Parkinsonova bolest je progresivna neurološka bolest s kojom se u Hrvatskoj svakodnevno bori više od 14.000 osoba, pa je cilj Udruge “Parkinson i mi” da, kroz obilježavanje Svjetskog dana Parkinsonove bolesti, ukaže javnosti na probleme s kojima su suočeni oboljeli i njihove obitelji te na potrebu osnivanja multidisciplinarnih timova koji bi skrbili za oboljele.

Obilježavanje Dana Parkinsonove bolesti održat će se od 11 do 13 sati na zagrebačkom Cvjetnom trgu, uz program posvećen povećanju svjesnosti o toj bolesti.

“U Hrvatskoj je registrirano oko 14.000 oboljelih, a pretpostavlja se da ih je između 16.000 i 20.000, budući da kod oko 25 posto bolest ostane nedijagnosticirana”, kaže predsjednica Udruge “Parkinson i mi” neurologinja Vladimira Vuletić.

Cilj Udruge, koja okuplja više od četiri stotine bolesnika, jest da svi oboljeli dobiju na vrijeme dijagnozu, a to znači unutar šest mjeseci, ujednačen tretman i vođenje bolesti, kao i edukaciju i podršku prilagođenu njihovim osobnim potrebama i preferencijama.

Parkinsonova bolest druga je najčešća neurodegenerativna bolest (iza Alzheimerove), nepoznata uzroka, no pretpostavlja se da na nju utječu genetski i okolišni čimbenici. Tijekom bolesti dolazi do gubitka ili degeneracije živčanih stanica u dijelu mozga što rezultira oštećenjem kontrole pokreta. Pojavnost bolesti puno je veća u starijoj dobi, nakon 60. godine, no zahvaćena je i populacija mlađa od 50 godina.

Parkinsonovu bolest ne može se sasvim izliječiti, ali se simptome može dobro kontrolirati. Oboljelima u Hrvatskoj na raspolaganju su sve metode invazivnog liječenja, uključujuči i dubinsku mozgovnu stimulaciju, duodopa intestinalni gel, apomofinske pumpe i injekcije.

U uznapredovaloj fazi bolesti, kada lijekovi više ne kontroliraju simptome, oboljeli su suočeni s problemima zakočenosti, usporenosti kretnji, imaju teškoće s kontrolom pokreta, smetnje ravnoteže, ali i nemotoričke smetnje poput anksioznosti, depresije, smetnje njuha, probave, gutanja..

Potrebna im je pomoć multidisciplinarnih timova koji uključuju neurologe, psihologe i psihijatre, fizijatre, fizioterapeute i socijalne radnike, no takvih timova nedostaje, posebno u ruralnim krajevima.

Dobra skrb mora biti multidisciplinarna, a u Hrvatskoj je još uvijek najveća skrb o oboljelom na obitelji. Stoga je jedan od zadataka Udruge da im olakšamo dolazak do članova multidisiplinarnog tima”, kaže Vuletić.

Udruga “Parkinson i mi” nastoji pomoći oboljelima kroz edukaciju, terapiju, savjetovanje i povezivanje s različitim stručnjacima, a zasad ima podružnice u Rijeci i Splitu gdje će se na sličan način obilježiti ovaj dan.

Komentiraj

FOTO:FaH
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.