‘Družina mladih: Čudesna teatarska igra’ knjiga je koju su uredile muzikologinja Seadeta Midžić i knjižničarka Nada Bezić, a govori o teatru koji je u Zagrebu djelovao samo osam godina, ali je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi

Međunarodno priznati hrvatski skladatelj Ivo Malec umio je prepoznati znakove koji su ga vodili u pravom smjeru. Tako je jednog dana u popodnevnim satima 1944. prolazio ulicom Ivana Gundulića i u Hrvatskom glazbenom zavodu vidio plakat Družine mladih koja je igrala komad francuskog komediografa i romanopisca Pierrea Marivauxa. Nije čuo ni za tog francuskog autora niti za tu kazališnu trupu, ali ušao je u zgradu HGZ-a zato što je na plakatu vidio ime Mladena Škiljana s kojim je tada služio vojsku, a koji je kasnije postao poznati redatelj i dramaturg. Ostao je zadivljen predstavom, igrom, kostimima i mladim ljudima. “Što je to, ta vaša stvar?” pitao je sljedeći dan Škiljana, na što mu je on odgovorio da dođe na probu u jedan stan na Ribnjaku – onaj kazališnog redatelja Vladimira Habuneka – i da vidi o čemu je riječ. Prihvatio je. Na početku je bio potpuno izgubljen, a potom je malo-pomalo ušao u jedan potpuno drugačiji svijet koji se odlikovao visokom kultiviranošću. Fasciniralo ga je to što je i u slučaju neozbiljnih “gluparija” tih kazalištaraca, između proba, uvijek bilo jasno da to ne govori bilo tko i da to nije bilo što…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj