TEXAS HOLD’EM nova igračka strast: Umijeće ratovanja hrvatskih pokeraša

Objavljeno u Nacionalu br. 710, 2009-06-23

NAJPOPULARNIJU KARTAŠKU igru na svijetu Texas Hold’em poker u hrvatskim kasinima i na internetu igraju mnoge javne osobe, poduzetnici i anonimni natjecatelji, a nekoliko domaćih igrača govori zašto ta igra nije kocka nego sport koji zahtijeva mnoga znanja

Gotovo svakodnevno u kockarnici pokraj zagrebačkog hotela International, ali i u ostalim casinima Hrvatske lutrije, okupljaju se brojni ljudi, različite dobi, interesa, imovinskog stanja i socijalnog statusa. U večernjim satima okupljaju se u prostranoj i uređenoj dvorani tik uz ulaz u casino. Neki od njih poznate su osobe, poput iluzionista Luke Vidovića ili poznatog zagrebačkog psihijatra Hermana Vukušića, a drugi anonimne osobe, koje se predstavljaju pseudonimom, izbjegavaju fotaparate, a svoj idenitet drže kao dobro čuvanu tajnu. Za stolovima obloženima zelenom tkaninom satima se natječu jedan protiv drugog, a nakon završene partije dogovore ponovni susret sutradan na istom mjestu i uz kratki pozdrav zapute se svaki u svom smjeru. Ipak, oni ne kockaju, novac koji izgube ili osvoje vrlo često su simbolični iznosi. Jedini razlog zašto dolaze u casino prilika je da igraju Texas Hold’em poker, kartašku igru koja je sve popularnija u Hrvatskoj.

Taj poker već godinama se smatra najpopularnijom kartaškom igrom na svijetu, a u nekim sredinama čak i sportom. Ipak, u Hrvatskoj se donedavno svaka forma kartanja za ulog, a pogotovo u casinu, tumačilo kao igra na sreću i kocka, a samim tim i društveno neprihvatljivom pojavom. Tek u protekle dvije godine ta se percepcija počela mijenjati, a Texas Hold’em počeo je stjecati sve više obožavatelja. Danas se njime bave i brojne osobe iz javnog života, uspješni poduzetnici, menadžeri, odvjetnici i liječnici, ali i stotine anonimnih igrača. Svi oni slažu se da Texas Hold’em nije hazard, nego sport. Taj zaključak temelji se na uvjerenju kako ta igra ima obilježja svakog sporta – da biste igrali, morate biti mentalno jaki, ali i fizički u dobroj formi te istovremeno koristiti više vještina, te stalno mijenjati način igre s obzirom na protivnike protiv kojih igrate.

S tim se slaže i poznati iluzionist Luka Vidović, najuspješniji igrač ovogodišnje serije turnira u toj pokeraškoj igri koje je proteklih mjeseci u više hrvatskih gradova organizirala Hrvatska lutrija: “Texas Hold’em poker mnogi u Hrvatskoj danas još uvijek smatraju kockanjem i oblikom igre na sreću, ali to je potpuno pogrešno. Radi se o natjecateljskoj igri, koja se temelji na znanju, iskustvu i vještini. Naravno, faktor sreće postoji, ali on samo kratkoročno igra ulogu, dok dugoročno uvijek kvalitetniji igrači prevladavaju. Znanje je ključno za uspjeh u Texas Hold’emu, a da bi pojedini igrač to znanje stekao, mora uložiti puno truda i vremena, čitati literaturu, informirati se na internetu, gledati partije iskusnijih i boljih igrača i, u konačnici, igrati. Usto, za kvalitetno igranje pokera potrebna su znanja iz matematike, logike, strategije, pa i psihologije. Ipak, jednom kad sjednu za stol svi igrači su jednaki, bez obzira na njihovo bogatstvo, obrazovanje, nacionalnost ili socijalni status i mislim da je upravo to jedan od glavnih razloga popularnosti Texas Hold’ema.

Ova igra u Hrvatskoj se prvi put masovnije počela igrati prije nekoliko godina, nakon što su neke domaće televizije počele emitirati snimke velikih inozemnih turnira. Uskoro su pojedinci počeli organizirati prve turnire, no značajni napredak dogodio se tek kad se u organizaciju uključila Hrvatska lutrija. Po uzoru na strana natjecanja, Lutrija je organizirala niz turnira na kojima igrači svojim nastupima skupljaju bodove za rang listu. Na kraju turneje najbolji osvajaju nagradu. Na turnirima je dosad sudjelovalo oko 800 igrača, a neki od njih došli su i iz drugih država, najviše iz Srbije. Ipak, igrače iz Srbije smatraju kockarima, a ne pokerašima. To znači da oni poker igraju radi profita i da bi radi profita bili jednako spremni igrati i bilo koju drugu igru, dok pokeraši Texas Hold’em igraju zbog ljubavi prema toj igri, a profit im je od sekundarne važnosti. Iako se pokerom može zaraditi pravo bogatstvo, u Hrvatskoj turnirski nagradni fondovi uglavnom nisu značajni.

Dapače, na većini turnira Hrvatske lutrije igrači ulažu tek 30 eura za upisninu i to su svi njihovi troškovi. S druge strane, na turnire se prijavljuju i mnogi imućni ljudi, kojima takav nagradni fond nije naročita vrijednost i koji to čine jedino iz želje da pobijede u natjecanju. S druge strane, u Zagrebu su jako popularni i studentski turniri, gdje je upisnina još i niža, ali zbog velikog broja igrača konačna je nagrada poprilična. To dokazuje kako se Texas Hold’emom bavi širok krug ljudi, a jedina specifičnost Hrvatske u odnosu na svijet jest da ovdje ima vrlo malo igračica. Upućeni to tumače time što Texas Hold’em još uvijek u Hrvatskoj nema tradiciju kakvu ima u zapadnim državama. Texas Hold’em samo je jedna od mnogih verzija pokera, smatra se da je nastala početkom prošlog stoljeća u američkom gradu Robstownu, a vrlo brzo se proširila po ostatku američke savezne države Texas. Daljnju popularnost stječe 1967. kad je uvrštena u ponudu Golden Nugget Casina u Las Vegasu. Dvije godine poslije toga održan je i prvi službeni turnir u Texas Hold’emu. Idućih desetljeća popularnost igre je rasla, ali pravu ekspanziju Texas Hold’em doživio je nakon 2000. Razvojem interneta, stvorena je mogućnost online igre, čime je ostvarena pretpostavka da puno više ljudi može sudjelovati u natjecateljskoj igri.

U tom kontekstu vrlo je važan događaj bila i pobjeda Chrisa Moneymakera na glavnom turniru World Series of Poker, neslužbenom prvenstvu svijeta u Texas Hold’emu. Taj dotad nepoznati Amerikanac na turnir se kvalificirao osvojivši jedan od brojnih turnira na internetu, a njegova pobjeda dokazala je kako i amateri mogu pobijediti profesionalne igrače. Danas se diljem svijeta organiziraju tisuće turnira, oni najveći imaju nagradne fondove vrijedne više milijuna američkih dolara, vrhunski igrači potpisuju bogate sponzorske ugovore, a poker se kontinuirano prenosi na sportskim televizijskim programima diljem svijeta. Zbog toga nije čudno da Texas Hold’em ima i sve više poklonika u Hrvatskoj. Većio dio njih su amateri, a mnogi poker igraju i preko interneta, na nekoj od poznatih svjetskih specijaliziranih stranica kao što su pokerroom.com, partypoker.com ili pacificpoker.com.

Na taj način uz vrlo male ili nikakve troškove mogu se okušati u igri protiv igrača iz cijelog svijeta, a u konačnici i zaraditi. Naime, većina velikih internetskih casina organizira turnire pomoću kojih se igrači mogu kvalificirati za prave turnire, a samim tim doći u priliku da ostvare milijunsku zaradu. Primjerice, na prošlogodišnjem finalu World Series of Poker za glavnu nagradu od 9 milijuna dolara natjecalo se 9 igrača, među kojima su osim profesionalnih igrača bili i student, prodavač i profesionalni igrač šaha. Na sličan način uspjeh je ostvario i pravnik Branimir Brunović, koji je u ožujku 2007. pobijedio na velikom turniru Spring Poker Festival u Beču. Brunović, kojega smatraju jednim od rijetkih profesionalnih igrača u Hrvatskoj, na turnir se kvalificirao pobjedom na jednom od internetskih natjecanja. Natjecanje u Beču je trajalao tjedan dana, sudjelovale su stotine igrača iz brojnih europskih država, a Brunović je na kraju trijumfirao i osvojio 250 tisuća dolara. Odonda je imao još nekoliko zapaženih rezultata u inozemstvu pa ga zato danas smatraju najpoznatijim hrvatskim pokerašem.

On kaže kako je ključ popularnosti ove igre u tome što je ujedno i jednostavna, ali i vrlo kompleksna: “Mislim da je glavna stvar koja ljude privlači kod Texas Hold’ema upravo to što je to igra koju je vrlo jednostavno naučiti igrati, a teško naučiti igrati kvalitetno. Sama pravila, za razliku od nekih drugih vrsta pokera, mogu se naučiti za samo nekoliko sati. Ipak, nadogradnja tog znanja uistinu traje godinama. Zbog toga se Texas Hold’em može igrati na nizu razina, od potpunog amaterizma do pravog profesionalizma. Dakle, poker može biti posao, hobi ili razonoda, igrati se za velik novac ili i gotovo besplatno. Svatko sam može odlučiti koliko će uložiti u svoju igru. Uz to, sama igra vrlo je zanimljiva, a igrači se koriste nizom znanja i vještina. Na kraju, poker se danas još uvijek dijelom smatra casino igrom, a od svih casino igara poker je jedini u kojem sami možemo utjecati na ishod. I rulet i blackjack i ostali aparati prvenstvaeno ovise o sreći, a igrači igraju protiv kuće. U pokeru igraju jedni protiv drugih i mislim da je to ono što ih privlači.” Kao što Brunović kaže, osnovna pravila Texas Hold’ema poprilično su jednostavna.

Za razliku od osnovne verzije pokera, gdje igrač u ruci drži pet karata i na temelju njih ulaže novac, u ovoj verziji svatko u ruci drži tek dvije karte. Te svoje dvije karte svaki igrač kombinira s tri od pet karata koje se otkrivaju na sredini stola. Prije otkrivanja svake od karata na stolu igrači imaju priliku povećati svoj ulog ili odustati od daljnje igre, čime gube sve što su dotad uložili. Kad jedan igrač poveća ulog, svi oni koji žele nastaviti igru moraju uložiti jednako ili još povećati ulog. Pobjednik ruke, odnosno jednog dijeljenja, je onaj igrač koji ima najjaču kombinaciju dviju karata koje drži u ruci i tri od pet koje su izložene na stolu ili onaj koji posljednji preostane u igri jer su svi ostali odustali. Upravo zato cilj pokera nije osvajanje svake ruke, nego ispravna procjena rizika ulaganja u svakoj pojedinoj ruci. Pojednostavljeno, igrač mora ispravno procijeniti kad ima šanse za pobjedu u ruci i tada ulagati i kad tih šansi nema, kad treba odustati što ranije u igri. Što više takvih ispravnih odluka donese, veća je mogućnost da se dugoročno ostvari profit. Postoji i mogućnost blefiranja, kad igrač ima lošu kombinaciju karata, ali stilom igre i ulaganjem velikih iznosa kod protivnika stvori dojam da drži jake karte te ih tako natjera da odustanu. Inače, postoje dva temeljna modusa Texas Hold’ema, turnirska i cash igra. U turnirskom načinu igrači ne igraju za novac, nego za žetone. Prijavivši se na turnir oni dobivaju određenu količinu žetona i to je sav ulog kojim raspolažu. Onog trenutka kad izgube sve žetone, gube i mogućnost da nastave igru, osim u rijetkim prilikama kad je turnir tako organiziran da igrači nakon ispadanja opet za određenu količinu novca mogu kupiti dodatnu količinu žetona.

S druge strane, kod cash igre ulaže se novac i nema ograničenja, tako da igrač može igrati dok god ima novca, odnosno njegova sposobnost da trpi gubitke proporcionalna je njegovoj financijskoj moći. Zbog toga postoje igrači koji su specijalizirani samo za jedan od ta dva spomenuta modusa igre. Jedan od takvih je i mladi odvjetnički vježbenik iz Šibenika Tonči Restović, hrvatski reprezentativac u pikadu i osvajač titule prvaka Hrvatske u monopolyju. Restović je čest igrač na redovitim turnirima Texas Hold’ema u organizaciji Hrvatske lutrije. Tako je krajem prošle godine u zagrebačkom hotelu International, kad se okupilo 27 igrača u natjecanju koje je potrajalo sedam sati, osvojio glavnu nagradu od 26 tisuća kuna. Ipak, tvrdi kako bi želio biti bolji i u cash igri pa je zaposlio trenera: “To je jedan jako dobar igrač pokera i već nakon par sati treninga s njim primjećujem da sam počeo kvalitetnije igrati. Za svaki sport, ako se njime želiš ozbiljno baviti, treba ti trener, pa tako i za ovaj. Također, svaki igrač pokera trebao bi se educirati o teoriji igre. Osobno sam pročitao barem 50-ak knjiga, koje su najčešće bile na engleskom jer nam je jedino takva literatura o pokeru dostupna u Hrvatskoj. Trenutačno čitam knjigu ‘Turnirski poker: Umijeće ratovanja’ koji uspoređuje turnirski poker sa strategijama ratovanja koje je osmislio kineski ratnik i filozof Sun Tzu opisane u knjizi ‘Umijeće ratovanja’. Informiramo se i na internetskim forumima i tzv. couching stranicama. Ipak, možda i najviše se uči kroz igru, a tu je neprocijenjiva vrijednost interneta.

On-line igra ima brojne prednosti. Kao prvo, u svakom trenutku i doba dana mogu početi igrati i takva je igra brža od one uživo. Osim toga, mogu igrati na više stolova odjednom, to se zove multitable i velika je prednost pred pokerom uživo. Ipak, kod igre uživo lakše mogu proučiti protivnika, što je često presudno u natjecanju”. Upravo na proučavanju protivnika svoju strategiju temelji i poznati zagrebački psihijatar Herman Vukušić, također pasionirani igrač Texas Hold’ema. Vukušić kaže kako je ovu vrstu pokera počeo igrati prije dvije godine i kako je kroz sudjelovanje u turnirima njegova igra postala znatno kvalitetnija: “Jako sam napredovao otkad me prijatelj prije dvije godine upoznao s Texas Hold’emom. Puno sam učio i čitao, a najviše se nauči kroz igru. S druge strane, u ovoj igrti puno ovisi o poznavanju psihologije, tako da znatno koristim svoja profesionalna znanja. Drugi igrači često računaju šanse, pa se znam našaliti da oni idu na matematiku šanse, a ja na matematiku straha. Inače, smeta mi kad ljudi Texas Hold’em opisuju kao kockanje. Mi koji se time bavimo ovo smatramo sportom. Uostalom, lani sam odlučio da svaki svoj sljedeći rođendan proslavim organizirajući humanitarni turnir. Na prošlom se okupilo 39 igrača, namjera nam je bila da se pola nagradnog fonda donira za liječenje teško bolesnog dječaka. Na kraju su se igrači dobrovoljno odrekli svog dijela te je cijeli nagradni fond dan za tu plemenitu svrhu.” Ipak, igrači pokera su i dalje suočeni s brojnim predrasudama prema kojima se poker tretira kao forma kocke, a samim tim kao porok i društveno neprihvatljivo ponašanje.

Zbog toga ne začuđuje da mnogi igrači koji se natječu na turnirima u Hrvatskoj ne žele otkriti svoj identitet strahujući da bi zbog pokera mogli naići na probleme i u profesionalnom i u privatnom životu. I sam Luka Vidović dugo je nastupao pod nadimkom Veliki Mago, a tek nedavno je odlučio otkriti svoj identitet. Ipak, on tvrdi kako će se takav imidž Texas Hold’ema brzo promijeniti: “Prije dvije godine situacija je bila puno lošija. Tada su svi poker smatrali teškim porokom, a danas je već odnos prema igri puno bolji. Uvjeren sam kako će u budućnosti Texas Hold’em i u Hrvatskoj steći status kakav ima u SAD-u i zapadnoj Europi. Ohrabrujuće je to što je sve više onih koji se bave njime. Na taj način formira se i svojevrsna zajednica igrača, a u tom jako pomaže internet. Tako se na internetskoj stranici www. pokerica.net može naučiti uistinu puno o igri. Takve stranice jamče budući razvoj ove igre u Hrvatskoj.”

SVJETSKO PRVENSTVO U VEGASU, PRIJENOSI NA TV-U I VELIKI HONORARI

■ Poker je vrlo stara kartaška igra, koja ima korijene u nekim njemačkim igrama, ali se u današnjim varijantama razvio u SAD-u. Ima mnogo varijanata pokera, od najjednostavnije (straight), kod koje se jednom podijele karte igračima te potom u jednom krugu kladi na vrijednost karata u rukama igrača, do vrlo složenih varijanata (community poker), gdje se igrači ne klade samo na karte koje imaju u rukama, nego pokušavaju te svoje karte kombinirati s otvorenim kartama na stolu u najbolju kombinaciju.

■ Texas Hold’em jedna je od najmlađih varijanta community pokera, kod koje svaki igrač dobiva samo dvije karte, a još pet karata se otvara na stolu. Kao što joj i ime govori, ta se varijanta razvila u Teksasu, još u prvoj polovici 20. stoljeća, ali je ključan trenutak za tu varijantu bio kad su je pokeraši iz Teksasa 1967. predstavili u Las Vegasu. Ona se tada počela igrati u slavnoj kockarnici “Golden Nugget”. S vremenom se ta varijanta počela igrati i u sklopu natjecanja “World Series of Poker”, osnovanog 1970., koje se danas smatra svjetskim pokerskim prvenstvom. Danas je Texas Hold’em jedna od najpopularnijih varijanata, velikim dijelom zbog atraktivnosti, ali i zbog toga što se za tu igru zainteresirala televizija. Ta je varijanta atraktivna za televiziju jer se i gledatelji, budući da im televizija može pokazati zatvorene karte igrača, ali i otvorene karte na stolu, mogu zabavljati kombiniranjem. Stoga se danas veliki turniri izravno prenose na raznim američkim kanalima, a čak i najgledanije američke TV mreže, kao npr. NBC, danas imaju specijalizirane emisije za Texas Hold’em.

■ Televizijski interes za Texas Hold’em, koji je počeo početkom ovog desetljeća, pretvorio je neke igrače pokera u nacionalne američke zvijezde. Jedna od najpoznatijih američkih igračica te varijante je poznata hollywoodska glumica Jennifer Tilly, koja je čak na neko vrijeme zanemarila filmsku karijeru kako bi nastupala po turnirima kao profesionalna igračica Texas Hold’ema. Jednom je čak i pobijedila na World Series of Poker i dobila najveću nagradu – Bracelet (Narukvica). Odličan igrač te varijante pokera je i hollywoodski veteran James Garner.

■ No neke današnje velike američke zvijezde stvorio je sam poker. Među šampionima pokera ima dosta igrača porijeklom s Dalekog istoka, kao što su Vijetnamci J. C. Tran i Mong Nguyen, Kinez Johnny Chan, Kanađanka vijetnamskog porijekla Evelyn Ng. Jedan od najboljih suvremenih igrača je Afroamerikanac Phil Ivey, koji je dobio nadimak “pokeraški Tiger Woods” jer je dosad osvojio čak sedam Narukvica. Među ženama se posebno ističe Jennifer Harman, koja je jedina žena s dosad osvojene dvije Narukvice. Iznimno je popularan i Kanađanin rumunjskog porijekla Daniel Negreanu, bivši dečko Evelyn Ng, koji je svojim agresivnim stilom osvojio četiri Narukvice. Osim ovih sportskih trofeja vrhunski profesionalni igrači osvajaju i velike novčane nagrade, pa se njihovi prihodi od igranja pokera mjere milijunima dolara. Tvrdi se da je u jednom razdoblju Jennifer Tilly mnogo više zarađivala od pokera nego od filmskih honorara.

Komentiraj

Source:Ivanka Rade, Marko Biočina