TAMNA STRANA SUKCESIJE: RH će srpske vile dati fantomskoj Češkoj agenciji

Objavljeno u Nacionalu br. 449, 2004-06-22

Zbog prisvajanja nekretnina na osnovi uredbe Vlade iz 1991., Hrvatska danas duguje tvrtkama s područja bivše Jugoslavije nekoliko milijardi eura

Potpisivanjem Sporazuma o sukcesiji bivše zajedničke države Hrvatska će uskoro izgubiti više nego što bi uopće mogla dobiti, jer će se nakon 14 godina morati razriješiti imovinsko-pravni odnosi među nekadašnjim jugoslavenskim republikama, što obuhvaća i obvezu Hrvatske da isplati višemilijunske odštete za nekoliko tisuća nekretnina koje su početkom 90-ih oduzete uglavnom srbijanskim tvrtkama. Problem s kojim je suočena Hrvatska u prvom je redu prouzročen Uredbom o “zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske”, koju je tadašnja Vlada RH donijela na svojoj sjednici 17. srpnja 1991. Uredbom se zabranjivalo svako raspolaganje i opterećivanje nekretnina na teritoriju Hrvatske koje su u vlasništvu institucija, republika, tvrtki i drugih pravnih osoba iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Slovenije. Slijedom te uredbe mnoge su nekretnine, čiji su vlasnici bile tvrtke i druge pravne osobe iz drugih jugoslavenskih republika, proglašene državnim vlasništvom Republike Hrvatske, a ubrzo nakon toga Hrvatski fond za privatizaciju uključio ih je u svoj katalog nekretnina za prodaju. Država je preko Fonda za privatizaciju ubrzo rasprodala veći broj takvih nekretnina, u prvom redu one najatraktivnije na jadranskoj obali, vjerojatno ne razmišljajući da ratna situacija neće trajati dovijeka i da će prije ili poslije doći vrijeme za svođenje računa među svim zaraćenim stranama. Ipak, srbijanske tvrtke ni tad nisu izgubile nadu da će im njihova imovina jednoga dana ipak biti vraćena. S godinama su mnogi bivši vlasnici sve manje vjerovali u takav razvoj situacije, a tad su na scenu stupili tajnoviti preprodavači. Kako je Nacional ekskluzivno doznao, nekoliko čeških agencija sa sjedištima u Pragu od srpskih je tvrtki za višestruko umanjene iznose kupovalo prava na nekretnine u Hrvatskoj, a Srbi su bili sretni da su na svojim nenaplativim potraživanjima uspjeli išta zaraditi. Nacionalov inozemni izvor potvrdio je da su češke tvrtke koje su pokupovale prava na tisuće atraktivnih nekretnina na Jadranu godinama strpljivo čekale da sve bivše jugoslavenske republike potpišu sporazum o sukcesiji, da on stupi na snagu i da tada sudovima u Hrvatskoj dostave stotine odštetnih zahtjeva u kojima se od hrvatske države potražuje povrat imovine, ali i odštetni iznosi koji u pojedinim slučajevima sežu i do nekoliko milijuna eura. Češke su agencije angažirale i domaće ljude koji najbolje znaju koje su nekretnine vrijedne i zanimljive za kupnju, a uz pomoć suradnice jedne češke tvrtke Nacional je proteklih dana stekao uvid u popis koji otkriva da je riječ o vrlo atraktivnim lokacijama na Jadranu. U proteklih desetak godina na taj je način preprodano više od dvije tisuće nekretnina, različitih po vrsti i lokaciji. Na popisu su zemljišta, kuće, vile, odmarališta, stanovi, lokali i drugi objekti, na cijeloj hrvatskoj obali i otocima, od Dubrovnika, Hvara, Makarske, Splita, Zadra, Šibenika, Rijeke, Opatije, Lovrana, Pule, Rovinja, Novigrada, sve do Motovuna. Da će potpisivanje sukcesijskog sporazuma u Hrvatskoj imati dalekosežne financijske, ali i političke posljedice, pokazuje i hvarski primjer. Građani Staroga Grada već danima raspravljaju o staračkom domu koji je nekoć bio odmaralište “Društva za odmor i rekreaciju radnika Zemuna”, a 16. kolovoza 2001. Grad Stari Grad s Hrvatskim je fondom za privatizaciju sklopio ugovor-darovnicu kojim se omogućilo otvaranje doma za starije i nemoćne osobe. Međutim, darovnica HFP-a koju je potpisao njegov tadašnji čelnik Hrvoje Vojković sadržavala je i zanimljivu ugovornu točku kojom se Fond zaštitio od mogućih problema u budućnosti, a koja kaže da Grad Stari Grad na sebe preuzima sve obveze prema Srbiji i Crnoj Gori ako one proiziđu na osnovi sukcesije. Budući da je sva odgovornost prebačena na Grad, građani Staroga Grada već unaprijed strahuju od mogućeg napuhanog odštetnog zahtjeva koji bi im uskoro mogao pristići, jer približna vrijednost nekadašnjeg odmarališta iznosi oko 2 milijuna eura, čijom bi isplatom iz gradskog proračuna Grad vjerojatno bankrotirao.
Jedan od najvećih problema vezan uz srpska potraživanja u Hrvatskoj je neugodna činjenica da u Hrvatskoj apsolutno nitko ne vodi brigu o tom problemu, kao da on uopće ne postoji. Tako je potpuno nemoguće pronaći predstavnika državne vlasti koji je uopće upućen u problematiku koja bi Hrvatsku mogla stajati milijarde eura, a o nekom pripremljenom i smišljenom odgovoru nema ni govora. Takav stav hrvatskih vlasti još je čudniji ako se uzme u obzir činjenica da i hrvatske tvrtke imaju potraživanja i zaplijenjene nekretnine u Srbiji, pa bi našoj vlasti trebalo biti u interesu da se zauzme oko tog slučaja. Međutim, hrvatske tvrtke koje su nekoć imale svoja predstavništva i druge nekretnine u Srbiji u borbi za svoja vlasništva prepuštene su same sebi, pa su mnoge od njih izgubile svaku nadu da će im imovina u Srbiji ikad biti vraćena. Neke od njih, poput Croatia Osiguranja i Dunav osiguranja, uspjele su uzajamno zamijeniti poslovne prostore, što u općem beznađu mnogi smatraju vrhunskim uspjehom, a druge tvrtke već su se unaprijed pomirile s činjenicom da nikad neće povratiti svoje nekretnine u bivšim jugoslavenskim republikama. Ipak, s obje strane granice gospodarstvenici naglašavaju da se ipak sve može vrlo brzo riješiti, ali tek nakon što vlade Hrvatske i Srbije zajednički dogovore pravni okvir povrata imovina. Međutim, dosad se u Hrvatskoj nitko od predstavnika vlasti nije potrudio zauzeti za brže rješavanje cijelog slučaja. Predstojnik Vladinog Ureda za provođenje sukcesije Božo Marendić još je prije nekoliko mjeseci od premijera Sanadera zatražio da ga razriješi s te dužnosti, no Vlada to nije učinila, niti se potrudila razriješiti situaciju u kojoj je sa strane Vlade za čitav projekt sukcesije zaduženo doslovno samo dvoje ljudi ? predstojnik Ureda Božo Marendić i jedna stručna suradnica.

Ranije vlasništvo  Nekretnina  Mjesto  Adresa  Površina

SIZ za zaštitu djece Apatin više turističkih objekata Silba uz more 1971
Inex-centro Srem Stara Pazova kuća u uličnom nizu Vodice Hrvatskih boraca 34302
UTVA Pančevo samostojeća kuća Vodice L.A. Kabalera 780
Novosadska banka Novi Sad samostojeća kuća Vodice Fra Pija Prožega
Šinovo Zrenjanin kuća u nizu Makarska Kalelarga 498
ŽTP Novi Sad samostojeća kuća Makarska Šetalište Donja Luka 611
Sloboda Novi Sad hotel Igrane uz more 3043
Dječje odmaralište Kragujevac samostojeća kuća Gradac 23. siječnja 699
Dječje odmaralište Kragujevac samostojeća kuća Gradac 23. siječnja 324
Dječje odmaralište Kragujevac samostojeća kuća Gradac 23. siječnja 324
Dječje odmaralište Kragujevac samostojeća kuća Gradac 23. siječnja 324
Dječje odmaralište Kragujevac samostojeća kuća Gradac 23. siječnja 324
Leđa Knjaževac poslovni prostor u prizemlju kuće u nizu Zadar Pod bademom 171
KTK Zaječar poslovni prostor u prizemlju kuće u nizu Zadar B. Jelačića 165
Intercommerce OOUR Integrafika poslovni prostor u prizemlju stambene zgrade Zadar A. Hebranga 7135
Elmostan Svetozarevo poslovni prostor u prizemlju stambene zgrade Zadar E. Zole 580
Autotehna AVIS Beograd poslovni prostor u prizemlju samostojeće zgrade Zadar Obala kneza Trpimira bb 17
Rad Beograd poslovni prostor u prizemlju kuće u nizu Zadar Široka ulica 6222
Jugobanka Beograd vila Dubrovnik Vlahe Bukovca 33 619
Zajednica elektroprivrednih organizacija Beograd samostojeća kuća Dubrovnik Pucićevo šetalište Lapada 813
Dječje oporavilište grada Beograda više objekata otok Jakljan/3227
Ferijalni savez Jugoslavije više zgrada i bungalova Korčula Sveti Ante bb 3772
Jugoslovenska banka za spoljnju trgovinu Beograd zemljište Dubrovnik Sveti Jakov 411
DFVR Partizan Čukarica Beograd zemljište Trpanj Gornji palj
Fruška Gora Ruma poslovni prostor Sisak Stjepana i Antuna Radića 757
Kristal Zaječar stan u stambenoj zgradi Zagreb Gajeva 38/5125
Jugooceanija Kotor stan u stambenoj zgradi Zagreb B. Magovca 16/760
Jugopapir Eksport-import Beograd poslovni prostor u prizemlju zgrade u nizu Zagreb Kranjčevićeva 3078
KRO Gradska čistoća Beograd samostojeća kuća Gradac 23. siječnja 668
RO Robne kuće Beograd restoran i depadansa Gradac 23. siječnja 2583
Dječje odmaralište Smederevska Palanka kuća u uličnom nizu Gradac Ustanička 459
Centar dječjih ljetovališta Beograd samostojeća kuća Brač Milna uz more 645
Kreditna banka Subotica samostojeća kuća Brač Postire iza luke 147
Bolnica za tuberkulozu Zrenjanin kuća u uličnom nizu Kaštel Stari I.L.Ribara 33146
Općina Niš kuća u uličnom nizu Kaštel Lukšić Brca 2327
Poljoprivredni školski centar Leskovac samostojeća kuća Kaštel Gomilica Put kupališta 41113
Jugometal Beograd samostojeća kuća Hvar Šetalište V. Nazora bb 463
Kamp Auto moto saveza Vojvodina zemljište Podstrana Put magistrale bb 3816
Mašinoprojekt Beograd samostojeća kuća Hvar Jelsa u mjestu 308
Grad Beograd turistički kompleks Jelsa Zenčišće 10.084
Elektronska industrija Beograd dio poslovnog prostora Split Stepinčeva 4-10
Pionir Subotica više turističkih objekata Rab Kampor 903
Štampa Beograd dio dvojnog objekta Rab M. Dominisa 2260
Jugoazbest Mladenovac objekt u uličnom nizu Rijeka A.K. Miošića 10
Općina Stari Grad Beograd samostojeća kuća i zemljište Osoruvala Bijar 1119
Općina Stari Grad Beograd zemljište Osoruvala Bijar 51.027 čhv
Općina Stari Grad Beograd zemljište Osoruvala Bijar 51.024 čhv
Općina Stari Grad Beograd zemljište Osoruvala Bijar 51.029 čhv
Mesoopskrba pogon beogradske klaonice poslovni prostor u prizemlju kuće u uličnom nizu Kraljevica Zrinski trg 50
Pokrajinska privredna komora Novi Sad zemljište Opatija Vasanska 310
RO PKB Agroinženjering Elektroistok Beograd 13 apartmana Lovran 43. istarske divizije 5
Jugoslovenska revija Beograd samostojeća zgrada i zemljišteMotovun Šetalište V. Nazora 567
UP Avala sindikalna organizacija Kikinda kuća u nizu Rovinj Driovier 13
I stambena zajednica NO Općine Savski venac Beograd kuća u nizu Rovinj A. Ferri 15
HTP Varadin s p.o. Novi Sad kuća u nizu Rovinj A. Ferri 13
Žitopromet Sremska Mitrovica kuća u nizu Novigrad Ribara Milovca 927
Galovica Zemun apartman na I. katu samostojeće zgrade Novigrad Pionirska 243
Galovica Zemun apartman na II. katu samostojeće zgrade Novigrad Pionirska 243
Galovica Zemun apartman na II. katu samostojeće zgrade Novigrad Pionirska 243
Galovica Zemun apartman na II. katu samostojeće zgrade Novigrad Pionirska 243

NEKRETNINE U VLASNIŠTVU SUSJEDNIH DRŽAVA
Procjenjuje se da je na području Dubrovačko-nertvanske županije, posebice okolice Dubrovnika, na Korčuli i poluotoku Pelješcu oko 200 objekata, za koje postoji interes, a koji su nekada bili ili još uvijek jesu vlasništvo BiH, SiCG-a i Makedonije. Vlasništvo nad određenim brojem vila i odmarališta nije se promijenilo. Ali velik broj atraktivnih objekata duž cijele jadranske obale postao je državnim vlasništvom, na koje se knjižila Republika Hrvatska, slijedom sporne Uredbe Vlade RH iz srpnja 1991. o zabrani raspolaganja i opterećenja predmetnih nekretnina. Postoji bojazan da će RH morati u nekim slučajevima isplatiti veću odštetu za predmetne nekretnine nego što je državni proračun zaradio njihovom prodajom. Na dubrovačkom području zabilježili smo primjere za sva tri modela raspolaganja nekretninama.

Primjer prvi: VILLA AURORA
Villa “Aurora” nalazi se u Trstenom, 30-ak kilometara zapadno od Dubrovnika, uz more, 200 metara od 500-godišnjeg Arboretuma u Trstenom, prirodnog rezervata u kojem su zasađena brojna stabla iz cijeloga svijeta. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku Villa “Aurora” je od 1981. uknjižena kao vlasništvo SR BiH, s pravom korištenja uknjiženog na Izvršno vijeće Skupštine tadašnje SR Bosne i Hercegovine. Pravni slijednik i vlasnik “Aurore”, koju je kao ladanjsku kuću za obitelj i goste 1906. sagradio dubrovački plemić Vito Basegli-Gozze, danas je Vijeće ministara BiH, dakle, bosanskohercegovača vlada. U zadnje vrijeme villa “Aurora” došla je u središte zanimanja javnosti, jer je ponudu za kupnju, obnovu i uređenje ekskluzivne ville u Trstenom, Vijeću ministara BiH i Ministarstvu financija uputio poznati američki glumac hrvatskog podrijetla John Malkovich. Iako se nalazi na području RH, vlasništvo nad spomenutom vilom nikad nije bilo sporno i ona se nije našla u katalogu državnih nekretnina koje je na temelju spomenute uredbe Vlade RH iz 1991. HFP ponudio na prodaju. Utoliko je veliki glumac i doista svoju ponudu poslao na pravu adresu. Malkovich, čiji su se preci odselili iz Hrvatske u SAD u 19. stoljeću, u ljeto 2003. svojom je jahtom prvi put doplovio u Jadran. Oduševio se hrvatskom obalom, posebno Trstenim. Malkovicha je oduševila ljepota i mir zaljeva u Trstenom, osjećaj slobode i sigurnosti od paparazza koju mu pruža “Aurora”
na 2000 četvornih metara, privatna skrivena plaža i pogled koji iz vile u Trstenom puca na Lopud i Šipan. Pet objekata, središnja obiteljska vila i četiri ladanjske kuće za goste i poslugu čine kompleks “Aurore” koja je nekoć bila ljetna rezidencija bosanskohercegovačkih komunističkih dužnosnika. Od 1907. do danas vila je promijenila više vlasnika. Od Vita Baseglija-Gozze kupio ju je Niko Nardelli, a od 1924. uknjižena je kao vlasništvo bogatog Milorada Dimitrijevića. No 1955. komunističke vlasti su na temelju odluke Kotarskog suda u Dubrovniku konfiscirale Dimitrijevićevu imovinu pa je “Aurora” postala općenarodna imovina dana na upravljanje Općini Dubrovnik. Godinu poslije, Općina Dubrovnik daruje vilu i novi vlasnik državne nekretnine postaje Izvršno vijeće NR BiH u Sarajevu. U veljači 1971. Vrhovni sud RH nakon sudskog spora pravo uknjižbe i upotrebe vile prebacuje na poduzeće “Vis”, klimatsko oporavilište Dubrovnik. Deset godina poslije hotelsko poduzeće “Vis” prihvaća ugovor o dobrovoljnom izvršavanju presude Okružnog privrednog suda u Sarajevu iz 1976. kojom je pravo upotrebe ville “Aurora” prebačeno na SR BiH i njeno Izvršno vijeće. Oko vlasništva nad “Aurorom” vodili su se i međurepublički sudski sporovi.
U Domovinskom ratu “Aurora”, koja je i zaštićeni spomenik kulture, devastirana je i opljačkana u agresiji jugovojske na dubrovačko područje. Ni pripadnici HV-a koji su boravili u vili kao bazi za oslobodilačke operacije, nisu bili nježni. Iz ratnih dana još se vide išarani grafiti. “Aurora” već godinama propada, jer BiH nema novca kako bi je dovela u prvotno stanje. John Malkovich, 52- godišnji glumac stalno nastanjen u Francuskoj, želi zapuštenu “Auroru” pretvoriti u ekskluzivnu jadransku rezidenciju i vratiti joj stari sjaj i ugođaj. Hrvatske i strane agencije za prodaju nekretnina procijenile su vrijednost “Aurore” na 3 milijuna funti ili 4,5 milijuna eura. Malkovich u ponudi nije naznačio iznos koji je spremna dati za vilu. Ali iz Sarajeva još nije dobio nikakav odgovor. Jer Vijeće ministara BiH konstatiralo je otužno stanje ville, Malkovichev interes te naglasilo da u proračunu BiH nema sredstava za obnovu i popravak Ville. Time je implicitno podržalo ideju o prodaji kao rješenju da se villa u Trstenom spasi od propadanja. Odluku o tome hoće li se “Aurora” prodavati ili ne trebala bi uskoro donijeti Parlamentarna skupština BiH. Predsjednik Vijeća ministara Adnan Terzić o tome će Parlamentarnoj skupštini podnijeti poseban izvještaj. A Malkovich je dobio konkurenta: u Sarajevo je stiglo pismo Njemačke gospodarske komore u kojem se ističe da je za kupnju vile u Trstenom zainteresirana velika njemačka tvrtka.

Primjer drugi: odmaralište GORAŽDE
Odmaralište “Goražde” na 2000 četvornih metara nalazi se u središtu Dubrovnika. Na zemljištu koje je 1958. ustupio na uporabu grad Dubrovnik, jedna od nekoć najvećih BiH tvrtki, Azotara iz Goražda, poznati proizvođač umjetnog gnojiva, sagradila je odmaralište sa 60 ležajeva. Do početka 90-ih objekt je i funkcionirao kao odmaralište, s po 50 posto prava posjeda Azotare iz Goražda i Elektrobosnw iz Jajca. Oni nikada nisu bili uknjiženi kao vlasnici u zemljišnim knjigama dubrovačkog suda. Posjednici su 1998. odlučili prodati odmaralište “Goražde” te je godinu poslije Azotara tužbom zatražila utvrđenje prava vlasništva nad zemljištem u Gružu. Za kupnju odmarališta bila je zainteresirana i tvrtka “Combis” iz Dubrovnika, koja pruža usluge integracija informatičkih tehnologija i vlasnik mu je Miro Ćutura, dugogodišnji predstavnik IBM za bivšu Jugoslaviju i Hrvatsku. Kako je Azotara priložila dokaze da je gradila odmaralište i bila investitor na navedenoj čestici zgrade, ali u sporu nije mogla dokazati pravo vlasništva nad zemljištem, na sveopće zadovoljstvo nađeno je rješenje pa je sudski postupak u svibnju 2002. okončan sudskom nagodbom. Grad Dubrovnik je tvrtki “Combis” priznao pravo vlasništva nad spomenutom nekretninom, ali je “Combis” Gradu Dubrovniku po tržišnoj cijeni platio zemljište koje je bilo u vlasništvu grada. Tako je “Combis” za 2,2 milijuna kuna plaćenih Dubrovniku kupio zemljište te kupnjom od posjednika postao vlasnikom odmarališta “Goražde”. Nitko u Domovinskom ratu nije dovodio u pitanje vlasnička prava Azotare. Nitko se u 12 godina u taj ispražnjeni prostor nije uselio. Inženjer Miro Ćutura i “Combis” sa 140 zaposlenih, koji informatičkom tehnologijom opslužuje državne institucije, od bivšeg odmarališta “Goražde” nakon kupnje će napraviti hotelčić s pet zvjezdica. Upravo je u postupku dobivanje lokacijske dozvole, a nakon ishođenja građevinske započet će izgradnja i uređenju hotela s 30 soba, dogradnji bazena.

Primjer treći: villa JUGOBANKE, Beograd
To je najvrjednija nekretnina u vlasništvu “Jugobanke” iz Beograda. Ali hrvatska vlast je tu elitnu vilu blizu samostana Sv. Jakova i hotela “Belvedere”, na temeljem spomenute Uredbe Vlade RH iz 1991. u zemljišnim knjigama upisala kao vlasništvo RH. Drugim riječima, vila Jugobanke oduzeta je stvarnim vlasnicima i još 1994. našla se u katalogu nekretnina HFP, kojom su se prodavali objekti u vlasništvu bivših jugoslavenskih republika BiH, SRJ (SiCG) i Makedonije. Kao objekt na kojem se kao vlasnik uknjižila RH, vila je tada prodavana za samo 880.000 maraka, četiri puta manje od stvarne vrijednosti. Trokatna vila s kamenim pročeljem, korisne površine 850 četvornih metara, sagrađena je 30-ih godina. Vila u Ulici Vlaha Bukovca 33, na kosini, u neposrednom je susjedstvu Ville ”Šeherezade”, Ville “Orsole”, hotela “Argentina” i Ville “Dubrovnik”, na najatraktivnijem je i najskupljem dubrovačkom lokalitetu. Vrijednost vile Jugobanke danas nije manja od 2 milijuna eura. Sljedeći politički uvjetovanu poslovnu ekspanziju, moćna Jugobanka je početkom 70-ih u Dubrovniku kupila rezidencijalni objekt sa svoje poslovodstvo, poslovne partnere i srpsku političku elitu. Na dubrovačkom području Jugobanka je svoju prvu štedionicu otvorila 1972. Nakon što je RH postala vlasnik vile, njome su se služili hrvatski ratni invalidi, a potom je na uporabu dana Katoličkoj crkvi. Već godinama u vili Jugobanke Crkva se skrbi za stare i bolesne svećenike. No nakon potpisivanja Sporazuma o sukcesiji SRJ, odnosno pravni slijednici Jugobanke, postavili su zahtjev za povratom imovine, čemu će RH morati udovoljiti.

Komentiraj

Source:Plamenko Cvitić