TOP 10 ukradenih umjetnina u Hrvatskoj

Objavljeno u Nacionalu br. 525, 2005-12-06

Iako je preprodaja ukradenih umjetnina četvrta na ljestvici najunosnijih zločina u Hrvatskoj, iza trgovine drogom, oružjem i ukradenim automobilima, u MUP-u se trenutačno nitko njom ne bavi

Od 1994. godine kada je ukradena iz splitskog Restauratorskog odjela, slika “Bogorodica s djetetom” najtraženija je i najvrjednija ukradena umjetnina u Hrvatskoj. Impozantnom ulju na platnu, za koje neki povjesničari umjetnosti pretpostavljaju da je djelo majstora Leonardove slikarske radionice, točna se vrijednost ne zna, no procjenjuje se u rasponu od četrdeset pa sve do tristo tisuća eura. Nepoznati pljačkaš sliku je ukrao netom prije dovršenja njezine restauracije na koju su je u Split poslale časne sestre iz Benediktinskog samostana u Krku.

Od te vrijedne umjetnine, koje se u splitskom Restauratorskom odjelu sjećaju kao izuzetnog djela koje plijeni posebnošću i ljepotom, ostao je tek izvorni okvir koji je zbog restauracije s nje bio skinut i ostavljen u kutu prostorije u kojoj se u vrijeme krađe nalazila. “Bogorodica s djetetom” jedno je od 4100 umjetničkih djela u Hrvatskoj koje su od \’91. godine do danas bile predmetom 1800 različitih kaznenih djela, te najtraženija od 33 umjetnine na MUP-ovu popisu otuđenih i nestalih. Na tom je popisu najviše slika, točnije njih deset, osam je sakralnih predmeta, sedam skulptura, četiri instrumenta, te po jedna knjiga i primjerak starog oružja. No kako MUP-ovi podaci, javnosti dostupni na bazi podataka izloženoj putem www.mup.hr, obuhvaćaju tek razdoblje do 2003. godine, te kako na njemu nisu predočeni potpuni podaci o ukradenim umjetničkim djelima, nemoguće je saznati koliko je umjetnina ukradeno i kolika je njihova vrijednost.

Tako na popisu nema ni plijena dviju velikih ovogodišnjih pljački. Obje su se dogodile na istom mjestu, u samostanu Svete Marije nedaleko Makarske iz kojeg je u kolovozu ukradeno 14 slika Mladena Veže, a samo pet mjeseci ranije pljačkaši su sa sobom odnijeli amforu, antički reljef, dio kamene statue i glavu rimskog boga Jupitera načinjenu od bronce.

Pokušavajući doći do ažuriranih podataka o ukradenim umjetninama, mjestu i datumu krađe, Nacionalova se novinarka u nekoliko navrata obratila Josipu Vrbiću, inspektoru Odjela organiziranog kriminaliteta na kojeg su je uputili MUP-ovi glasnogovornici. No osim obećanja da će MUP-ova baza podataka na stranici www.mup.hr ubrzo biti obnovljena i broja kaznenih djela vezanih za umjetnine, Josip Vrbić odbio je dati ijedan konkretan podatak o ukradenim umjetničkim djelima. Tek nakon upornog inzistiranja novinarke, te dva i pol tjedna čekanja, u redakciju stiže šturi policijski osvrt s općim statistikama kriminala vezanog za umjetnine u kojem jasno stoji da u sjedištu MUP-a, u Odjelu organiziranog kriminaliteta radi samo jedan kriminalistički službenik koji je specijaliziran za ovu problematiku.

No budući da je riječ o istom inspektoru koji je Nacionalu danima odbijao ustupiti ijednu konkretnu informaciju, te je na koncu u telefonskom razgovoru priznao kako se više uopće ne bavi kriminalom koji se tiče umjetnina, nije krivo zaključiti da se u Ministarstvu unutarnjih poslova trenutačno nitko ne bavi rješavanjem slučajeva ukradenih i falsificiranih umjetnina. Takav nemar posve je nerazumljiv pogotovo kada se upravo po policijskim procjenama zna da je preprodaja ukradenih umjetnina, zbog zarade koju ostvaruje na crnom tržištu, četvrta na ljestvici najunosnijeg kriminala, odmah iza trgovine drogom, oružjem i ukradenim automobilima.

U nemogućnosti da od nadležnog Ministarstva sazna kojih je deset ukradenih umjetnina najvrjednije, te okolnosti pod kojima su otuđene, Nacional se za pomoć obratio iskusnim galeristima poput Nikole Albaneže i Damira Grubića, te nekim povjesničarima umjetnosti koji su okvirno procijenili vrijednost umjetničkih djela na MUP-ovu “most wanted” popisu.

Prema njihovim procjenama druga na listi deset najvrjednijih je slika nepoznatog autora “Dva viteza lovca” ukradena u Iloku. Riječ je o djelu nastalom u 18. stoljeću, a koje bi zbog svoje iznimne kvalitete, rijetko viđenog stila slikanja portreta, i impozantnih proporcija od 265 i 157 centimetara, danas moglo dostići cijenu od oko četrdeset tisuća eura. “Portret gospođe Bravičić”, ulje na platnu Vlahe Bukovca ukradeno u Zagrebu, treća je najvrjednija ukradena umjetnina. Slika dimenzija 60 sa 100 centimetara danas bi mogla postići cijenu od oko 25 tisuća eura. Murtićeva “Lumbarda”, ulje na platnu ukradeno u Zagrebu na četvrtom je mjestu zbog cijene koja bi mogla iznositi oko 15 tisuća eura. Peta s popisa najvrjednijih, slika je imena “Silazak Duha Svetoga”.

To ulje na platnu nepoznatog autora ukradeno je u Jasenovcu, a vrijednost mu je procijenjena na oko deset tisuća eura. Nepoznati autor u 19. je stoljeću uljem na platnu naslikao “Portret grofice Eltz”, koji je ukraden u Iloku, a čija bi vrijednost danas mogla doseći osam tisuća eura, te je zato šesta najvrjednija ukradena umjetnina u Hrvatskoj. Iza nje na listi slijedi “Motiv iz Parisa”, Slavka Stolnika, jedna od 82 njegove ukradene slike, koje je nepoznati lopov otuđio iz Stolnikova doma u Donjoj Voči. Ta slika, procjenjuju galeristi, danas bi vrijedila od pet do sedam tisuća eura. Jednako vrijednom procijenili su i ikonu Svetog Nikole naslikanu u 17. stoljeću u tehnici tempera na drvu, koju je nepoznata osoba ukrala iz Zadarskog restauratorskog zavoda. Pretposljednja na listi deset najvrjednijih, slika je Mirka Račkog – “Tunel u Gračanima”. Ovo ulje na platnu ukradeno u Zagrebu procijenjeno je na oko šest tisuća eura. Tisuću eura manje vrijedi deseta najvrjednija ukradena slika “Sveti Ivan Krstitelj” nepoznatog autora iz 19. stoljeća.

Kao što pokazuje i Nacionalov popis deset najvrjednijih i najtraženijih ukradenih umjetnina, u Hrvatskoj se najčešće kradu slike, i to u 80 posto slučajeva, a lopovi često odnose i liturgijske predmete, skulpture pa i instrumente poput orgulja. Čak 85 posto prijavljenih krađa odnosi se na pljačke privatnih stanova i obiteljskih kuća, pa se upravo stoga privatnim vlasnicima vrijednih umjetnina savjetuje da ih fotografski i pismeno dokumentiraju, ne bi li u slučaju krađe potraga za njima bila što lakša. Bez takvog opisa vrijednog umjetničkog djela, vrlo je teško raspisati potragu, pronaći ga, identificirati pa tako i vratiti vlasniku. To potvrđuje i zagrebački galerist, stručni procjenitelj aukcijske kuće “Kontura” Nikola Albaneže koji objašnjava kako se galerije mogu zaštititi od mogućnosti da im netko podvali ukradeno umjetničko djelo: “U \’Konturi\’ koristimo svojevrstan mehanizam zaštite na način da svatko tko nam donese umjetninu mora potpisati, pod mogućnošću krivične odgovornosti, da je njezin vlasnik. Više od toga se na razini aukcijske kuće ne može se učiniti. Ako posumnjamo da je neko djelo ukradeno, kao što se nekoliko puta i događalo, odmah obavještavamo policiju”, objašnjava stručni procjenitelj aukcijske kuće “Kontura” Nikola Albaneže. On je, kao i većina njegovih kolega, uvjeren kako bi učinkovitosti borbe protiv kriminala vezanog za umjetnine itekako pridonijele obavijesti o ukradenim predmetima koje bi policija mogla i trebala slati galerijama i aukcijskim kućama.

“Ukoliko bi policija pri svakom saznanju o krađi umjetnine na naše e- mail adrese poslala obavijest o krađi i eventualnu fotografiju ukradene umjetnine, lopovima bi bilo daleko teže plasirati je. No nažalost, takva praksa u nas još ne postoji pa se zbog toga zna dogodit da se u nekoj galeriji par godina od krađe otkrije ukradena slika, a da galerist nikada nije ni saznao da se krađa dogodila. No da je policija obavijestila galerije čim je slika ukradena galeristi bi mogli promptno reagirati kada se na njihovim vratima pojavi takvo što. Ovako je to još uvijek traženje igle u plastu sijena”, komentira Nikola Albaneže i dodaje da su vlasnici umjetnina i kolekcionari ipak svjesni da postoji opasnost da im u potrazi za umjetničkim djelima za svoje privatne kolekcije netko može proturiti ukradenu umjetninu. “Zbog toga se sve češće traži mišljenje stručnjaka, što je korisno, no na žalost ne i dovoljno da se stane na kraj krađi umjetnina jer ponekad ni sam stručnjak ne može znati je li riječ o djelu koje je bilo ukradeno”, zaključuje Nikola Albaneže.

Treba znati da će onaj tko je ukrao umjetničko djelo, isto nastojati prodati u što kraćem roku i to za daleko nižu cijenu od one koju realno ima na tržištu, tvrdi vlasnik zagrebačke galerije “Grubić”, Nikola Grubić: “Kome god da takvu umjetninu ponudi, bilo privatnim kolekcionarima ili nekoj galeriji, učiniti će to po izrazito povoljnoj cijeni, a to je uvijek jasan signal da je riječ o nečem sumnjivom. Uz to, takve umjetnine ponudit će u pravilu bez potrebne dokumentacije i neće govoriti o njihovu porijeklu. Eventualno će se pozvati na nasljedstvo ili će izmisliti lažnu priču o tome kako je došao do umjetnine, naglašavajući često kako je u nevolji te da mu je hitno potreban novac zbog čega je primoran prodati vrijednu stvar. Nažalost, mnogi se polakome pred mogućnošću da za malen novac dođu do vrijednog umjetničkog djela, pa ga kupe ne razmišljajući previše o sumnjivim okolnostima, a kada se to dogodi kradljivcu se lako gubi trag”, upozorava Damir Grubić i dodaje kako, kod kriminala vezanog za umjetnine postoji i varijanta kada kolekcionari unaprijed naručuju krađu određena djela, no tvrdi da su takve krađe po narudžbi puno učestalije u zapadnim zemljama nego li u nas. “Čini mi se da oni koji kradu umjetnine u Hrvatskoj nisu upoznati s njihovom vrijednošću ili opusima nekih umjetnika. To su vjerojatno sitni lopovi i obični kradljivci koji kradu sve što mogu pronaći.”

Vlasnik galerije Grubić kaže da je i sam bio u situacijama u kojima su mu nuđene umjetnine sumnjiva porijekla. Znalo se dogoditi da mu netko ponudi vrijedne umjetnine koje su, doduše, “vruća roba”, ali koje se prodaju za sitan novac. “Odmah sam pretpostavio da je to namještaljka i da me se pokušava kompromitirati pa sam odbio svaki daljnji razgovor”, kaže Grubić. Prisjeća se kako su se nekada znali pojavljivati raznorazni prevaranti čija su meta bili i sami umjetnici. “Varalice vrlo pristojna izgleda i zavidne uljudnosti umjetnike bi molili da im daju pokoje svoje djelo za aukciju ili neki samostan, a kada bi pristali nestajali su s umjetninama i nikad se više ne bi pojavljivali”, kaže Damir Grubić. I on neophodnim smatra suradnju i stalnu komunikaciju MUP-a i galerista, kao i kreiranje detaljne baze podataka ukradenih umjetnina koju bi policija trebala ustupiti trgovcima umjetninama kako bi oni unaprijed bili upozoreni na to da bi im netko mogao ponuditi određeno ukradeno djelo.

“To bi olakšalo prepoznavanje ukradenih djela i zato je šteta što tako kvalitetna komunikacija s MUP-om ne postoji”, zaključuje galerist Damir Grubić i time potvrđuje činjenicu da se hrvatska policija neozbiljno i neodgovorno odnosi prema kriminalu vezanom za umjetnine, kojem njihove kolege u razvijenom svijetu pridaju veliku i zasluženu važnost.

FBI-ev TOP TEN najtraženijih ukradenih umjetnina

Američki FBI nedavno je objavio listu deset najvećih svjetskih krađa umjetnina upozoravajući kako trgovanje ukradenim umjetninama na crnom tržištu godišnje dosegne i do šest milijardi dolara. Napominjući kako se na popisu 10 najvećih krađa umjetnina nalaze djela neprocjenjive kulturne vrijednosti, FBI je izrazio nadu da će objavljivanjem najnovijeg TOP TEN popisa potaknuti javnost da pomogne u rješavanju krađa. 

 7000-10.000 umjetničkih predmeta opljačkanih u iračkom Nacionalnom muzeju 2003. godine.
12 slika ukradenih iz Muzeja “Isabella Stewart Gardner” u Bostonu 1990. godine.
Renoirova “Mlada Parižanka” i Rembrandtov autoportret ukradene iz švedskog Nacionalnog muzeja u Stockholmu 2000. godine.
· “Vrisak” i “Madonna” Edwarda Muncha ukradeno iz Munchova muzeja u Oslu 2004. godine.
·  “Zdjela soli” Benvenuta Cellinija ukradena u bečkom “Kunsthistorisches muzeju” 2003. godine
· Caravaggiova slika ukradena u Palermu 1990. godine.
· Stradivarijeva i violina Davidoff-Morini ukradene u New Yorku 1995. godine.
· Van Goghove slike “Skupina koja napušta crkvu u Nuenenu” i “Pogled iz Scheveningena” ukradene iz amsterdamskog muzeja “Vincent Van Gogh” 2002. godine.
· Slika Paula Cezannea ukradena iz oxfordskog “Ashmolean muzeja” 1999. godine.
· Da Vincijeva slika “Yarnwinderska Madonna” ukradena iz škotskog dvorca Drumlanrig 2003. godine.

Komentiraj

Source:Marina Biluš