TAJNI SPORAZUM HSS-HDZ: Pakt za deset godina vlasti

Objavljeno u Nacionalu br. 654, 2008-05-26

Smjena Darka Marinca s čela Podravke samo je najava sve čvršćeg vezivanja HSS-a uz HDZ: u takvoj konstelaciji snaga, izgledi lijevog centra na idućim parlamentarnim izborima 2009. sve su manji

“Blizu smo, može se reći na korak od dogovora o zajedničkom nastupu na idućim lokalnim izborima. Još uvijek je prerano za pismeni sporazum, ali mislim da smo riješili gotovo sva otvorena pitanja, koja postoje između naše dvije stranke, a visok stupanj suglasnosti oko većine tema postoji i između Josipa Friščića i Ive Sanadera. Nedavne kadrovske promjene u Podravci, i odlazak Darka Marinca, samo su prvi korak u jačanju međustranačke suradnje”, ispričao je ovaj vikend za Nacional visokopozicionirani dužnosnik Hrvatske seljačke stranke.

Gotovo istovjetan zaključak, istog dana iznio je i jedan od najbližih Sanaderovih suradnika, koji obavlja važne poslove u izvršnoj vlasti. Tijekom razgovora nije skrivao zadovoljstvo zbog odnosa između dva glavna partnera u vladajućoj koaliciji. On također potvrđuje kako su razgovori o prebacivanju suradnje i na niže razine, vrlo blizu realizacije. Uostalom, ista ponuda mogla se na nedavnoj HSS-ovoj skupštini čuti i od Ive Sanadera, koji ju zasigurno ne bi javno iznio bez konzultacija s Friščićem. U HDZ-u suradnju s HSS-om vide kao garanciju ostanka na vlasti na dulji period, čak i na više od dva mandata.

U vodstvu Hrvatske seljačke stranke prevladava stajalište kako su protekli mjeseci – otkako je Sanader uspio sastaviti sadašnju vladu – potvrdili da HDZ istinski želi suradnju na dulje staze. Premda pojedini HSS-ovci misle da HDZ oteže s imenovanjem njihovih kadrova, budući da je dosad inaugurirano tek šest državnih tajnika iz Friščićeve stranke, njihove kritike još uvijek ne dominiraju. “Nakon izuzetno loših iskustava koja smo imali u vladi Ivice Račana, sadašnja situacija djeluje gotovo savršena. Prilično lako smo uskladili pisani koalicijski sporazum, pritom je HDZ prihvatio većinu naših zahtjeva, a ne pravi problema prilikom izbora naših predstavnika u ministarstvima i nadzornim odborima. Očigledno su procijenili da je zajednički izlazak na izbore i u njihovom interesu, i to će se uglavnom i ostvariti, osim u manjem broju sredina gdje su lokalni dužnosnici naših stranaka u svađi”, pojašnjava ovaj pripadnik vrha HSS-a.

Nekoliko je razloga zbog kojih u Hrvatskoj seljačkoj stranci postoji interes za zajednički izlazak s HDZ-om na iduće lokalne izbore. Iako na državnoj razini HSS osvaja približno 6-7 posto glasova njihovi vijećnici po brojnosti su drugi u Hrvatskoj, a imaju i župane u Dubrovačko-neretvanskoj, Koprivničko-križevačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Zagrebačkoj županiji. Ovakav nerazmjer pokazuje da su HSS-ovci redovito znali najbolje trgovati, a rezultat je kudikamo veća zastupljenost stranačkih kadrova u gradovima i županijama, nego je realna snaga stranke.

Na prošlim lokalnim izborima koji su održani 2005., zahvaljujući sporazumu Ivice Račana i Zlatka Tomčića, HSS je koalirao sa socijaldemokratima, i ove dvije stranke formirale su vlast u približno polovici županija i većih gradova. U međuvremenu, Račan je umro, a Tomčić smijenjen i politički potpuno marginaliziran. Njihovi nasljednici Zoran Milanović i Josip Friščić, s najbližim suradnicima, imali su nekoliko sastanaka tijekom prošle jeseni, na kojima su iz HSS-a stizala obećanja o postizbornoj koaliciji. Umjesto toga, netom po završetku izbora, Friščić je započeo pregovore sa Sanaderom, a Milanović je ostao usamljen na opozicijskoj sceni. Ipak, bez obzira na razočaranje zbog neispunjenih obećanja, u SDP-u niti jednom u proteklim mjesecima, nisu eksplicitno napali HSS ili njihove postupke. Razlog je vrlo očit: Zoranu Milanoviću je jako stalo do koaliranja s Friščićevom strankom, posebno u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje ove dvije stranke drže vlast u Koprivnici, Bjelovaru, Krapini, odnosno tamošnjim županijama. Direktni izbor župana i gradonačelnika, kakav će se primjenjivati na izborima u svibnju 2009., nedvojbeno stimulira formiranje predizbornih koalicija. Problem SDP-a je taj da su toga svjesni i u HSS-u, samo što oni imaju drukčiju računicu.

“Postoje, najmanje, dva krupna razloga zbog kojih ćemo ići u predizborne koalicije s HDZ-om”, stav je Friščićeva suradnika, koji dodaje: “Prvi, izravni izbor gradonačelnika nas tjera na dogovor o kandidatima. To je igra na sve ili ništa u kojoj vaš čovjek mora pobijediti, a ne kao do sada, kada smo mogli osvojiti desetak posto glasova i potom pregovarati o ulasku u lokalnu vlast. Tko sada osvoji deset posto, taj je gubitnik i ne spašavaju ga nikakve kombinacije. Drugo, HSS je na državnoj razini član vladajuće koalicije, i ne bi bilo dobro da poslije svega 15-ak mjeseci, naša koalicija na lokalnim izborima doživi poraz. Možda time ne bi bilo ugroženo djelovanje Vlade, ali sasvim sigurno, nastavak rada protekao bi u prilično teškim uvjetima. Ionako nas zbog situacije na svjetskom tržištima i visokih cijena energenata, ne čekaju laki mjeseci”, drži sugovornik Nacionala.

Slične motive ima i Ivo Sanader. Do sada je izbjegao čak i najmanju mogućnost sukobljavanja s HSS-om, a izvori iz Vlade potvrđuju da su brojni kadrovi bliski Hrvatskoj seljačkoj stranci, inkorporirani u nadzorne odbore javnih poduzeća. Na neki način, smjena Darka Marinca, i najava kadrovskih rošada, samo je najvidljiviji dio ove priče. Sličan scenarij odigrava se u gotovo svim ministarstvima, Hrvatskim šumama, Jadranskom naftovodu i brojnim tvrtkama u kojima vlada ima udjele. Također, dva HSS-ova ministra – Damir Bajs i Božidar Pankretić – mogu biti zadovoljni. Prve projekcije dosadašnjeg dijela turističke sezone, najavljuju bolje rezultate od prošlogodišnjih, a to znači da se više neće dovoditi u pitanje Bajsova stručnost za vođenje jednog od glavnih sektora hrvatskog gospodarstva.

Sanader je zadovoljio i Pankretića, tako što je prihvatio njegove zahtjeve za povećanjem nepovratnih subvencija, koje sada iznose 1,8 milijardi kuna. Najveći dio ovog novca dodjeljuje se sitnim zemljoposjednicima, nesposobnim za opstanak u tržišnim uvjetima, ali to je, uglavnom, tradicionalno HSS-ovo biračko tijelo. Kada se uzmu u obzir sve ove beneficije, postaje razumljivo zbog čega zastupnici Hrvatske seljačke stranke, unatoč predizbornim obećanjima, nisu napustili Sanaderovu vladu, kada je odustala od Zaštićenog ribolovno-ekološkog pojasa. Kroz različite oblike financiranja, godišnji zahtjevi HSS-a dosežu do 5 milijardi kuna, i to je argument za čvrsto povezivanje s HDZ-om.

S druge strane HDZ ovime osigurava manje-više nesmetano obnašanje vlasti. Za Sanaderove dogovore s Friščićem, doznala je i Đurđa Adlešič, tako da je sada i HSLS spreman za stvaranje lokalnih predizbornih koalicija. HDZ-ovci znaju da u velikom dijelu gradova i županija, HSS i HSLS ne donose previše, ali neposredni izbori predstavljaju značajan rizik i Sanader se želi unaprijed osigurati. Ako se analiziraju rezultati prijašnjih izbora dobiva se slika stranačkog utjecaja u različitim dijelovima Hrvatske. HDZ je vodeći u Slavoniji i Dalmaciji, dok je HSS-ov utjecaj najprisutniji u Podravini, dijelom u Zagorju, Međimurju i Zagrebačkoj županiji. U svim ovim krajevima HDZ je u oporbi, ali matematika govori da suradnja s HSS-om otvara mogućnost dolaska na vlast. Nije manje važno da ovakav rasplet podrazumijeva i pad SDP-a, koji u brojnim gradovima središnje i sjeverne Hrvatske, vlada upravo u koalicijama s HSS-om. Friščićevi suradnici su uvjereni da razvrgavanje ovih koalicija neće izazivati prevelike otpore unutar stranke. Od početka godine HSS-ovo vodstvo agitira na terenu u korist suradnje s HDZ-om, a kao argument navode Vladino prihvaćanje zahtjeva koji stižu sa sela. Jedina dvojica oponenata ovoj politici su Stipe Gabrić Jambo i Željko Pecek.

U slučaju realizacije projekta za lokalne izbore, HDZ i HSS imaju priliku preuzeti vlast u velikom broju gradova i županija. U tome im pomaže i Zoran Milanović, koji, izgleda, vjeruje da SDP može samostalno osvojiti vlast. Posljedica ovakvog promišljanja jest razlaz s HNS-om, a time i sve manji izgledi za formiranje koalicije lijevog centra. Udruže li se HSS i HDZ, kao što najavljuju njihovi lideri, suradnja Milanovića i Čačića, postat će imperativ opstanka lijevog centra na izborima u svibnju 2009. godine.

Politička smjena na vrhu Podravke

Nedavno provedene smjene u Podravci isključivo su politički motivirane, a onaj tko je birao vrijeme za te smjene u ekonomskom smislu nije se mogao odlučiti za promašeniji trenutak, doznao je Nacional iz dobro upućenih poslovnih krugova. Podravka je posljednjih mjeseci zbrinula oko 500 neperspektivnih radnika, a na njihova mjesta dovela oko 400 mladih i perspektivnih stručnjaka. Očekuje se da bi samo taj potez mogao znatno pridonijeti puno kvalitetnijim poslovnim rezultatima Podravke. Prvi pokazatelji ispravnosti te odluke mogli su se vidjeti i u izvješću o poslovanju u prvom tromjesečju tekuće poslovne godine, tvrde Nacionalovi izvori iz poslovnih krugova. Ako se taj trend nastavi i za mandata nove uprave, smjene na čelu Podravke moći će se ekonomski opravdavati.

Procjenjuje se da bi najbolje rješenje za poslovanje Podravke bila njena hitna privatizacija, odnosno izlazak države iz vlasničke strukture. Upućeni ekonomski krugovi tvrde da bi država svoj vlasnički udio u Podravci trebala prodati hrvatskim mirovinskim fondovima. Tako bi se poštovali tržišni kriteriji u nastavku privatizacije, a u toj kompaniji i dalje bi ostao nacionalni kapital. Budući tržišno orijentirani vlasnici trebali bi biti jamac kvalitetnijeg funkcioniranja menadžmenta Podravke. Tako bi se izbjeglo ono s čime se Darko Marinac godinama neuspješno borio – neprestano balansiranje između interesa politike, prohtjeva lokalne sredine i legitimnih želja institucionalnih investitora. Uspješnost Podravke u budućnosti ponajviše će ovisiti o tome koliko će kvalitetno nova uprava kontrolirati troškove. Nekoliko je područja unutar Podravke na kojima se mogu i moraju optimizirati troškovi – ukupan broj zaposlenih, sponzorstva koja uplaćuje na razne adrese, te outsourcing, aktivnosti koje tvrtka više ne bi izvodila svojim kapacitetima.

Koliko je broj zaposlenih velik izazov za Podravku, najbolje pokazuju sljedeće informacije. Podravka danas ima svoje tvrtke i predstavništva u 17 zemalja, u kojima radi nešto manje od tisuću ljudi. U Podravci nisu htjeli otkriti koliko su neka od tih radnih mjesta opravdana poslovnim rezultatima. Prema informacijama dostupnim Nacionalu, Podravka je samo za sport lani izdvojila oko 40 milijuna kuna, najviše za nogometni klub Slaven Belupo i ženski rukometni klub Podravka Vegeta. Troškovi raznih konzultanata godišnje dosežu 20-ak milijuna kuna, plaća se velik novac za leasing rate za više od 200 službenih automobila…

Kako se uprava zbog navedenih sukobljenih interesa raznih stakeholdera u tvrtki nije mogla kvalitetno baviti prioritetima uspješnog poslovanja, Podravka je prošlu godinu završila s jedva 18 milijuna kuna dobiti, a i to je rezultat računovodstvenih akrobacija. U posljednjem desetljeću narasla je za samo 50 posto. Koliko je taj rast skroman, najbolje se vidi po tome što je koncern Agrokor u posljednjih deset godina narastao osam puta.

Ti loši poslovni rezultati mogli su poslužiti kao povod da se u zadnja dva mjeseca počne razmišljati o smjenama na vrhu Podravke. Međutim, problem je u tome što se to dogodilo tek nedugo nakon što su se podijelile nove sfere političkog utjecaja nakon prošlogodišnjih parlamentarnih izbora. Zato se najvjerojatnije politički uvjetovane smjene radi ojačavanja političkog utjecaja HSS-a uoči lokalnih izbora kroz razne dnevne novine pokušavaju lakirati isticanjem navodnih upravljačkih promašaja Podravkina bivšeg šefa Darka Marinca. Tako su mu se počeli spočitavati čak i veliki marketinški troškovi, što je jedan od temeljnih preduvjeta rasta prodaje u prehrambenoj industriji. Tržišna utakmica u prehrambenoj industriji sve je beskrupuloznija. U takvim okolnostima eventualna politička korist od sinekura i donacija koje će nova politička elita uskoro početi ili nastaviti dijeliti mogla bi se najviše obiti o glavu samoj Podravci.

 

Komentiraj

Source:Berislav Jelinić, Robert Bajruši