S njegovim je djelima njemački moderni roman uvršten u vrh svjetske literature, a pozitivan odjek njegova slojevita djela širom svijeta gotovo je nenadmašan. Nagrađen je Nobelovom nagradom 1929. godine. Bježeći pred nacizmom, otišao je u egzil, što je utjecalo i na profinjenost njegova jezičnoga umjetničkog izričaja. U Europu se vratio tek 1952. Umro je 12. kolovoza 1955. u Zürichu.

Godine 1901. objavio je svoje najveće prozno djelo, koje je kritika dočekala s oduševljenjem, roman “Buddenbrookovi”, kroniku patricijske obitelji koja u susretu s umjetnošću i duhovnom kulturom zaključuje svoje propadanje. Prikaz propadanja građanskih tradicija toliko je produbljen da se u svijetu romana našla cijela građanska Europa sredine 19. stoljeća.

Kao protivnik nacionalsocijalista 1933. napušta Njemačku. Time mu je oduzeto njemačko državljanstvo i počasni doktorat u Bonnu. Godine 1938. emigrira u SAD. Nakon Drugoga svjetskog rata objavljuje roman “Doktor Faustus”, u kojem duboko zahvaća u njemačku prošlost kako bi pokušao odgovoriti na pitanje zašto plemenita ćudljivost u darovitih Nijemaca katkad poprima značajke fanatizma.