezano s tadašnjim trendom. Gothic rock je u to vrijeme bio globalno popularan. Prije svega u Europi. U Americi je stekao popularnost tek 90-ih. Svi ti bendovi su doživjeli vrhunac 80-ih jer su bili svježi i novi. Na primjer, kad sam živio u Australiji 90-ih godina, gothic rock je bio potpuno marginaliziran. Nick Cave je svirao pred 5000 ljudi a John Farnhman (njihov Mišo Kovač) pred 200.000 ljudi. Znamo koliko je Cave bio popularan u bivšoj Jugoslaviji.

NACIONAL: Pravoslavlje, Bizant i crkveni napjevi su obilježili vaš glazbeni izraz koji ste spretno spojili s gothic rockom. Je li crkva imala ikakvih prigovora zbog toga ili je bila sretna da ste kroz suvremen pristup probudili interes za makedonsku glazbenu baštinu?

Nije to baš bilo tako jednostavno. Sve je bilo na početnom nivou. Treba još puno istraživati i raditi na tome. Mizar i Anastasia su dobra baza i podloga za buduće generacije koje žele naslijediti naše glazbeno iskustvo. Crkva tada nije imala nikakvih prigovora jer je i sama bila underground. Smatram da je to bolje za crkvu nego kad je vlast i kad je mainstream jer tada gubi neke osnovne karakteristike.

NACIONAL: Kako su reagirali tadašnji političari s obzirom na vašu povezanost s crkvenom tradicijom ali i na vaš uspjeh u Jugoslaviji?

Tadašnji političari su bili potpuno izvan vremena, nespremni za vrijeme koje je dolazilo, a danas znamo da uopće nije bilo lako. Bilo je nekih prepreka, ali ne toliko da smo mogli reći da smo disidenti. To bi bilo pretenciozno. Problem je, gledano s povijesne perspektive, zašto je prvi album na makedonskom jeziku morao biti snimljen u Ljubljani, u studiju Tivoli, a ne u Skopju koji je imao svjetski studio i televiziju koju je gradio BBC. Problem je jesu li makedonski političari imali viziju i sluh za vrijeme kad je Makedonija trebala postati nezavisna, što znači milijun problema: ime zemlje, identitet Makedonaca, unutarnje uređenje i problemi s albanskim stanovništvom, spor sa Srbijom oko crkve i tako dalje.

MAKEDONSKA GRUPA MIZAR NA POČETKU KARIJERE RANIH 1980-IH GODINA FOTO: Arhiva
MAKEDONSKA GRUPA MIZAR NA POČETKU KARIJERE RANIH 1980-IH GODINA
FOTO: Arhiva

NACIONAL: Jedan od zaštitnih znakova grupe Mizar bio je i karizmatični pjevač izrazito dubokog glasa Goran Tanevski. On je nekoliko puta odlazio iz grupe i ponovo se vraćao. Što je danas s njim?

S Tanevskim se ne družim mnogo. Mislim da ima svoj vlastiti projekt. U svakom slučaju, divan čovjek i umjetnik.

NACIONAL: U jednoj fazi grupe pjevač je bio i Goran Trajkoski koji je osnovao grupu Anastasija. I tada a još više sada, svoj je talent više usmjerio prema kazalištu i filmu kao i na neke međunarodne glazbene suradnje. Jeste li s njim u kontaktu, pratite li njegov rad?

Trajkovski mi je jako dobar prijatelj, pratim njegov rad i mogu samo pohvaliti sav njegov opus. Mislim da je on jedan od najboljih pjevača u jugoistočnoj Europi i nadam se da ćemo jednog dana opet zajedno raditi novi album.

NACIONAL: Početkom 90-ih ste se preselili u Australiju gdje ste osnovali grupu Kismet, s kojom ste ostvarili pristojan uspjeh i objavili nekoliko albuma. Međutim, Kismet je bio dosta žanrovski drugačiji od Mizara. Kako to?

Kismet je bio drugačiji format od Mizara. Prije svega, to su bile 90-e godine i utjecaj elektronske glazbe je bio dosta velik, a ni utjecaj Australije se ne smije zanemariti. Imali smo američkog izdavača. To je bila diskografska kuća Tone Casualties iz Los Angelesa, tako da sam mogao eksperimentirati bez ikakvog opterećenja, što nije slučaj s Mizarom koji je ipak sasvim druga glazbena forma.

NACIONAL: Kako je na vas utjecao rat i sve što se događalo 90-ih?

Što se tiče rata u Jugoslaviji, to je veliki ožiljak za našu generaciju, prekid kontinuiteta i raskid s jednim kulturnim prostorom, velika tragedija.

NACIONAL: U jednom momentu karijera Mizara se mogla nastaviti u SAD-u jer ste počeli surađivati s jednim američkim producentom koji se jako zainteresirao za vas. Gdje je zapelo?

To je bio Gabor Csupo iz diskografske kuće Tone Casualties. On je mađarski emigrant koji je radio ”Simpsone” i njegov glavni urednik Rudolph Carrera, koji je veliki fan Mizara i Kismeta, ali je tvrtka prestala s radom 2003. jer je globalizam kucao na velika vrata i nije više bilo mjesta za nezavisne diskografske kuće.

NACIONAL: Pjesma ‘Počasna strelba’ proglašena je u Makedoniji najljepšom makedonskom pjesmom posljednjih 20 godina. Kakav status Mizar ima danas?

Mizar postoji već 30 godina i ima status mainstream grupe. Pogotovo jer je zadnji album ‘Deteto i beloto more’ bio vrlo uspješan u Makedoniji. Vrijeme je za nove bendove. Da vidimo što generacija mladih Makedonaca ima novoga za reći, kao što je i normalno.

NACIONAL: Kada usporedite 80-e, vrijeme formiranja Mizara, s današnjim vremenom, koliko je moguće da se u Makedoniji pojavi slična grupa s karakterističnim glazbenim izrazom i izraženom osobnošću?

Leb i sol, Mizar, Anastasia i Arhangel su odlična osnova za mlade generacije. Ti bendovi suo dobra tradicija koja treba dobiti produžetak.

NACIONAL: Kako biste opisali makedonsku glazbenu scenu? Na koje bendove treba obratiti pažnju?

Ima super bendova, jaka je metal scena, dešava se puno koncerta. Bendovi su Chromatic Point, Vizija, Bernajs Propaganda, Sako Kostov, Pmg Kolektive, Aleksandar Pejovski, kanal 103, Pikolomini, Novogradska, Foolish Green…

NACIONAL: Na političkoj sceni u Makedoniji skoro svaki dan se događaju potresi kao malo gdje drugdje. Kako se vi snalazite u svemu tome, s obzirom na to da ste politički angažirani?

Makedonija se već 25 godina nalazi u status quo situaciji. Sa svim svojim unutarnjim i vanjskim problemima, u nezavršenoj tranziciji koja je počela 1980., nakon smrti Josip Broza Tita. Sad je krajnje vrijeme da izađemo iz tog začaranog kruga jer je Makedonija multikulturno društvo i vrijeme je da se izgradi politička nacija, bez obzira na etničku pripadnost. Ja sam optimist jer je to samo proces koji imaju sve nove i mlade zemlje kao što je Makedonija.

NACIONAL: Posebno ste se angažirali u očuvanju imena Makedonije i u obrani nacionalnog i kulturnog identiteta. Je li se promijenila politika Grčke prema Makedoniji nakon političkog zaokreta i formiranja nove vlade? Kako vi vidite budućnost Makedonije?

Nikada u životu ne bih potpisao promjenu našeg ustavnog imena Makedonija, pa da poslije sljedećih sto godina pjevaju o meni u narodnim pjesmama. Pogotovo ne pod ucjenom ulaska u NATO ili EU. To je glupost bez presedana. Za to imamo političare koji primaju plaću. Oni neka srede taj problem. Syriza i španjolski Podemos su nešto najbolje što se moglo desiti u Europi u zadnjih 25 godina. Sad ćemo vidjeti što će biti dalje. Makedonija je na liniji fronte između Rusije i Europe. Točno na granici Euroazije. Amerikanci pokušavaju spriječiti bilo kakvo ujedinjenje Europe i Rusije. U svakom slučaju, Makedoniju vidim u krajnjem političkom procesu u Europskoj uniji, ali i s dobrim odnosima s Rusijom.

NACIONAL: Godine 2010. objavili ste odličan album ‘Deteto i beloto more’ na kojem je vokal preuzeo muški pravoslavni zbor Hermosini. Ima li ime albuma simbolično značenje i kako je primljen, s obzirom na izrazito naglašeni tradicijski glazbeni element?

Pjesma ‘Belo more’ je posveta mom djedu koji se borio u grčkom građanskom ratu od 1946. do 1949 kao Makedonac, nakon čega je cijela familija emigrirala u Jugoslaviju jer monarhističko-fašistička vlada nije priznavala makedonsku manjinu. Belo bore je drugi naziv za Egejsko more i tradicionalni folklor s tog albuma uglavnom dolazi iz te regije. Album je prošao izuzetno uspješno u Makedoniji.

NACIONAL: Vaš posljednji album ‘Sharena krava’ je ponovo pomak u odnosu na prethodni album. Znači li to da se Mizar ponovo traži ili je to jednostavno vaš znatiželjni karakter sklon glazbenim pomacima?

Iskreno, moj idol i čovjek koji zna kako se treba raditi glazba i umjetnost uopće je David Bowie. Jedan od najboljih umjetnika 20. stoljeća. Svaki njegov album je potpuno različit od prethodnog. Ponavljane istih tema i zvukova na svakom albumu je malo dosadno.

Komentiraj

FOTO:Arhiva
PODIJELI
Slobodni novinar, urednik, promotor i pisac. Dvadeset godina iskustva u organizaciji rock koncerata (preko 500 koncerata hrvatskih i inozemnih izvođača), press konferencija, izložaba i modnih revija. Jedan od osnivača Hrvatske novinarske rock nagrade Crni mačak i član Savjetodavnog tijela nagrade (Predsjednik Savjetodavnog tijela 1998.). Dugogodišnji radijski urednik i voditelj (Radio 101, Radio 1, Plavi radio), te rock kritičar (Radio 101, Plavi radio, Slobodna Dalmacija, Vip Music, Tportal.hr, Rolling Stone). Redovan član Hrvatskog Novinarskog Društva. Prvi roman (Dolce Vita) objavila je nakladnička kuća Fraktura u ožujku 2004. 2005. kao autor i redatelj potpisujem dokumentarni tv film "Kad muzičari šokiraju" u produkciji nezavisne producentske tvrtke Trezor idea. 2010. od HGF-a (Hrvatski glazbeni festival) primam nagradu za životni doprinos razvoju i unaprjeđenju demo scene i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. U svibnju 2103. pokreće web portal www.spotdepo.hr.