TAMARA OBROVAC: ‘Vjerujem da se sezona livestreaminga ipak konačno bliži kraju’

Tri nastupa Tamare Obrovac i njezina benda iz serije Transhistria deconstructed, prenošena uživo putem interneta, pogledalo je više od 30.000 ljudi širom svijeta. Četvrti nastup iz serije, s gitaristom i mandolinistom Urošem Rakovcem, održat će 13. lipnja ove godine

Proteklu godinu i stanje izazvano pandemijom koronavirusa pjevačica Tamara Obrovac je iskoristila da bi održala tri nastupa ‘’Transhistria Deconstructed’’ koji su bili prenošeni putem streama i koje je pogledalo preko 30.000 ljudi širom svijeta, uživajući u audiovizualnom doživljaju Istre i njezinoj glazbenoj interpretaciji.

Sa svoja četiri stalna člana postave sastava Transhistria ensemble, prvo samo s harmonikašem Faustom Beccalossiem, potom samo s kontrabasistom Žigom Golobom te potom samo s bubnjarom Krunom Levačićem, Tamara Obrovac je ‘’dekonstruirala’’ svoj ansambl i dosadašnje glazbeno stvaralaštvo ponudila u novim aranžmanima, u kojima je njezin glas pratio samo jedan instrument. Zbog nemogućnosti nastupa uživo, Tamara Obrovac je četiri zamišljena nastupa priredila u jesen, zimu i proljeće na pažljivo odabranim mjestima u Istri. Četvrto, ljetno izdanje streaming nastupa ‘’Transhistria deconstructed’’, na kojem će nastupiti s gitaristom i mandolinistom Urošem Rakovcem, održat će za sada na još uvijek nepoznatoj lokaciji 13. lipnja ove godine.

Tamara Obrovac na jazz sceni je prisutna još od sredine osamdesetih, na kojoj je prepoznatljiva i cijenjena zbog jedinstvenog pristupa jazz glazbi u koji je ukomponirala tradicionalnu istarsku glazbu i stihove na istarskim dijalektima. Tijekom proteklih 35 godina objavila je 15 autorskih albuma i skladala glazbu za 40 kazališnih predstava, 11 igranih filmova te osvojila brojne nagrade, među kojima je i Nagrada Hrvatskog društva skladatelja Miroslav Sedak Benčić 2015. godine za autorsko stvaralaštvo u području jazza povodom 20 godina diskografske karijere i izlaska albuma ‘’Canto amoroso’’, Orden Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi koji dodjeljuje predsjednik RH 2008. i dvije nominacije za prestižnu nagradu u kategorijama Europska glazba i Nagrada publike, BBC Radio 3 Awards for World Music 2004.

NACIONAL: Održali ste tijekom proteklih šest mjeseci tri nastupa pod nazivom ‘’Transhistria Deconstructed’’, u kojima ste u pratnji jednog glazbenika ogolili svoje pjesme i putem livestreama pokazali fascinantan ambijent Istre, gdje su koncerti snimani. Odakle ideja za takav audiovizualni iskorak iz vašeg dosadašnjeg rada?

To je, da ga tako nazovem ‘’pandemijski’’ projekt, započet sredinom 2020. u kojem smo u sklopu prilagodbe novim okolnostima i želje da održimo koncertnu aktivnost nastojali iskustvo gledanja online koncerata dovesti na novu razinu, vizualno odabirom lokacija na kojima će se održavati koncerti, i u glazbenom smislu novim konceptom, dekonstrukcijom Transhistria ensemblea na četiri dueta sa svakim članom benda.

NACIONAL: Što je to značilo za izvedbe? Možete li opisati o kakvim je koncertima riječ?

Forma dueta se na neki način sama nametnula zbog restrikcija, prelazaka granica, jer glazbenici Transhistria ensemblea dolaze, osim iz Hrvatske, i iz Slovenije i Italije. Kako u Istri koja je izvorište mog glazbenog izričaja postoje mnoge prekrasne a ne toliko razvikane lokacije, a i ime ansambla u sebi sadrži antički naziv za Istru, odlučili smo se upravo za taj vizualni iskorak u kojemu bismo moju glazbu spojili s vizualno atraktivnim, ali i baštinski značajnim lokacijama u Istri.

NACIONAL: Po kojim ste kriterijima birali lokacije za nastup?

Lokacije nisu slučajno odabrane, vodili smo računa o nekoliko parametara, od različitosti vizura u različitim godišnjim dobima, do kulturološke pozadine i povijesne zanimljivosti. Sukladno vremenu i pandemijskoj stvarnosti koju živimo, svaka lokacija osim što je vizualno zanimljiva u pozadini nosi i mali ‘’apokaliptični element’’. Crkvica Sv. Roka u Draguću s freskama na kojima su prikazi epidemije kuge, renesansna Placa u Svetvinčentu na kojoj je spaljena posljednja hrvatska vještica, razorena utvrda Possert itd.

NACIONAL: Kako ste osmislili glazbeni koncept?

Što se glazbenog koncepta tiče, s obzirom na to da nema publike, odlučili smo se za formu neprekinute 45-minutne izvedbe u kojoj smo izabrane skladbe povezali improvizacijama inspiriranim mjestom na kojem se koncert održava i koje nismo otkrivali do početka streama. Zanimljivo je to da se do sada ponovila samo jedna pjesma i da su se tijekom dosadašnjih koncerata otvorile nove sfere u glazbi i načinu izvedbe, kao i novi izazovi, prvenstveno u duetima s ritam sekcijom, dakle s kontrabasom a pogotovo bubnjevima koji su zahtjevniji od dueta s harmonijskim instrumentima poput harmonike ili gitare.

 

‘Vrijeme pandemije iskoristila sam za sređivanje svih ‘zaostataka’ i stvari za koje prije nisam imala vremena, od arhive, hard diskova, do manjih radova po kući’

 

NACIONAL: Kako ste došli na tu ideju?

Projekt je osmislila naša suradnica Tatjana Genc, a za realizaciju je bilo vrlo važno i to što u Puli postoji Medvid produkcija koja je tehnički i umjetnički sposobna za tako zahtjevnu produkciju, a presudna je bila financijska podrška Ministarstva kulture i medija i Istarske županije bez koje ne bi bila moguća realizacija ovako zahtjevnog projekta, iako je cijeli tim radio za manje honorare od uobičajenih. Projekt je bio vrlo pažljivo strukturiran i elaboriran i prijavljen na javne pozive i natječaje Ministarstva i Istarske Županije te su mu na osnovi toga i odobrena sredstva za realizaciju, na čemu zahvaljujemo.

NACIONAL: Lijepo je čuti da je takav projekt podržalo i Ministarstvo kulture i medija.

Projekt je Ministarstvo podržalo putem Javnog poziva za poticanje poduzetništva u kulturnim i kreativnim industrijama, a Istarska županija putem Javnog natječaja za predlaganje projekata u kulturi, zatim u nešto manjoj mjeri Županijski ured za turizam, Grad Umag i općina Cerovlje, na čijem teritoriju su se održala dva koncerta, u Draguću i na utvrdi Possert. Želja nam je bila napraviti audiovizualni projekt koji bi funkcionirao jednako dobro i kao livestream, ali i bio dovoljno zanimljiv vizualno i glazbeno u tzv. normalnim okolnostima.

NACIONAL: U moru brojnih livestreamova i koncerata iz kućnog ambijenta, vaši su nastupi napravili iskorak, ali je zanimljivo da su slabo popraćeni u medijima. Kako to objašnjavate?

Imali smo jako veliku online gledanost, pogotovo imajući u vidu vrstu glazbe, ne samo u Hrvatskoj već i u inozemstvu gdje su nas i mediji pratili, pa mi je čudno da je, osim u Glasu Istre koji nas redovno prati, u ostatku Hrvatske izostala ozbiljnija medijska popraćenost, kao i glazbena recenzija vezana uz novi koncept izvedbe. Osobito što živih koncerata nije bilo, a i zbog činjenice što je ovaj pristup livestreamu ipak drugačiji, vjerujem i zanimljiviji, a i koncept serije koncerata smislen je, zaokružen i realiziran na visokoj produkcijskoj razini.

NACIONAL: Četvrti nastup iz serije ‘’Transhistria Deconstructed’’ održat ćete 13. lipnja. Gdje ćete nastupiti i što pripremate?

Prva tri koncerta su održana u različitim godišnjim dobima, u jesen, zimu i proljeće, na tri različite, predivne lokacije koje nismo unaprijed otkrivali te stoga mogu samo reći da će se ovaj posljednji ljetni livestream održati na posebnom mjestu uz more, u duetu s Urošem Rakovcem. Koncert će se prikazivati uživo na mojim kanalima na Facebooku i YouTubeu 13. lipnja od 20 sati.

NACIONAL: Uroš Rakovec je jedini član Transhistria ensembla s kojim ponekad nastupate u duetu.

Da, jedino s Urošem ponekad nastupam u duu, on je sjajan gitarist i mandolinist, izuzetno originalan u načinu sviranja. Koncept smo već napravili i jako se veselim našem koncertu i divnoj lokaciji.

S Urošem kao i s ostala tri iznimna glazbenika Transhistria ensemblea dijelim gotovo telepatsko razumijevanje, pogotovo u improvizacijama koje čine najveći dio naših izvedbi, bilo u duetima bilo u kompletnoj postavi koju ćemo ‘’rekonstruirati’’ 30. 8. u Puli sa završnim livestreamom u kompletnom sastavu. Vjerujem da se sezona livestreaminga ipak bliži kraju, konačno su počeli i živi koncerti, za sada imamo do jeseni potvrđenih desetak koncerata.

Tamara Obrovac i Transhistria ensemble s kojim nastupa već godinama. PHOTO: Mare Milin

 

NACIONAL: Otkazani i odgođeni su vaši nastupi u 2020., primjerice u Argentini, Čileu, Njemačkoj, Litvi i Hrvatskoj. Kakve su šanse da se održe tijekom 2021.?

Kako sada stvari stoje vrlo male, jedino će se koncert u teatru Szekspirowski u Gdanjsku u Poljskoj održati u rujnu, a ostali su odgođeni za 2022. Posebno mi je žao što su odgođeni koncerti u Portu u Portugalu, u prekrasnoj koncertnoj dvorani Casa da Musica kao i prva turneja u Južnoj Americi, kojoj smo se jako veselili, no strpljivo čekamo termine za sljedeću godinu.

NACIONAL: Osim otkazivanja koncerata, kako ste preživjeli krizu izazvanu koronavirusom?

Nakon prvotnog šoka, to sam vrijeme, a vjerujem kao i mnogi drugi, iskoristila za sređivanje svih ‘’zaostataka’’ i mnogih stvari za koje prije nisam imala vremena, od arhive, hard diskova, do manjih radova po kući od kojih su neki čekali godinama. Na kraju se ispostavilo da mi je usprkos cijeloj situaciji mir jako dobro došao, a kako živim na selu sve sam restrikcije lakše podnijela.

NACIONAL: Sredinom 2019. preminuo je vaš otac, slikar Ivan Obrovac s kojim ste te godine održali nastup ‘’Obrovac na kvadrat’’ u Laubi, gdje je bila priređena retrospektiva njegovih djela, a vi ste održali koncert. To je bila neka vrsta oproštaja. Po čemu pamtite taj događaj?

Da, na žalost se pokazalo da je to bila neka vrsta oproštaja jer je tata nakon samo par mjeseci iznenada preminuo, što je za mene neopisiv i nenadoknadiv gubitak. Bili smo jako vezani. Još ga, usprkos godinama, onako vitalnog vidim kako razgovara s ljudima u Laubi. Tek sam kasnije saznala da do tada, iako je imao mnoštvo domaćih i inozemnih izložbi, nije nikad izlagao u Zagrebu.

NACIONAL: Tko je zaslužan za njegovu prvu zagrebačku izložbu?

Za realizaciju izložbe u Laubi mogu zahvaliti kustosici Leonidi Kovač, inače Puležanki, i Tomislavu Kličku koji nam je otvorio vrata Laube, a ‘’Obrovac2’’ ili ‘’Obrovac na kvadrat’’ je bila audiovizualna izvedba u sklopu otvorenja izložbe tijekom koje je Transhistria quartet izveo dijelove mojih skladbi uz improvizacije na projekcije fragmenata tatinih slika u režiji Matije Debeljuha, istarskog videoumjetnika, inače tatinog učenika.

NACIONAL: Nakon izložbe u Laubi taj program ste ponovili nakon njegove smrti. Planirate li i dalje predstavljati njegova djela?

Program ‘’Obrovac2’’ je krajem 2019. izveden i na otvorenju tatine izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli, a u jesen ćemo ga konceptualno i glazbeno doraditi i snimiti kao multimedijalni/audiovizualni uradak u Multimedijalnom centru Herman Noordung u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre.

NACIONAL: Znači li to da je vaša glazba inspirirana i njegovim slikarskim radom?

Dijelom svakako, naime iskustvo iz Laube mi je s glazbenog aspekta bilo vrlo zanimljivo s obzirom na to da se radilo o atipičnom nastupu u smislu nedostatka elemenata pravog koncerta, pozornice, svjetla; mi glazbenici bili smo u nekoj vrsti intime, ispred zida na koji su preko nas, bez svjetla, projicirani tatini radovi, što nam je omogućilo da se posvetimo dobrim dijelom i improvizaciji upravo na taj vizualni element.

Upravo razmišljam o daljnjem strukturiranju tog međuodnosa glazbe i slika, u programu ‘’Obrovac2’’, u kojem se želim glazbom nadovezati na nevjerojatnu dubinu i višedimenzionalnost koju vidim i osjećam u njegovim slikama i stvoriti ‘’metafizički’’ i emotivni audiovizualni amalgam, pronalazeći istovrsnost u načinu stvaranja slika i glazbe, u smislu procesa rada kao traganja za arhetipom, o čemu smo tata i ja često razgovarali. Ti razgovori i smijeh mi jako nedostaju.

 

‘Moj otac Ivan jedan je od utemeljitelja Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Puli, odgojio je generacije umjetnika te se pojavila inicijativa da se škola nazove po njemu’

 

NACIONAL: Osim izložbi vezanih uz grafiku, slikarstvo i kiparstvo, vaš je otac bio poznat i po svom pedagoškom radu i kao jedan od utemeljitelja Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Puli, zbog čega se nedavno pojavila inicijativa da se ta škola imenuje njegovim imenom. O čemu se radi?

Da, tata je bio jedan od utemeljitelja Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, odgojio je generacije slikara, kipara i dizajnera, osim u školi i u likovnoj koloniji koju je godinama vodio u svom rodnom selu Smoljacima te se zbog njegova velikog doprinosa likovnoj sceni Pule i Istre pojavila inicijativa da se škola nazove njegovim imenom, a radi se i na valorizaciji njegove ostavštine u suradnji s Gradom i Istarskom županijom.

NACIONAL: Vaš posljednji album 2020. bio je ‘’Villa Idola’’ na kojem ste 2018. uz Transhistria ensemble surađivali s Jazz orkestrom HRT-a uz nove aranžmane koje su najvećim dijelom napisali tadašnji ravnatelj Jazz orkestra HRT-a Andreas Marinello i Luka Žužić. Odlična atmosfera se osjeti u svakoj pjesmi. Po čemu pamtite to snimanje i suradnju?

To je bilo sjajno iskustvo, prvenstveno zbog Andreasa Marinella, tadašnjeg ravnatelja orkestra na čiji poziv se suradnja i dogodila. Već ste spomenuli odlične aranžmane, a uz to se radi i o odličnom glazbeniku i dirigentu koji je vodio probe na kvalitetan, miran i profesionalan način. U toj sam suradnji uživala, svi aranžmani su obogatili moje skladbe i doprinijeli ‘’bešavnom’’ spoju dvaju ansambala koji sviraju na različit način; orkestru je osim u solo dionicama imanentno sviranje raspisanih linija, a Transhistria ensemble svira najvećim dijelom otvorene aranžmane koji se stvaraju u trenutku izvedbe. To je bio najveći izazov ove suradnje, a u glazbenom smislu je najveći teret prilagodbe podnio Kruno Levačić koji je na pravi način prilagodio način sviranja bubnjeva u dijelovima s orkestrom.

NACIONAL: Brojni su glazbenici vrijeme lockdowna iskoristili za stvaranje nove glazbe. Jeste li i vi bili među njima?

Kako ja uglavnom stalno radim i uvijek imam dosta skladbi i ideja na kojima paralelno radim, tako je bilo i za vrijeme lockdowna, ali sam ove godine prvi put ušla u malo drugačiji solo projekt, eklektički inter žanrovski ‘’eksperiment’’ koji uključuje i elektroničku glazbu i soundscape elemente i slično. Na tome trenutno radim, a kako je kompletno atipičan bit će atipično i izdanje koje je planirano do kraja godine, to je sve što mogu u ovom trenutku reći.

NACIONAL: Jeste li skladali i nove pjesme za novi album vašeg glazbenog izraza?

Najveći dio jesam, samo moram odlučiti koji bend će biti na albumu; Transhistria ensemble, Quartet s Matijom Dedićem ili hrvatsko-talijanski TransAdriatic quartet.

NACIONAL: Što je bila inspiracija za pjesme na novom albumu?

Pojam inspiracija baš ne volim, inspiracija je za mene način funkcioniranja, neka vrsta pretakanja iskustava i emocija u glazbu tako da uvijek oslikava neko trenutno stanje duha koje se realizira kroz rad, sviranje i skladanje.

NACIONAL: Kakvo je vaše trenutno stanje duha koje ćemo čuti u glazbi na novom albumu?

Raznoliko, kao i život sam…

Komentiraj