Balet “Labuđe jezero” Petra Iljiča Čajkovskog, premijerno postavljen u petak u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu u koreografiji i režiji Vladimira Malakhova, strastvena je inscenacija jednog od najpoznatijih djela klasične baletne literature i zasigurno jedan od vrhunaca ovogodišnje sezone središnje nacionalne kazališne kuće.

Praizvedena u Moskvi 1877., bajkovita intimna drama o ljubavi i izdaji jednog od najvećih skladatelja romantizma na pozornici HNK-a Zagreb prvi je puta postavljena, i to samo neki njezini dijelovi, još 1921., dok je prvu cjelovitu izvedbu zagrebačka publika imala prilike pogledati tek 1962. Posljednji je put postavljena 2007. u koreografiji Engleza Dereka Deanea.

Najnovija inscenacija tog slavnog djela oduševila je u petak premijernu publiku zagrebačkog nacionalnog teatra u kojoj su, među ostalima, bili i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, te predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić, a koja je izvođače i autorski tim ispratila uz ovacije, dok se predsjednica Grabar-Kitarović popela na pozornicu čestitati umjetnicima.

Danas sinonim za klasičnu baletnu umjetnost, “Labuđe jezero” popularnost je steklo tek nakon skladateljeve smrti, nakon izmjena koje su za sanktpeterburško kazalište 1896. koreografirali Marius Petipa i Lev Ivanov.

Na tu se verziju oslanja većina inscenacija toga “najpopularnijeg bijelog baleta”, pa se tako na njih, i jednu staromoskovsku izvedbu, oslonio i Malakhov, proslavljeni ukrajinski plesač i koreograf, kojemu je to prva suradnja sa zagrebačkim HNK-om i prva interpretacija “Labuđeg jezera” nakon što je sam u njemu nastupio u 24 verzije.

No, Malakhov se odlučio na neke preinake u glazbenom smislu, što je odmah tražilo i neka drugačija koreografska rješenja pa tako u najnovijoj HNK-ovoj produkciji toga djela ima i dosta novoga – ponegdje su od originala ostavljeni samo detalji, treći je čin potpuno drugačiji s iznimkom pas de deuxa, koji je Petipaino rješenje, dok je nekim ulogama otvoreno više prostora.

Priča je poznata – proslava je rođendana princa Siegfrieda; mladi su okupljeni u zabavi i plesu, zabavlja ih Dvorska luda, dolazi i Kraljica. Na dvorskoj svečanosti princu se predstavljaju najljepše princeze iz mnogih zemalja, no princ ni za jednu nije zainteresiran. Iznenada nebom prelijeće jato labudova koje zaokupi njegovu pozornost pa naoružan samostrelom kreće za njima u lov prema jezeru.

Tamo zli čarobnjak Rotbard, napola čovjek a napola ptica, začaranima drži brojne prelijepe djevojke, među kojima i otetu princezu Odettu, sve pretvorene u labudove i osuđene da žive životom ptice na obali njegova jezera. Djevojke samo noću poprimaju lik djevojaka-labudova. Obasjane mjesečinom ugleda ih Siegfried i smjesta se zaljubi u Odettu.

Ona mu odaje tajnu, čarolija koja ju je zarobila nestat će samo ako sretne čovjeka koji će joj zauvijek darovati svoje srce i svoju riječ nikada neće pogaziti. Posve siguran kako je pronašao pravu, princ se kune na vječnu ljubav i obećava da će joj ostati vjeran do kraja života.

No, Rotbart, odlučan to spriječiti, nepozvan dolazi na službenu dvorsku ceremoniju proslave prinčeva rođendana zajedno sa svojom kćeri Odilijom koja, odjevena u crno, izgleda poput negativne zrcalne slike zavodljive labuđe princeze.

Siegfried ne može skriti svoje oduševljenje i, prevaren sličnošću, bez razmišljanja prihvati da je demonska čarobnjakova kći njegova voljena. Obmanut, prekrši vlastito obećanje dano Odetti i time joj odrekne mogućnost spasa… Prinčeva zabluda uništava vrijednost njihove ljubavi koja se više ne može ostvariti jer demonski Rotbart potpuno ovlada njihovom sudbinom.

Čajkovski je za “Labuđe jezero” skladao 29 plesnih brojeva i uvertiru, no vjerojatno najpoznatija glazbena tema među njima je tema labudova, koja se prvi puta javlja pri kraju prvog čina, stvarajući nadnaravnu atmosferu napetog iščekivanja, da bi se isti motiv, u bržim ili sporijim varijacijama, ponavljao kroz čitav balet, navješćujući preobrazbe i promjene atmosfere.

U ulozi princa Siegfrieda na premijeri je nastupio Andrea Schifano, Odettu/Odiliju utjelovila je Miruna Miciu, a demonskog Rotbarta Guilherme Gameiro Alves. Izvedbom se ističe i Dvorska luda, Takuya Sumitomo, no brojne su solističke točke u izvedbi solista i solistica Baleta HNK-a koje je publika ispratila aplauzom i ovacijama.

Ništa manje dojmljivi nisu ni grupni plesovi labudica, koreografirani skladno, graciozno i dinamično.

Intimnu psihološku dramu uokvirenu bajkovito fantastičnim elementima i predivnom dramatično-romantičnom glazbom, Malakhov je postavio bez praznoga hoda, nastojeći plesom prenijeti sve poruke priče, a raskošnost i dramatičnost obilježavaju i odličnu scenografiju i bogate kostime Španjolca Jordija Roiga.

Orkestrom HNK-a na premijeri je ravnao novi stalni dirigent Baleta HNK Zagreb Dian Tchobanov.