TAJNI SUDSKI SPOR: Prije tri godine doznalo se kako je CA izgubio tužbu u SAD-u, potrošio novac na odvjetnike i ostao bez tržišta

Objavljeno u Nacionalu br. 1043, 18. travanj 2018.

Uoči donošenja odluke Vlade o imenovanju novog predsjednika Uprave, Nacional je doznao detalje tajnog sudskog spora koji je Croatia Airlines u vrijeme bivše uprave vodio s kompanijom Networld Communications koja ga je zastupala na američkom tržištu

Uoči donošenja odluke Vlade o imenovanju novog predsjednika Uprave tvrtke Croatia Airlines, Nacional je doznao detalje sudskog spora koji je domaći avioprijevoznik vodio s američkom kompanijom Networld Communications, a s čijim će se posljedicama morati suočiti i nova uprava tvrtke. Naime, spor koji se vodio u strogoj tajnosti rezultirao je odštetom u visini 2,2 milijuna dolara, koliko je tvrtka Croatia Airlines morala platiti američkoj kompaniji, troškovima odvjetnika u iznosu 1,3 milijuna dolara, ali i osjetnim padom prometa na američkom tržištu. Ti podaci o visini spora dosad su bili potpuno nepoznati hrvatskoj javnosti, a ne mogu se naći ni u službenim financijskim izvješćima jer su prikazani s drugim troškovima poslovanja. Međutim, na točne iznose i visinu spora Nacionalu su ukazali upućeni izvori iz Croatia Airlinesa kojima su bili dostupni detaljni financijski podaci o poslovanju kompanije koju trenutno vodi v.d. predsjednik Uprave Jasmin Bajić.

Networld Communication imao je s Croatia Airlinesom takozvani General Sales Agreement (GSA) o prodaji i zastupanju na tržištu Sjeverne Amerike i Kanade, temeljem kojeg je ostvarivao pravo na proviziju i ekstra bonus povezan sa stimulacijom prodaje letova prema Hrvatskoj na američkom tržištu. Ugovor je prvi put potpisan još 1997., u vrijeme kad je tvrtku vodio Ivan Mišetić i još od tada nisu prestala govorkanja o tome je li to bio najpovoljniji ugovor za hrvatsku stranu ili se možda mogao sklopiti povoljniji ugovor s nekim drugim zastupnicima koji su navodno tražili puno manje provizije. Nacionalovi izvori iz Croatia Airlinesa tvrde da je Networld Communication bio globalni agent koji nije radio samo s hrvatskom dijasporom, za razliku od drugih koji su se tada spominjali, a bili su uglavnom fokusirani na Istočnu obalu i na hrvatske putnike.

Jedan od razloga za spekulacije svakako je bila i činjenica da je na čelu Networld Communicationsa bio Davor G. Gjivoje, Hrvat koji je ranije u svojoj karijeri bio zaposlenik dubrovačkog Atlasa pa potom potpredsjednik globalnog American Expressa. Međutim, ugovor je od 1997. dvaput obnavljan, uz opravdanje da su postignuti izvrsni poslovni rezultati. Novi četverogodišnji ugovor potpisan je 1. srpnja 2011., dok je predsjednik Uprave Croatia Airlinesa bio Srećko Šimunović, a vrijedio je za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2015. Međutim, dolaskom novog šefa Uprave Krešimira Kučka, koji je bio zadužen za provedbu restrukturiranja kompanije, Croatia Airlines 30. srpnja 2013. šalje Networldu jednostrani raskid ugovora, tri godine prije njegova isteka. Networld zbog toga podiže tužbu u kojoj tuži Croatia Airlines zbog izgubljene dobiti i navodi u tužbi da su u 16 godina zastupanja godišnji promet od prodaje karata podigli s 2 na 26 milijuna dolara. Jutarnji list izvještavao je o sporu 2014. u kontekstu odlučivanja o tome hoće li se spor voditi pred američkim ili pred hrvatskim sudom. Naime, ugovorom iz 2012. bila je predviđena nadležnost hrvatskog suda, ali su odvjetnici američke kompanije tvrdili da je u Hrvatskoj nemoguće održati pravedno suđenje, da nema pravne sigurnosti, da suci ne mogu prisiliti stranke u postupku da podnesu svu traženu dokumentaciju te da bi na pristranost suđenja mogla utjecati i činjenica da je Croatia Airlines u vlasništvu hrvatske države. Američki sud odbacio je te argumente, ali je zato kao odlučujući prihvatio jedan drugi argument, činjenicu da bi spor u Hrvatskoj zbog sporosti pravosuđa mogao trajati i 10 godina. Iz Croatia Airlinesa tvrde da je presudila činjenica da je ugovor bio sklopljen u SAD-u (New Jersey), da se u SAD-u izvršavao i da je na tom teritoriju tužitelj trpio posljedice raskida ugovora.

 

Ugovor koji je sklopljen još 1997. u vrijeme Ivana Mišetića, raskinuo je Krešimir Kučko tvrdeći da je štetan za kompaniju, ali nova Uprava tek će trebati analizirati je li to bio dobar potez

 

Zato je spor u konačnici vođen pred američkim sudom, a završen je medijacijom odnosno nagodbom, čiji su detalji proglašeni poslovnom tajnom, a prema kojoj je Croatia Airlines morao platiti spomenutih 2,2 milijuna dolara. Prema tvrdnjama ljudi upućenih u detalje spora, u Ameriku su s odvjetnicima u pravilu putovali Krešimir Kučko kao tadašnji predsjednik Uprave, Siniša Petrović kao predsjednik Nadzornog odbora, jedna osoba iz Službe financija i jedna iz Pravne službe, ali je glavni pregovarač bio Siniša Petrović. Svi detalji čuvani su i unutar kompanije kao strogo povjerljivi, a dokumentacija je bila dostupna samo uskom krugu rukovoditelja.

Nacionalovi izvori iz Croatia Airlinesa sada tvrde da je to klasičan primjer jednog lošeg poslovnog poteza koji je tvrtku stajao milijune, a zbog čega na kraju nitko neće odgovarati:

“Kučko je donio odluku o raskidu ugovora, a u priču je bio uključen i Siniša Petrović kao tadašnji predsjednik Nadzornog odbora, dok je formalno raskid potpisala Lidija Šaban koja je bila zadužena za suradnju s Networldom. Naravno, agent podiže tužbu za naknadu štete, smatrajući da je ugovor nelegalno raskinut. No suđenje nije moglo biti u Hrvatskoj, kako su dečki planirali, već se seli u Ameriku, gdje vrijede neka druga pravila. U tom trenutku kompanija i Siniša Petrović angažiraju odvjetnike u Americi koji su tvrtku u konačnici stajali 1,3 milijuna kuna, nešto manje nego što je bio iznos cijele nagodbe. Drugim riječima, dečki su se zaigrali za 3,5 milijuna dolara.”

Ali problem nije samo u tome. Naime, kako tumače sugovornici bliski jednom dijelu rukovodećih ljudi Croatia Airlinesa, da nije došlo do jednostranog raskida, odnosno da je kompanija nastavila raditi po ugovoru do njegova redovnog isteka, platila bi proviziju od otprilike tri milijuna dolara, ali bi i nastavila zarađivati.

“Da je promet ostao na razini 40 milijuna dolara, Networld bi dobio 3 milijuna dolara provizije, a Croatia Airlines bi zaradio. Ovako je Networld nagodbom dobio taj novac koji bi dobili i da su radili, samo što bi u tom slučaju svi imali koristi. A kako je Croatia Airlines raskinuo ugovor s Networldom, počeli su prodavati kapilarno preko malih agenata kojima je do kraja 2015., kad bi redovno istekao ugovor s Networldom, plaćeno 2 milijuna dolara, a do 2017. plaćeno je ukupno oko 3,4 milijuna dolara. Istovremeno su gubili promet pa su u ukupnom prihodu s gotovo 40 milijuna dolara ostvarenog prometa na američkom tržištu 2012. pali na 16,4 milijuna 2017., što je više nego dvostruko. Dakle, izgubili su i spor i novac i prihode i tržište”, kaže Nacionalov izvor. O tome je li u konačnici raskid ugovora s Networldom bio koristan ili štetan za njih, iz Croatia Airlinesa nisu željeli komentirati, uz objašnjenje da bi javno komentiranje poslovnih odluka prijašnjih uprava bilo neprofesionalno i nekorektno. O troškovima spora odgovorili su sljedeće:

“U slučaju ovog spora, tužitelj Networld i Croatia Airlines sklopili su nagodbu koja je proglašena poslovnom tajnom. Troškovi odvjetničkih usluga poslovna su tajna, što je određeno ugovorom Croatia Airlinesa i odvjetničke tvrtke.” Inače, tvrtku Croatia Airlines zastupali su američki odvjetnici iz ureda Condon & Forsyth LLP.

Na pitanje koliko iznosi pad prometa na američkom tržištu i je li do njega došlo nakon raskida ugovora, Croatia Airlines odgovorio je da konkretne podatke ne mogu javno objavljivati jer predstavljaju tržišno osjetljive informacije, osobito zbog činjenice da na rutno područje Sjevernog Atlantika lete svi najveći američki i europski avioprijevoznici. “Vrlo je teško razlučiti koliko je na pad prometa utjecao prekid suradnje s Networldom, a koliko velike promjene tržišnih uvjeta i pojava još snažnije konkurencije na tržištu SAD-a. Naime, velike zrakoplovne kompanije sve više ograničavaju prodajni potencijal manjim avioprijevoznicima koji ne obavljaju izravne letove na rutno područje Sjevernog Atlantika’’, stoji u odgovoru Croatia Airlinesa.

No u službenim godišnjim izvješćima Uprave o stanju tvrtke jasno su iskazani podaci prema kojima je promet na tržištu Sjeverne Amerike od 2009. do 2012. kontinuirano rastao. U 2009. povećan je 12 posto u odnosu na 2008., a 2010. skočio je još 19 posto u odnosu na 2009.

“Podaci o prodaji na distributivnim prodajnim tržištima 2010. pokazuju da najveće značenje za poslovanje Croatia Airlinesa, osim hrvatskog tržišta kojemu kompanija pripada nacionalno, imaju europske zemlje te posebice izdvojeno po značenju tržište Amerike s kojega potražnja povijesno gravitira u Hrvatsku’’, stoji u službenom izvješću za 2010., gdje se navodi da udio američkog tržišta u ukupnoj prodaji iznosi čak 16 posto. Dodatna prednost američkog tržišta je u tome što se ondje najveći prometi ostvaruju u mjesecima kada je smanjen promet na domicilnom tržištu. U 2011. promet na američkom tržištu porastao je još 19 posto u odnosu na 2010. U 2012. američko tržište bilježilo je manji rast, od svega 6 posto u odnosu na 2011., ali još uvijek rast. No to se promijenilo već 2013., u godini kad je raskinut ugovor s Networldom, pa je već te godine promet na američkom tržištu pao čak 19 posto, da bi sljedeće godine pao još 6 posto.

 

‘Kučko je raskinuo ugovor 2013. jer se nitko prije njega to nije usudio napraviti. Bili smo u procesu restrukturiranja i tražili smo od Networlda da nam smanji proviziju, ali je on to odbio’, tvrdi izvor blizak bivšoj upravi

 

No Nacionalov izvor blizak bivšoj Upravi Croatia Airlinesa tvrdi da to nema nikakve veze s raskidom ugovora s Networdlom. Štoviše, tvrdi da je to bio jedan od najboljih poteza Krešimira Kučka:

“Kučko je raskinuo ugovor 2013. jer se nitko prije njega to nije usudio napraviti. Bili smo u procesu restrukturiranja i tražili smo od Networlda da nam smanje proviziju, čime bi oni kao partner na neki način pomogli restrukturiranju, ali su oni to odbili. Sada ekipa oko Ivana Mišetića koji je i kreator tog ugovora još iz 1997. pokušava prikazati da smo mi bili ludi što smo to raskinuli. Mišetić bi želio imati utjecaj nad odabirom nove Uprave i zato sada gura tu priču”.

Uvjerenje da Mišetić stoji iza priče, iako Nacional s Mišetićem uopće nije razgovarao, taj sugovornik crpi iz činjenice da je u vrijeme Krešimira Kučka podignuta tužba protiv Mišetića i Srećka Šimunovića upravo zbog ugovora za američko tržište. No taj spor, za razliku od onog u Americi, još uvijek nije završio i pitanje je kakav će biti njegov ishod. Stariji kadrovi iz Croatia Airlinesa sjećaju se da su protiv Mišetića podizane i kaznene prijave zbog toga, da je on nekoliko puta bio ispitivan na policiji, a potom je kao njegov nasljednik na razgovore u policiju išao i Šimunović, ali da ništa od svega toga nije rezultiralo podizanjem optužnice jer, kako oni smatraju, za to nije ni bilo elemenata.

“Na američkom tržištu postojalo je nekoliko agenata i stalno je bilo prigovora i glasina zašto drugi nisu u toj priči. S tim ciljem su se i podizale anonimne kaznene prijave protiv bivših uprava, ali bez uspjeha. Pa upravo je Šimunović ugovorom iz 2012. smanjio postotak provizije Networlda, kako osnovne tako i stimulativne”, kaže ovaj sugovornik koji, kao i ostali, zbog osjetljivosti teme želi ostati anoniman.

Međutim, osoba koja je u vrijeme mandata Krešimira Kučka obnašala visoku funkciju u Croatia Airlinesu, tvrdi:

“Taj ugovor smo raskinuli jer smo smatrali da je štetan zbog toga što je Croatia Airlines plaćao prevelike provizije. Tražili smo mišljenje o načinu raskida, završilo je njihovom tužbom protiv nas koja je rezultirala nagodbom, a rezultate medijacije strogo je zabranjeno iznositi, oni se mogu iznijeti samo vlasniku, a to je država. Međutim, mogu samo reći da smo mi prošli super. Platili smo manje nego što bismo njima dali da smo ugovor odradili do kraja, a riješili smo ih se zauvijek. Oni su dobivali proviziju na ukupnu prodaju ne radeći ništa, a od 1997. do 2012. izvukli su 30 milijuna dolara iz Croatia Airlinesa. Dokaz tvrdnje da je taj ugovor bio štetan je sudska tužba koju je Croatia Airlines podigao protiv bivših uprava. Iznos štete koju je sudski vještak utvrdio tužbom najbolje govori o tome koliko je to bio štetan ugovor. To što smo morali platiti nagodbom je dječja igra u odnosu na ovo.”

Taj izvor tvrdi da pad prometa na američkom tržištu, ali i rast, nema veze s Networdom, nego s ulaskom Croatia Airlinesa u ARC, financijsku asocijaciju preko koje akreditirane agencije plaćaju prihod od prodaje karata aviokompanijama. Networld se, kaže taj izvor, opirao njihovu ulasku u ARC jer su im, dok nije bilo tog ugovora, vršili isplate i s počekom od godinu dana. Zbog toga je Croatia Airlines na Networldovu tužbu uzvratio i protutužbom zbog neplaćenog duga od oko 180 tisuća dolara, koliko je u trenutku raskida ugovora iznosio iznos koji je Networld trebao platiti Croatia Airlinesu za već prodane karte.

Drugi razlog oscilacije rasta, prema ovom tumačenju, bila je promjena uvjeta ugovora s Lufthansa grupom koji je omogućavao kreiranje cijene aviokarata tako da Croatia Airlines bude kompetitivniji. No te je bolje komercijalne uvjete za američko tržište Lufthansa na kraju dokinula. Ali sve to, tvrdi izvor blizak bivšoj Upravi, treba promatrati i u sklopu procesa restrukturiranja koji je Kučko uspješno provodio i u vrijeme kojeg je od gubitka koji je iznosio skoro pola milijarde kuna, kompaniju doveo do toga da je svake godine bilježila dobit.

“U 2017. prvi put u povijesti godinu smo završili s više od dva milijuna putnika. To je rezultat te politike koja je uključivala i raskid ugovora s Networldom, a putnici iz Amerike nadoknađeni su putnicima iz nekih drugih destinacija. Negdje dobijete, negdje izgubite. Primjerice, 2017. bila je uspješnija, iako smo radili s manjim brojem ponuđenih sjedala”, rekao je sugovornik sklon bivšoj upravi.

U tom smislu dvojica sugovornika imaju i dijametralno suprotno mišljenje o tome je li bilo isplativo poslovati preko agencija na američkom tržištu. Zagovornik suradnje s Networldom pojasnio je što zapravo znači general sales agreement i što je domaća aviokompanija time dobila:

“Na primjer, imate aviokartu Washington-Dubrovnik, leti se Lufthansom od Washingtona do Frankfurta, a od Frankfurta do Dubrovnika Croatia Airlinesom. Vi ste prodali kartu i vi dobivate cijeli iznos karte. Lufthansi plaćate njihov dio tek kad putnik odleti, što znači da u međuvremenu raspolažete tim novcem. Međutim, kad ste prodali kartu, vi ste sebi naplatili i troškove izdavanja karata i različite druge naknade i ostvarili veći prihod no što iznosi vaš dio leta. To znači, ako ste uprihodovali 1000 dolara, ostalo vam je otprilike 35 posto, a letjeli ste samo na relaciji Dubrovnik-Frankfurt. Ukupan promet koji je ostvaren zahvaljujući Networdlu samo u 2012. iznosio je 40 milijuna dolara, što znači da je prihod za Croatia Airlines bio oko 15, 16 milijuna dolara godišnje. Prodajom na takav način vi kao avioprijevoznik ostvarujete prihod od same tarife i od naknada koje se ne razmjenjuju s drugim avioprijevoznicima”.

Drugi sugovornik na to gleda potpuno drugačije:

“Na primjer, karta New York-Frankfurt-Zagreb je tisuću dolara. Mojih je 150 dolara, a ovih 850 moram uplatiti onom tko je letio, znači, ja na računu imam neki novac koji moram platiti nekom drugom, to strana kompanija potražuje od nas i to ne ide u našu bilancu. Naš je dio nekih 12, 13 posto, a aerodromske takse idu aerodromu. A Networld je dobivao proviziju na ukupnu prodaju ne radeći ništa. To je kompanija s kojom su i neki drugi avioprijevoznici ružno završili suradnju, odnosno na sudu. S bugarskim avioprijevoznikom na kraju su dospjeli na arbitražu u Švicarskoj, a Slovenci su isto s njima u jednom sporu.”

 

‘Dečki su se zaigrali. Platili su spor 2,2 milijuna dolara, 1,3 milijuna dolara odvjetnicima, a toliko bi platili i Networldu do isteka ugovora. Ovako su izgubili i spor, i novac, i prihode, i tržište’, kaže izvor blizak vrhu CA

 

No sugovornik koji smatra da je raskid ugovora s Networdlom bio štetan, tvrdi da o tome što je Networld radio govore brojke i rezultati prodaje te da je Networld kao glavni prodajni zastupnik Croatia Airlinesa za prodaju karata na području Amerike i Kanade imao i različite odgovornosti koje su se odnosile na marketing i prodaju letova Croatia Airlinesa za sjevernoameričke kupce, uključujući uspostavu odnosa s putničkim agentima, poduzimanje mjera poticanja prodaje, kao i pružanja usluga pozivnog centra kupcima.

“Iz svega je moguće zaključiti da su pad prihoda i prometa na tržištu SAD-a i Kanade, a time i nastala šteta, uzrokovani primarno raskidom GSA ugovora s Networldom jer komercijalnu politiku na tom tržištu sada ne vodi Croatia Airlines, nego pojedinačni agenti, ovisno o svom izboru partnera i interesa, što je ozbiljan problem nepostojanja vlastite poslovne strategije za ovo značajno tržište i dugoročno predstavlja njegov potpuni gubitak. Istovremeno, u Europi raste broj putnika s tog tržišta, ali na krilima drugih prijevoznika. Drugi razlog je nekvalitetna politika pregovora s partnerima iz postojećih strateških odnosa. Ne radi se o broju takvih ugovora, nego o njihovoj kvaliteti za Croatia Airlines. Ovome u prilog ide i pad prometa na drugim vanjskim i dalekim tržištima kao što su Australija, Novi Zeland i azijsko tržište”, upozorava Nacionalov izvor dobro upućen u poslovanje Croatia Airlinesa.

Sva ova pitanja trebala bi biti putokaz i novoj upravi Croatia Airlinesa da pokuša osmisliti poslovni model kojim bi se uspio vratiti udio američkog tržišta u ukupnoj prodaji, a koji je jedno vrijeme iznosio značajnih 16 posto. Na pitanje s kojim agencijama Croatia Airlines trenutno ima ugovor o zastupanju na američkom tržištu i je li promet po tim ugovorima veći ili manji od ranijeg ugovora, odgovorili su sljedeće:

“Croatia Airlines član je ARC-a (Airlines Reporting Corporation), tvrtke koja se na tržištu Sjedinjenih Američkih Država bavi evidencijom prodaje, obračunom i izvještavanjem u zračnom prometu. ARC objedinjuje oko 15.000 prodajnih agenata, koji na temelju ovlaštenja Međunarodne udruge za zračni promet (IATA) prodaju karte Croatia Airlinesa (također člana IATA-e). Dakle, Croatia Airlines ne sklapa zasebne ugovore s pojedinim prodajnim agentom, nego je ARC koordinator prodaje prijevoznih dokumenata Croatia Airlinesa na tom tržištu. Kao što je već navedeno, promet koji se na tržištu SAD-a ostvaruje u suradnji s navedenim agencijama, zbog više razloga nije usporediv s prometom koji se ostvarivao tijekom suradnje s tvrtkom Networld (do 2013. godine).”

Komentiraj