U Turskoj tlo i dalje podrhtava. Spasioci ponovno tragaju za preživjelima pod ruševinama nakon što su sinoć još dva potresa pogodila jugoistok zemlje, nedaleko od granice sa Sirijom. Poginulo je najmanje 11 ljudi. Stotine su ozlijeđene u urušavanju već oštećenih zgrada, koje su ovi najnoviji jaki potresi – sravnili sa zemljom.

Prvi – magnitude 6.4 s epicentrom u Defneu, nedaleko od grada Antakije, dogodio se oko 20 sati. Tri minute poslije – potres magnitude 5.8 – pogodio je Samandağ, grad na obali, južno od Antakije. Tlo se zatreslo i u okolici Alepa, na sjeverozapadu Sirije. Jučerašnji su se potresi dogodili točno dva tjedna od onih katastrofalnih, 6. veljače, koji su razorili dijelove dviju zemalja te odnijeli više od 41 tisuću života u Turskoj i 6 tisuća u susjednoj Siriji. U tom razdoblju – to je područje podrhtavalo više od 6 tisuća puta.

Tomislav Marević, vođa spasilačkog tima koji je bio u Turskoj, za Dnevnik HRT-a je ispričao kako je izgledalo spašavanje preživjelih nakon razornog potresa.

– Tolika koncentracija ruševina u jednom urbanom području, najzahtjevniji oblici ruševina za spašavanje. To je nešto za što smo se pripremali cijeli život i imali nažalost priliku probati. Bilo je jako teško i dramatično, jako puno tužnih sudbina, obitelji koji čekaju najmilije ispred ruševina, svjesni su i oni da je vjerojatnost preživljavanja minimalna, mi nekako dajemo nadu, rekao je Tomislav Marević, načelnik Sektora za pripravnost i koordinaciju Ravnateljstva civilne zaštite.

Uobičajena je praksa, istaknuo je, da se nakon tako zahtjevnih i teških terena primi psihološka pomoć.

– Scene su stravične. Svatko to drugačije doživi. Mi ni sami još nismo svjesni kako smo. Već imamo termine s Crvenim križem tako da se napravi prevencija eventualnog razvoja posttraumatskog sindroma, rekao je Marević dodajući da će takvo savjetovanje svakako pomoći spasiocima.

Hrvatski spasilački tim zasad ne planira ponovno u Tursku, a Marević je objasnio zašto:

– Turska ima sjajan sistem civilne zaštite, oni su izvrsno reagirali. Jedan od dokaza da imaju dobar sustav jest da su u samim počecima deklarirali da trebaju međunarodnu potporu. Bez obzira na novi potres, po meni oni to mogu sami, kontroliraju situaciju i ne vidim opcije da bi mi išli ponovno tamo, pojasnio je.

– Noćima ne spavam i sad opet potres. Prestrašena sam, užasnuta, ne osjećam noge, više se ne mogu ni pomaknuti, rekla je Vavva Tuncay, stanovnica Hataya.

Posvuda vlada beznađe, ljudi žive među ruševinama, ova dva nova potresa uništila su doslovno sve što je bilo preostalo. Grad Hatay srušen je do temelja. Jednaka situacija i u Diyarbakiru.

– Osjećamo samo strah i veliku nemoć. Ne možemo ući u zatvorene prostore, odmah nas obuzme panika. Neka nam Bog pomogne, rekao je Ayse Yildrim, stanovnik Diyarbakira.

No za dežurne službe i spasioce nema mira i odmora. Iako iscrpljeni, odmah kreću procijeniti novonastalu štetu.

– Snažno se zatreslo, jedva smo stajali, no odmah smo krenuli u obilazak kampa, provjerili sve stanovnike i, nasreću – svi su dobro, rekao je spasilac iz Hataya.

Turski predsjednik obilazi pogođena područja, nudi moralnu pomoć, ona konkretna teško dolazi, željeznička i cestovna infrastruktura gotovo da ne postoji.

– Bol koju osjećam ne može se opisati riječima, i sada ti novi potresi, nove žrtve, nova razaranja. Moramo nastaviti sa spašavanjem i raščišćavanjem ruševina, rekao je Recep Tayyip Edogan, turski predsjednik.

Kako prolazi vrijeme, život u privremenom smještaju postaje sve teži. Nema vode, lijekova, pojavljuju se zarazne bolesti.

– Sve je veći broj zaraženih, pogotovo među djecom. Ne možemo održavati higijenu, ja se nisam oprala već sedam dana, stopala su mi se počela inficirati, rekla je Sara Mohammed, liječnica.

Turska i Sirija suočene su s problemima koje ne mogu riješiti same. A stalno podrhtavanje tla dodatno otežava posao brojnim humanitarnim djelatnicima koji pokušavaju pomoći napaćenom stanovništvu.