Rođena 21. veljače 1923. godine pod imenom Eunice Waymon, Nina Simone je počela svirati klavir sa svoje tri godine. Hvaljena kao čudo od djeteta, stavljena je pod skrbništvo jedne bjelkinje u malom gradu Sjeverne Karoline, iz kojeg je potjecala i odgojena je s težnjom da postane prva crnkinja koja će svirati u Carnegie Hallu.

Već njeni prvi dodiri s rasizmom probudit će njezin kasniji aktivizam. Simone se dobro sjećala kako je morala prolaziti tračnice koje su dijelile četvrt gdje je živjela njezina obitelj kako bi došla do bjelačke četvrti gdje je išla na satove klavira. Nezaboravne su joj bile slike kako su nepoznate bijele ruke učile njezine male crne ručice kako dodirivati tipke.

Simonein aktivizam je uzdignuo njezinu glazbu, izdižući njezine nastupe na kojima je ogolila svoju dušu do novih visina. No, Simoneina radikalna politika bila je dvosjekli mač. Iako je pretvorena u jednu od najvažnijih ikona pokreta za ljudska prava svojega vremena, njezina agresija odvojila ju je od njezinih glavnih obožavatelja. Dodir s publikom nije joj više bio dovoljan, htjela ih je “protresti do kostiju.” Napustila je svoju domovinu, svoju glazbu, i svoju obitelj, i pobjegla u Afriku, a kasnije se pojavila u Europi. Financijski je propala i borila se s teškom depresijom, prijatelji su je dovukli do Europe, stavili je pod utjecaj lijekova kako bi opet mogla pjevati i tako zarađivati za život te kako bi postupno opet obnovila svoju karijeru.

Nina Simone umrla je u Francuskoj u proljeće 2003. godine.