TAJNA VEZE ČERMAKOVA CRODUXA I MOL-a u biznisu istraživanja hrvatskih plinskih i naftnih nalazišta

NACIONAL JE IZ VIŠE NEOVISNIH IZVORA doznao da bi se iza hrabrog poslovnog poteza Crodux Derivata generala Ivana Čermaka i njegova sina Hrvoja i njihova iskoraka u istražno-proizvodne vode mogao skrivati interes mađarskog MOL-a, ali Čermakovi o tome zagonetno šute

Nakon Vladine odluke, objavljene krajem prošloga tjedna, da dodijeli koncesije za istraživanje ugljikovodika na šest novih istražnih prostora na području srednje i sjeverozapadne Hrvatske te sjevernog dijela Slavonije uz granicu s Mađarskom, na sceni se pojavilo posve novo ime u sektoru istraživanja i eksploatacije nafte i plina u Hrvatskoj. Riječ je o domaćoj kompaniji Crodux Derivati u vlasništvu Ivana Čermaka koja se sve do danas bavila isključivo uvozom, kupnjom i prodajom nafte i plina, veleprodajom i maloprodajom naftnih derivata te skladištenjem nafte i derivata. Crodux Derivati u posao istraživanja ugljikovodika ulaze kao posve neiskusna tvrtka u sektoru upstreama, odnosno istraživanja i eksploatacije nafte i plina, no unatoč tome uspjeli su dobiti koncesije za dva vrlo atraktivna istražna područja – Sava-11 i Sava-12 koja se protežu od slovenske do granice s BiH i zahvaćaju šire područje Karlovca i Banije.

Nekoliko iskusnih naftnih stručnjaka s kojima smo razgovarali pozdravilo je ovaj hrabri poslovni potez Crodux Derivata i njihov iskorak iz isključivo trgovačkih u istražno-proizvodne vode, što treba pozdraviti. No brojne informacije koje je Nacional prikupio iz više dobro obaviještenih izvora upozoravaju na mogućnost da bi se iza Croduxove koncesije na dva spomenuta istražna prostora mogao skrivati interes mađarskog MOL-a. Više nespornih činjenica ide u prilog ovoj tvrdnji, a jedna od njih je i ne tako davna vijest koju je u prosincu 2016. prenio dio domaćih medija, a koja je govorila kako je MOL koji je u to vrijeme najavljivao prodaju dionica Ine, ozbiljno zainteresiran za preuzimanje Crodux Derivata. Podsjetimo, upravo je MOL 2007. godine od Croduxa otkupio lanac benzinskih postaja Tifon koje sada posluju pod mađarskom upravom. Ekonomisti će svakako potvrditi kako se takva informacija ne pušta u medije ako obje strane nisu suglasne s tim, iz čega se dade zaključiti da su razgovori o preuzimanju Croduxa u to vrijeme iz načelnih uvelike prešli u posve konkretne sfere.

Veze MOL-a i Croduxa sežu u 2006. kada su Mađari bili zainteresirani za kupnju Crodux Derivata, a 2007. MOL je od Croduxa otkupio lanac benzinskih postaja Tifon koji sada posluje pod mađarskom upravom

No i brojne druge činjenice i informacije svjedoče o mogućem interesu MOL-a koji bi mogao stajati iza Croduxova ulaska u svijet upstreama.

Svjestan nedostatka iskustva u poslovima istraživanja i eksploatacije ugljikovodika Čermak je još prije dvije godine krenuo u stvaranje temelja za širenje poslovanja u taj segment naftnog biznisa. Prema informacijama do kojih je došao Nacional, Čermak je u Croduxu osnovao Sektor za istraživanje u koji je vrlo brzo uspio privući grupu iskusnih inženjera i naftaša, bivših zaposlenika Ine koji su iz te kompanije dragovoljno otišli u proteklih nekoliko godina ili su pak otjerani MOL-ovom devastirajućom kadrovskom politikom koja se već godinama rješava iskusnog naftaškog kadra. Na čelu te ekipe je nekadašnji član Uprave Ine i izvršni direktor za istraživanje i proizvodnju nafte i plina Željko Belošić, vrlo stručan i vrlo iskusan naftaš s dugogodišnjim iskustvom na poslovima istraživanja nafte i plina, ali i s vrlo bliskim vezama s MOL-om, čiji je zaposlenik bio više od 10 godina. Dva međusobno neovisna izvora iz naftaških krugova kazala su Nacionalu da je Čermakov Crodux u vrlo bliskim i vrlo čvrstim poslovnim vezama s MOL-om te su izrazili bojazan da bi iza koncesija koje je dobila tvrtka Crodux Derivati mogao stajati prikriveni interes MOL-a za preuzimanje bušotina koje u toku istraživanja pokažu komercijalno isplative količine nafte ili plina. Proteklih smo dana u više navrata pokušali stupiti u kontakt s Hrvojem Čermakom koji uz oca generala Ivana Čermaka kao član Uprave i direktor vodi kompaniju Crodux Derivati, kako bismo čuli i njegovu stranu priče o Croduxovu ulasku u svijet upstreama. U dva smo navrata nakratko uspjeli porazgovarati s njime jer je u petak kratko odgovorio na naš telefonski poziv, a nakon što mu je predočena tema razgovora obećao je javiti se isti dan, što nije učinio. Nacional ga je ponovo pokušao kontaktirati sutradan, ponovo se kratko javio, opravdao se poslovnim obavezama i ponovio obećanje da će se javiti kasnije, no nakon toga nije odgovorio na nekoliko telefonskih poziva, poruka i e-mailova, evidentno izbjegavajući razgovor. Pokušali smo stupiti u kontakt i sa Željkom Belošićem, no ni on nije odgovarao na naše pozive i poruke.

Željko Belošić spominje se u još jednom kontekstu vezanom uz Inu, a koji posve konkretno svjedoči o njegovim vezama s mađarskom kompanijom. Naime, prema informacijama iz dva međusobno neovisna, ali dobro informirana izvora dobro upućena u poslovanje Ine 2002. i 2003. godine, ime Željka Belošića povezuje se s curenjem tajnih podataka o otkrivenim rezervama nafte na Ininom polju Hayan u Siriji. Nacionalu je potom tu informaciju potvrdio i Inin geolog Stanko Kadija koji je u to vrijeme u Siriji bio na dužnosti nadzornika istraživanja na polju Hayan. Ina je 2002., upravo u vrijeme raspisivanja natječaja za strateškog partnera u toj kompaniji, na koji su se kao najizgledniji partneri javili mađarski MOL i austrijski OMV, u Siriji otkrila veliko ležište nafte na polju Hayan, tada procijenjene vrijednosti rezervi nafte od oko 23 milijarde dolara. Podaci o tom otkriću držani su u tajnosti sve do okončanja prodaje 25 posto plus jedne dionice Ine. Kadija je potvrdio da je tadašnji član Uprave Ine i izvršni direktor Sektora istraživanja i proizvodnje nafte i plina Željko Belošić donio odluku da završna elektrokarotažna mjerenja, na temelju kojih se dobio uvid u stvarne rezerve nafte unutar ležišta, obavi mađarska kompanija Geoinform, iako je Ina u to vrijeme na terenu imala najsuvremeniju opremu i bogato iskustvo vlastitih geologa upravo za tu vrstu elektrokarotažnih mjerenja. Podaci dobiveni mjerenjima su, unatoč obvezi čuvanja tajnosti podataka na koju se obvezala angažirana mađarska kompanija, proslijeđeni MOL-u koji je tako došao do povlaštene informacije o pronađenom iznimno bogatom naftnom ležištu na koncesiji Hayan u Siriji te je temeljem tih podataka predao bolju ponudu od OMV-a.

„Podaci dobiveni elektrokarotažnim mjerenjima nisu mogli biti dostavljeni MOL-u bez znanja direktora Belošića“, kategorički tvrdi Kadija. Istu je priču Nacionalu potvrdio još jedan izvor koji je bio upućen u poslovanje Ine u tom razdoblju i u događaje u Siriji. Belošić je ubrzo po ulasku MOL-a kao strateškog partnera u Inu, u srpnju 2004. godine smijenjen s funkcije člana Uprave i izvršnog direktora za istraživanje i proizvodnju nafte i plina te vrlo brzo, već 2005. preseljen u Budimpeštu, prvo kao potpredsjednik Tehnološko-operativnog centra MOL Grupe zadužen za istraživanje i proizvodnju, a potom je gotovo dvije godine bio viši savjetnik MOL Grupe za upstream (istraživanje i proizvodnja) u uredu predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernadija. U MOL-u se Belošić zadržao sve do prije nekoliko godina, kada prelazi u britansku tvrtku CEOC (Central European Oil Company), iza koje stoji bivši generalni direktor Ine Andrija Kojaković. Belošić je u CEOC-u radio kao zamjenik glavnog operativnog direktora, a vezu s Kojakovićem, tvrdi jedan od Nacionalovih dobro informiranih izvora iz naftaških krugova, Belošić će iskoristiti i u Croduxu. No jedan od naših izvora tvrdi i da je Čermak s grupom Ininih inženjera, geologa i naftaša na čelu s Belošićem, dobio iskustvo, ali i nešto još vrjednije: interne Inine geološke i seizmičke podatke o potencijalnim nalazištima nafte i plina na dva istražna područja za koje je Crodux upravo dobio koncesiju. Naši pokušaji da u razgovoru s Hrvojem Čermakom provjerimo sve navedene informacije i da mu damo mogućnost da objasni veze Crodux Derivata i MOL-a nisu urodile plodom.

Povijest poslovanja Crodux Derivata podsjeća na povijest MOL-a koji je počeo kao tvrtka koja se isključivo bavila uvozom, trgovinom i preprodajom derivata, a onda krenula u posao istraživanja i proizvodnje nafte i plina

Dapače, povijest poslovanja Crodux Derivata sada uvelike podsjeća na povijest MOL-a koji je davnih 60-ih godina počeo kao tvrtka koja se isključivo bavila uvozom, trgovinom i preprodajom derivata , da bi početkom 90-ih napravila poslovni iskorak i krenula u posao istraživanja i proizvodnje nafte i plina. U to vrijeme, krajem 80-ih i početkom 90-ih godina seže i ozbiljno razmišljanje tadašnjeg rukovodstva Ine o preuzimanju MOL-a kao tada male kompanije koja je Ini trebala poslužiti za širenje poslova u regiju. To se nije ostvarilo, MOL je tih godina krenuo u strelovit poslovni uzlet, a svega 10-ak godina kasnije stvari su krenule posve obrnutim smjerom, čijim posljedicama po Inu svjedočimo i danas.

Odlukom Vlade objavljenom u četvrtak i Ina je, nakon koncesije na istražnom prostoru Drava-2 koju je dobila još 2016., također dobila koncesije za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na dva istražna područja – Sjeverozapadna Hrvatska-01 i Drava-03 – čime su u toj kompaniji vrlo zadovoljni. U Ininom komentaru Vladine odluke o dodjeli koncesija stoji:

„Očekujemo početak pregovora i vjerujemo u uspješan završetak procesa koji će rezultirati potpisivanjem ugovora i novim istražnim aktivnostima Ine. Ina ima potrebno iskustvo i znanje, kao i financijska sredstva za izvođenje svih planiranih radova, što je dokazano i time što smo prošli mjesec Agenciji za ugljikovodike prijavili komercijalno otkriće ležišta plina na bušotini Severovci-1 u istražnom prostoru Drava-02. U fokusu su nam rast domaće proizvodnje, nastavak istraživanja te obnova i povećanje rezervi, jer tako doprinosimo energetskoj neovisnosti države i dodatno osiguravamo sigurnu opskrbu tržišta.“


Novi igrači iz Amerike na tržištu istraživanja nalazišta ugljikovodika

Uz već poznati kanadski Vermilion Energy, američka naftna kompanija Aspect Holdings LLC (sa sjedištem u državi Teksas), druga je inozemna kompanija koja je upravo dobila odobrenje za početak istražnih radova na istražnom prostoru Sava-06 koje se prostire na širem području Zagreba. Aspect spada u red manjih privatnih kompanija. „Aspect je vrlo uspješna mala naftna kompanija koja radi izvan fokusa javnosti i medija, ali postiže vrhunske rezultate na polju istraživanja nafte i plina. Istražuje u srednjoj Europi, na Bliskom istoku te na prostorima Srednje i Južne Amerike. Svoje uspjehe rijetko objavljuju u medijima i po tome se posve razlikuju od velikih naftnih giganata koji se javno vole hvaliti svojim uspjesima i novootkrivenim poljima. No njihovi su rezultati doista vrhunski i kad odluče negdje istraživati onda je uspjeh vrlo vjerojatan. Ovo je samo potvrda mojih riječi još iz 2012. i 2013. da su brojne inozemne naftne kompanije i te kako zainteresirane za istraživanja u Hrvatskoj i smatram da je dodjela koncesija Aspectu vrlo značajna i za AZU i za Hrvatsku u cjelini“, kazao je Nacionalu neimenovani, ali dobro obaviješteni izvor iz naftaških krugova koji dobro poznaje inozemnu naftnu industriju. Isti izvor je dodao kako je Aspect Holdings LLC dokazao svoju ozbiljnost kada je prije tri godine u Mađarskoj, uz samu granicu s Hrvatskom, otkrio naftom vrlo bogato polje Lakocsa. Tvrtka odgovorna za poslove u Hrvatskoj, imenom Aspect Croatia, dio je Aspectove podružnice Hungarian Horizon Energy (HHE Ltd) sa sjedištem u Budimpešti.


Zbog manjka radnika stalo staro postrojenje sisačke rafinerije

Unatoč činjenici da hrvatska vlada raspisuje nove natječaje za eksploataciju nafte i plina te da dodjeljuje nove dozvole i koncesije za istraživanje nafte, između ostalih i Ini, iz čega je bjelodano da će novih količina domaće nafte u narednim godinama zasigurno biti, Ina nastavlja rastakati domaće rafinerije. Prema tvrdnjama sindikalnog predstavnika Ine u Rafineriji nafte Sisak Predraga Sekulića, koje je objavio na svojoj Facebook stranici, a potom i potvrdio Nacionalu, u sisačkoj je rafineriji 26. kolovoza privremeno obustavljen stari dio postrojenja zbog nedovoljnog broja radnika koji su trebali obavljati radne zadatke u tri smjene. „Ovo se naprosto moralo dogoditi jer je kadar u sisačkoj rafineriji čudnim potezima Uprave naprosto devastiran. Upozoravali smo i direktora rafinerije Damira Butkovića i Upravu da će do ovoga doći, da nećemo imati dovoljno ljudi za normalan rad postrojenja, no nitko nas nije htio slušati“, kaže Sekulić. On je također upozorio i da je upravo u tijeku odvajanje postrojenja za primarnu destilaciju sirove nafte od ostatka rafinerijskog postrojenja (tzv. blindanjem, odnosno mehaničkim blokiranjem cijevi), iako definitivna odluka o prestanku primarne proizvodnje nije donesena. Provjerili smo informaciju u Ini zatraživši objašnjenje. „U sklopu programa INA R&M Novi smjer 2023., odobrenog krajem 2018. godine od strane Uprave kompanije, a koji podrazumijeva koncentraciju aktivnosti prerade sirove nafte u Rafineriji nafte Rijeka i konverziju Rafinerije Sisak u industrijski centar, u sisačkoj rafineriji provode se sve potrebne pripremne aktivnosti sukladno poslovnim planovima i najvišim industrijskim standardima. Što se tiče rada postrojenja Hidroobrade plinskih ulja, ono je privremeno zaustavljeno početkom tjedna iz sigurnosnih razloga zbog istovremenog otvaranja bolovanja radnika koji rade na tom radnom mjestu. Nastavak prerade očekujemo nakon završetka obuka dodatnih radnika za ta radna mjesta“, stoji u odgovoru pristiglom iz Korporativnih komunikacija Ine, čime je privremena obustava rada na dijelu postrojenja zbog nedostatka radne snage potvrđena. No ostaje upitno je li program Novi smjer s kraja 2018. godine, na koji se poziva Ina u odgovoru, dovoljan temelj za blokiranje dijela postrojenja primarne prerade nafte, a bez konkretne odluke Uprave o zatvaranju primarne prerade. Na to pitanje nismo dobili precizan odgovor.

Komentiraj