U ponedjeljak u 19 sati u zagrebačkoj Galeriji Forum otvara se izložba Hajrudina Kujundžića ‘Tako čudesno nemoderan’.

Izložba ostaje otvorena do 4. prosinca.

Hajrudin Kujundžić ostvario je jedinstven opus u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, a ova izložba je prilika za ponovno otkrivanje zagrebačkoj publici ovog izuzetnog umjetnika.

“Tko smo, odakle smo i kuda idemo?, pitanja su koja odzvanjaju iz dubina vremena, ali i iz začudnih Kujundžićevih likova. Šutljive glave, velikih očiju i često zgrčeni, oni odaju tjeskobu egzistencije i mnoge ljudske drame. I to istinske ljudske drame”, piše u predgovoru izložbe ravnatelj Kulturno informativnog centra, Petar Bujas.

U katalogu izložbe otisnut je i tekst voditelja Galerije Forum, Feđe Gavrilovića, koji priznaje važnost kontekstualizacije Kujundžićeva stvaralaštva u vremenu enformela, ali posebno naglašava humanističku crtu njegovih slika u kojima umjetnik koristi pijesak umiješan u boju. “Osim što daje teksturu, pijesak sugerira nestalnost, osipanje, trunjenje. Prolaznost stvari i, dakako, čovjeka”, napisao je.

U katalogu je i esej politologinje i kulturne kritičarke Dine Pokrajac, slikarove unuke, koji pruža intiman pogled na odrastanje u okrilju tog začudnog slikarstva i likova koji ‘enigmatski šifrirani, kao da dolaze iz nekog drugog vremena’.

Hajrudin Kujundžić rođen je 1915. u Velečevu, pokraj Ključa u BiH, a umro u Zagrebu 1986. godine. Sudjelovao je u Narodnooslobodilačkoj borbi, a potom završio slikarstvo na zagrebačkoj Likovnoj akademiji u klasi Jerolima Miše (1951.), nakon čega nastavlja usavršavanje u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića.

Živio je u Zagrebu i u Selcu, na Kvarneru, gdje je 1967. preuredio stari mlin i otvorio Galeriju Toč. U Selcu je ostvario i značajne javne narudžbe: fresku na zgradi tamošnjeg Turističkog ureda, kao i freske u mrtvačnici. Interes za fresko-tehniku javio mu se kada je 1950-ih za fundus Gliptoteke kopirao istarske srednjovjekovne zidne slike.

Bio je predsjednik HDLU-a 1976.–1979. godine, dobio je Nagradu Grada Zagreba, izlagao je na brojnim međunarodnim izložbama, između ostalog u Amsterdamu, Milanu, Beogradu, New Yorku, Mainzu, Beču, a u Zagrebu je održao niz značajnih izložaba, još od 1957., kada prvi put samostalno nastupa u Umjetničkom paviljonu.