Tradicionalni, 16. po redu, zagrebački koncert klape Intrade održat će se 2. prosinca u Dvorani Dražena Petrovića. Ovaj put će Intrade zagrebačkoj publici pjevati i pjesme s novog albuma ‘Još bi tija’. O njemu Tomislav Bralić kaže: „Novi je album izašao ovo ljeto. Mi ga već pjevamo i promoviramo. Svaki album ima svoje novitete, a na ovom smo albumu spojili naše stare iskusne autore s mladim i novim snagama, ali nismo puno bježali od našeg prepoznatljivog stila, dobrog teksta i pjevne melodije. Kažu da je ovo naš najzreliji album. Publici se jako svidio. To mi je jako drago! Evo, baš je neki dan izašao spot za pjesmu ‘Laku noć’. To je pjesma s novog albuma. Spot je sniman u jednom rudniku. Priča u spotu je zanimljiva i zapravo mislim da je to jedan od najljepših spotova koje smo imali.“

Ova je godina za Intrade bila uspješna najgoro pandemijsko vrijeme iza njih je, a ljeto je bilo obilježeno velikim koncertima na povijesnim pozornicama te koncertima u Sloveniji na trgovima. Bralić kaže da su pjevali cijelo ljeto, obišli cijelu Hrvatsku i Sloveniju:

„Baš nam je bilo lijepo. Gdje god da smo došli ljudi su nas dočekali u velikom broju i spremni za pismu. Hvala Celje, Škofja Loka, Nova Gradiška, Opatija, Primošten, Zaprešić, Klis, Bibinje, Vrbanj, Pula, Sukošan, Novi Vinodolski i još mnogi drugi. Da, baš volimo te naše lijepe pozornice, kao što su Novi Dvori u Zaprešiću, Cave Romane kamenolom i druge na kojima smo pjevali. No, publika i atmosfera su najvažniji. Ove godine nam je, što se tiče toga, svugdje bilo odlično. Zato stvarno ne mogu neko mjesto izdvojiti.“

Klapska pisma nikad nije bila popularnija, nove klape dolaze, sve je više pjesama koje zaista postaju hitovi. Bralić je komentirao da je klapska pisma popularna oduvijek, ali da se sada – posljednjih godina – više približila narodu: „Sada klape pjevaju uz instrumente, imaju svoje hitove, pjevaju po festivalima, postale su dio estrade. Samo ja mislim da svaka klape treba krenuti a capella, bez instrumenata pa onda dalje… Klapa je dio mene, klapska pisma se piva u mojoj kući oduvijek, to je dio nasljedstva, najljepše pisme smo pjevali u obitelji. Mater je bila izvanredna pjevačica. Klapska pisma je poznata u cijelom svijetu, a mi je moramo čuvati, pjevati one stare pisme da se ne zaborave, prenijeti ih na mlađe da ne nestanu. Na taj način je mi štitimo od utjecaja stranih i, usudio bih se reći, manje kvalitetnih melodija. Imamo pravo bogatstvo i trebamo ga znati cijeniti!“