Davno je u školi pisala prvu zadaćnicu, na temu koja je otprilike glasila ‘što želim raditi u životu’. U zadaćnici je opisala čežnju – želi biti recenzentica, možda jednog dana čak književna kritičarka. Nastavnica nije imala nijednu zamjerku na rad, jednostavno je uzela crvenu kemijsku olovku, stavila dvije petice i velikim slovima napisala ‘sretno!’.

Danas Ella Hasel, gimnazijalka iz Vinkovaca, piše recenzije koje na Facebooku, u njezinog grupi Knjiški recenzeRAJ, čita preko četiri tisuće pratitelja. Uz blog i Facebook grupu, Ella vodi i istoimeni Instagram profil te odnedavno i YouTube kanal.

U školi je trenutno gužva, kraj je gimnazijske godine, ali ova svestrana 17-godišnjakinja pronalazi vremena za učenje i za svoj veliki projekt kojem posvećuje ljubav.

“Završavam drugi razred Opće gimnazije u Vinkovcima. Nisam opterećena ocjenama, zato puno toga i stignem napraviti”, ležerno mi kaže Ella u razgovoru kojeg smo, a kako drugačije, i odradili preko društvenih mreža.

Upravo to je prvo i želim pitati, otvarajući staru-novu složenu temu – mladi i lektira, pogotovo, zadani školski klasici. Kako danas privoljeti tinejdžera – koji većinu vremena provodi na najrazličitijim mrežama, posvećujući brzinsku pažnju video sadržaju – da čita, štoviše, da uživa u knjigama koje pripadaju davnim svjetovima, nekom sasvim drugom vremenu.

“Nije problem u našem obrazovnom sustavu, niti u staromodnim lektirama, nego u nedostatku ravnoteže. Dobro bi bilo tijekom školske godine ravnomjerno raspodijeliti obveznu i izbornu lektiru, tako da se učenik nađe u nečemu. Nisu svi na istoj razini, uvijek će nekome neka knjiga biti prerano ili prekasno na popisu. Ovako bi mlada osoba dobila mogućnost da se poistovjeti s, uvjetno rečeno, moderno napisanom knjigom i možda bi zavoljela čitanje. Nažalost, izborne lektire su jako rijetke i obradi ih mali broj učenika. Klasike moramo svi raditi, vjerojatno većina nevoljko”, kaže Ella.

Photo: Privatni album

Jedna je mama

Ona je oduvijek voljela čitati, ljubav prema knjizi poznaje otkako zna za sebe. A na konkretne korake ponukala ju je mama. Odmalena, ona je svoje dvije kćeri, Ellu i mlađu sestru Lotu, odgajala da vole knjige.

“Mama je završila hrvatski jezik i knjižičarstvo, to je današnja informatologija. Radi u školskoj knjižnici, u mojoj bivšoj osnovnoj školi Ivana Mažuranića u Vinkovcima. Ondje se zaposlila kada sam ja pohađala osmi razred. Svojim dolaskom, sve je osvježila. Pokrenula je projekte, naručila nove knjige, počela je voditi školski list, okrenula je cijeli prostor u kojemu se sada čita, igra šah, održavaju pub kvizovi ili pak autori dolaze predstaviti knjige. Na taj način privukla je mnoge učenike”, opisuje Ella koja je tako otkrila djelić zlatne spoznaje – posao se može raditi sa strašću.

No, nije sve išlo glatko; trema, svojevrsna sramežljivost, dakako da su čučali sa strane, sugerirajući da bi možda bilo bolje okaniti se otkačenih ideja u sredini koja voli svoju rutinu i izvjesnost. U Vinkovcima je, spomenut će Ella u razgovoru, prisutan pomalo pasivan mentalitet, zatvorena je to sredina, navikla na samu sebe i ne pušta lako druge i drugačije.

Ipak, njezina želja nastavila je tinjati; još je ranije za Lidrano pisala esej na temu ‘zašto mladi nemaju razvijeno kritičko mišljenje’. Jer ne čitaju ili ne čitaju dovoljno, iznijela je Ella.

Osobno je nastavila gutati knjige. U Pulu, gdje imaju obiteljsku kuću u kojoj provodi ljetne praznike, oduvijek su, kaže, nosili brdo knjiga. Pun auto knjiga za svakog od ukućana, nasmijala se glasno. Upravo je u Puli, za ljetne večeri, dobila ideju za blog. Sjedile su na terasi i Ella se žalila majci kako nema s kime prokomentirati knjige koje je pročitala. Mama joj je tada odgovorila pitanjem, ‘a zašto ne bi otvorila Facebook grupu i razgovarala s ljudima iz cijele Hrvatske koji imaju slične interese“.

Tako je nastao Knjiški recenzeRAJ. Znala je, kaže, da će je dio ljudi podržati, ali isto tako i da će je neki omalovažavati.

Bilo je to prije gotovo dvije godine, danas je to najveća Facebook grupa na našoj sceni koja okuplja ljubitelje knjiga. Grupa je zatvorenog tipa, no lako joj se pristupa. Svatko se može pridružiti i uživati u sadržaju. Ella, prema potpisanim ugovorima, ima obavezu objaviti recenziju, no istovremeno postoji i taj segment glasa čitatelja, gdje drugi ljudi ostave i svoje recenzije. Razmjenjuju se informacije, mišljenja, dojmovi.

Uz Facebook grupu, kojoj će u srpnju biti drugi rođendan, u siječnju je proslavila godinu dana Instagram profila i, prije nekoliko tjedana, hrabro je pokrenula YouTube kanal. Za njega, otvoreno govori, još uvijek ima tremu, snimanja joj ne idu uvijek lako. Ali, u svemu uživa.

Photo: Privatni album

Najmlađa blogerica

Inače, statistike govore kako u Hrvatskoj žene prednjače u čitanju knjiga; Ella potvrđuje da su žene najaktivnije i u njenoj grupi.

„Prema službenoj analitici, više od 90 posto publike Knjiškog recenzeRAJa čine žene, u dobnom rasponu od 25 do 35 godina. Muškarci su u manjini“, otkriva. Njezini pratitelji najvećim su dijelom iz Hrvatske, i to u dobi od 25. do 45. godine života. Ima ih nešto i iz susjedne BiH, Srbije, Njemačke, Austrije i Irske.

“Do sada sam surađivala sa svim hrvatskim nakladničkim kućama. Potpisala sam nekoliko ugovora, i to mi polako postaje posao uz školu”, kaže Ella. Recenzira knjige za izdavačke kuće Egmont, Budilnik izdavaštvo, Stilus, Diligo Liber, Beletra, Mozaik knjigu, Znanje, Puls… Moglo bi se neslužbeno reći da se je profilirala za žanr krimića.

Sebe, kaže, ipak ne bi nazvala influensericom. Ne, ne, prije će to biti književna blogerica.

“Preferiram blogerica, termin ifluenser postao je malo trivijalan, nabrao je oko sebe neko negativno ozračje. Na mojim društvenim mrežama i stoji ‘preporuka blogerice’. Ja sam nešto kao glas mladih na internetu. Konekcija s mladima. Mislim da sam trenutno najmlađa blogerica za knjige. Jasno da ne mogu istu recenziju dati ja sa svojih 17 godina ili netko s 37 godina. No, zato se i obraćam drugačijoj publici i mislim da na inovativan način tinejdžerima mogu preporučiti knjigu”, kaže.

Iako naše društvo nije na razini određenih europskih zemalja po mnogim temama, ipak, iznosi Ella, imamo vrlo razvijenu književnu bloger scenu. “Ima nas puno, umreženi smo, jedni drugima podržavamo radove na Instagramu”.

Uz školu i spomenuti projekt, Ella volontira u Društvu Naša djeca Vinkovci gdje godinama vodi radionice o knjigama, potičući literarno, likovno i dramsko stvaralaštvo među djecom. Ponekad i sama piše, voli pisati kratke priče, a odnedavno je na papir stavila i poeziju. Za sada je to intimno, samo za nju.

Najviše je raduje kada netko, preko njezinog Knjiškog RecenzerRAJa, zavoli knjige i čitanje.

“Evo, nagovorila sam svoje dvije tetke, potom i neke prijateljice da počnu čitati. Sve komentare koje mi ljudi ostavljaju čuvam, jer me motiviraju i puno mi znače. Elektronički dio screenshotam, isprintam i pretvorim u papirnati, posebice poruke u kojima ljudi pišu da su zbog mene počeli nešto čitati, opisujući kako ih je to dalje oblikovalo. Sve to čuvam u jednoj velikoj kutiji, to su one velike sitnice”, kaže Ella.

Photo: Privatan album

Knjige i kritičko razmišljanje

Čita i po tri knjige istovremeno. Kroz njezine ruke i tipkovnicu prođu brojna djela, možda je, kaže, i nezahvalno nabrajati. Tu su Inna Moore, Angela Marsons, Kate Quinn, Stieg Larsson i brojni drugi.

“Zadržavam pravo na kritičko mišljenje, trudim se prokomentirati sinopsis knjige, napravim razradu likova, nije to samo običan zaključak ‘sviđa mi se ili ne’. Što se tiče reakcija, jednostavno, ne može se svima svidjeti ili ne svidjeti ista knjiga. A drugo, mislim da mi struka još uvijek malo gleda kroz prste”, nasmijala se. U budućnosti zanima je recenziranje, lektoriranje, nakladništvo, općenito rad s knjigama. Želi ne izgubiti slobodu.

Ono prvotno oklijevanje u obraćanju publici iščezlo je.

“Danas s tolikim veseljem volim reći da mogu otići u bilo koji grad u Hrvatskoj i, zahvaljujući grupi, u svakom bi imala s kime popiti kavu”, kaže djevojka kojoj knjige život znače.